Pepelnica u splitskoj prvostolnici

U koncelebraciji su bili generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić, katedralni župnik don Ante Mateljan, rektor bogoslovije don Vedran Torić, duhovnik bogoslova don Jure Vrdoljak, don Marko Ćubelić te nadbiskupov tajnik don Renato Pudar.

Na početku je nadbiskup kazao da Čistom srijedom počinje jedno posebnije liturgijsko vrijeme u životu Crkve koje nazivamo korizma. Liturgija to vrijeme naziva milosno vrijeme, a to znači da Gospodin na poseban način dolazi u susret svakom čovjeku koji pokazuje iskrenu želju da napravi iskreni iskorak prema svetosti i vjernosti Bogu, kazao je nadbiskup uvodeći u misno slavlje te zaželjevši svima od srca milosno vrijeme.

Nadbiskup je u uvodu homilije naglasio da su svi vjernici pozvani na poseban način poraditi na duhovnim poljima milostinje, molitve i posta. To su tri bitna odnosa od kojih zavisi kvaliteta vjerničkog života. Molitva definira naš odnos s Bogom, milostinja naš odnos s bližnjima, a post naš odnos prema samima sebi.

„Naš odnos s Bogom uključuje cijeli naš život. To nije samo molitva, ali bih rekao da je molitva najosjetljivija žica koja pokazuje kakav je naš odnos s Bogom. Kada fali molitva onda fali i poznavanje Boga, razumijevanje i slušanje Boga, kao i traženje Božje volje“, kazao je mons. Križić. Molitva je razgovor s Bogom te je ona svojevrsni pokazatelj naše ljubavi prema njemu. Molitva nije potrebna Bogu već se čovjek po molitvi otvara njegovom djelovanju i milosti. Naime, Bog želi svako svoje dijete usmjeriti pravome putu, no ako osoba nije otvorena njegovoj milosti onda Bog ostaje „nemoćan“ jer ne želi ništa silom nametnuti. Po molitvi osoba ulazi u dublje prijateljstvo s Bogom, a prijateljstvo s njime rađa neopisivom sigurnošću i osjećajem zaštite.

Odnos s drugim predstavljen je u riječi milostinja. Milostinja u tom smislu nije samo novčano darivanje potrebitih. Prvotno dati milostinju znači dati sebe, dati nešto od sebe samoga, odnosno iskazati ljubav. „Kada netko u sebi ima Isusove ljubavi, on uvijek nalazi bezbroj oblika milostinje kojom drugoga dariva i donosi mu radost. U tom smislu svi smo mi potrebni milostinje“, istaknuo je nadbiskup. Opasnost je ako ljubav iskazujemo samo nama dragim osobama. Dužni smo, također, iskazati ljubav i onima koji nam neće iskazati istom mjerom. To je prava Isusova ljubav. Djela takve dobrote i ljubavi ne propadaju, bez obzira što nećemo za njih primiti zahvalnost, štoviše za njih nekada možemo primiti i prezir. Milostinja pročišćuje naš život, takva milostinja nas usavršava i izgrađuje u duhovnom smislu.

Treće duhovno polje djelovanja kroz korizmu je post. Nadbiskup je naglasio da post nema smisla u sebi samome. Smisao posta je okretanje prema drugoj, izvrsnijoj hrani, a to je Riječ Božja. Čovjek u postu sebe prikazuje Bogu kao žrtvu koja je Bogu ugodna. Tako smisao posta postaje naše posvećenje. „Farizeji Isusu prigovaraju da njegovi učenici ne poste. Međutim, Isus je prije svega želio formirati učenike ne stavljajući pred njih na pravo mjesto imperativ odricanja od hrane. On želi da se učenici prije svega nauče, rekao bih, dobro ‘gutati’. To znači naučiti se progutati neka poniženja, uvrede koje doživljavamo u životu, neke neuspjehe ili poraze. Naučiti pojesti svoju oholost i egoizam, znati drugome oprostiti i izmiriti se bez obzira na težinu uvrede, znati postiti od ogovaranja i klevetanja“, kazao je nadbiskup ističući da je takav post Bogu daleko miliji od odricanja od hrane.

Svatko od nas poznaje slabe točke koje bi trebao popraviti. To korizma traži od nas vjernika. Simboličan čin pepeljanja jest čin kojim čovjek potvrđuje spremnost u ovoj korizmi učiniti jedan mali korak naprijed u oplemenjivanju svog života, zaključio je na kraju nadbiskup Zdenko Križić.

Pjevanje na misi predvodio je katedralni zbor pod ravnanjem kapelnika splitske prvostolnice mo. don Šime Marovića te uz orguljašku pratnju s. Mirte Škopljanac Mačina.