Sprovod je predvodio provincijalni ministar fra Tomislav Šanko uz prisutstvo braće iz Provincije sv. Jeronima, brojnih svećenika, rodbine i prijatelja fra Bernardina.

Provincijal je nakon naviještenog evanđeoskog odlomka uputio i prigodnu riječ okupljenima. „Stojeći pred tajnom života i smrti, opraštamo se danas od našega dragog fra Bernardina Škunce koji nas je napustio nakon dugog, predanog i plodonosnog života u službi Bogu i bližnjemu. Njegov se advent ispunio. Čekanje je došlo svome Cilju. Isusove riječi koje smo čuli u Evanđelju: ‘Sve što mi daje Otac, doći će k meni, i tko dođe k meni, neću ga izbaciti’ (Iv 6, 37) za njega su ostvarene. Nastojao je prepoznati ljudsku čežnju za Bogom. Nije bio samo duhovni vođa, već i brat onima koji su patili, suosjećan savjetnik i oslonac u teškim vremenima. Bolest je nastojao učiniti školom predanja Gospodinu. Posjedovao je iznimnu snagu volje i nevjerojatnu upornost. Kroz vlastito iskustvo slabosti učio je kako Krist djeluje upravo tamo gdje prestaju naše ljudske snage – tamo gdje prestajemo mi – počinje Bog“, zaključio je fra Tomislav.

Pjevanje su predvodili članovi Klape Sveti Juraj – HRM koji su se kasnije pridružili i na euharistijskom slavlju zajedno s mješovitim zborom Samostana sv. Ante na Poljudu.

Svečanu misu zadušnicu za fra Bernardina predslavio je splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić, a suslavili su provincijal Šanko, gvardijan i župnik na Poljudu fra Frane Delić te dvadesetak svećenika među kojima su bili i provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto te generalni vizitator Provincije sv. Jeronima fra Domagoj Runje.

Nadbiskup Križić je u homiliji istaknuo da se euharistijsko slavlje prikazuje Bogu za život i smrt fra Bernardina Škunce. Istaknuo je milosnu dob od 88 godina života nakon kojih je fra Bernardin preminuo. „Ljudski govoreći, rekli bismo, zavidan broj godina, ali što znači taj broj godina? Da je poživio i 108 godina, što bi se bitno promijenilo?“, upitao je te istaknuo da broj godina sigurno nije kapital koji će čovjeku koristiti nakon ovoga života prema riječima mudroga Siraha: „Živio ti deset, stotinu ili tisuću godina, u Podzemlju ti neće predbacivati dužinu života.“ (Sir 41,4)

Nadbiskup Križić naglasio je da u svom životu čovjek uvijek treba imati usmjerenu pozornost na vječnost gledajući brzinu zemaljskoga života bez obzira na broj godina.

„Tko računa samo s ovim zemaljskim životom, ne može ostati ne razočaran“, poručio je propovjednik. Govoreći o vječnim vrijednostima naglasio je da je jedini siguran kapital koji ima u sebi težinu poslije smrti upravo onaj koji se odnosi na krepostan život u kojem čovjek ugađa Bogu te dodao da su to vrijednosti koje ne umiru.

Povezujući naviještena liturgijska čitanja sa životom fra Bernardina, istaknuo je da se fra Bernardin uvijek trudio svoj zemaljski život usmjeriti prema vječnom Božjem pozivu te da je tako i gradio svoj zemaljski put daleko od svih ovozemaljskih temelja i prolaznih vrijednosti povezujući istinitost tih riječi s njegovim krhkim zdravljem, koje je fra Bernardinu bio dodatan poticaj da se revnije priprema za nebesku domovinu, zaključio je nadbiskup Križić.

„Bez obzira na zdravstvene poteškoće i smetnje, neumorno je radio na njivi Gospodnjoj služeći Crkvi. Promicao je meditativnu i kontemplativnu molitvu“, dodao je te naglasio da je ne bi poticao, a da je prije nije usvajao kroz svoj osobni molitveni život gdje je tražio Božje istine za svoj život. Nadbiskup je posebno istaknuo zasluge fra Bernardina na području liturgijske obnove u Crkvi u Hrvata nakon Drugog vatikanskog sabora i zaključio da je „1989. godine u Zadru osnovao i Hrvatski institut za liturgijski pastoral koji je uvelike pomagao u liturgijskom odgoju svećenika i cijelog Božjeg naroda, a on mu je bio i prvi pročelnik tijekom 15 godina djelovanja“. Bernardin Škunca kao zadarski franjevac zaslužan je za izgradnju i liturgijsko uređenje brojnih crkava u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Nadbiskup Križić istaknuo je misao sv. Terezije Avilske koja je napisala da je blažen onaj život koji se istroši u služenju Crkvi, što je povezao sa životom fra Bernardina. Ustvrdio je da je fra Bernardin bio čovjek ponizne vjere koji se pripremao da preko praga smrti dođe do trajnog zajedništva s Bogom, uzimajući sliku tolikih svetaca i mučenika koji su čeznuli za smrću da se što prije susretnu s Uskrslim.

Propovjednik je govorio o stvarnosti prve Crkve koja je pred rimskim sucima neustrašivo birala život koji slijedi poslije okrutne mučeničke smrti. Naglasio je da vjernici možda nisu dovoljno svjesni veličine dara vjere koji Bog daje. „Bez nje ne bismo mogli pronaći smisao ni u vlastitom životu. Umirali bismo u beznađu, osjećaju da život nema nikakvog smisla. Naša vjera nije naivna i lažna utjeha, nego istina koju nam je objavio Isus i potvrdio svojim uskrsnućem. Bez ove istine smrt bi zaista bila ruganje životu, a ljudski život bi više nalikovao na kaznu negoli na dar, a patnja se u životu ne bi mogla drugačije objasniti osim samo kao prokletstvo“, poručio je.

Nadbiskup Križić zaključio je homiliju citirajući pokojničko predslovlje u kojemu stoji da se smrću „život mijenja, a ne oduzima. I pošto se raspadne dom ovozemnog boravka, stječe se vječno prebivalište na nebesima.“ Pozivajući sve prisutne da snažno povjeruju u tu istinu vjere koju je svojim životom naviještao i fra Bernardin Škunca jer „smrt za Božje prijatelje nije nesreća, nego je to konačan susret s Bogom i novim životom koji je On obećao onima koji ga ljube“, zaključio je propovjednik.

Poslije popričesne molitve, tajnik Provincije fra Pavle Ivić pročitao je životopis fra Bernardina Škunce i sažalnice koje su pristigle na adresu Provincijalata.

Nakon što je Tajnik svima zahvalio, obratio se i Florian Škunca, brat fra Bernardina koji je sve okupljene pozdravio i u ime obitelji Škunca svima nazočnima zahvalio. Zatim se u ime Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ obratio prigodnim riječima i Josip Degl’ Iveglio, počasni predstavnik spomenute Družbe te predsjednik Hrvatskog društva dr. Bernardin Sokol u kojemu je počasni predsjednik bio fra Bernardin Škunca.

Poslije euharistijskog slavlja, gvardijan je pozvao okupljene da se pridruže za bratskim stolom u Samostanu sv. Ante.