Misu su suslavili biskupski vikar Sisačke biskupije i ravnatelj Svećeničkog doma u Sisku mons. Marko Cvitkušić, ravnatelj Svećeničkog doma u Zagrebu mons. Juraj Jerneić, domaći župnik vlč. Josip Ban, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente i dvadesetak svećenika.

Uz obitelj pokojnika i domaće župljane od vlč. Filipca su se oprostili i župljani župa Divuša, Gvozdansko i Zrin gdje je pokojnik proveo više od polovine svoga svećeničkog puta.

U homiliji je biskup Košić rekao da danas prije svega trebaju biti Bogu zahvalni na vlč. Stjepanu i njegovom svećeničkom životnom putu. „Sigurno da je svaki čovjek jednako vrijedan u Božjim očima. Isto tako i nama je svatko vrijedan i dostajan naše zahvalnosti, ali osobito smo zahvalni za dar svećeništva i za pastire koji vode svoj narod prema Bogu. Čuli smo Riječ Božju – kako sveti Pavao u Poslanici Korinćanima govori da se naš zemaljski dom treba razrušiti, ali da znamo da imamo nerukotvoreni dom na nebu. To je upravo propovijedao i pokojni Stjepan. Sve to vrijeme, tih 48 svećeničkih godina on je bio propovjednik Kraljevstva nebeskog. Dizao je ljude Bogu, upućivao ih kako kroz pošten i moralan život napredovati duhovno i zavrijediti Božje kraljevstvo. Nadamo se da je sada i on taj koji u tom susretu s Bogom prima tu nagradu.“

Mons. Košić podsjetio je i da u navještenom Evanđelju po Ivanu Isus govori: „Ja sam kruh živi.“ „Koliko je samo puta naš pokojnik lomio taj kruh života, Krista uskrsnulog prisutnog u euharistiji. Dijelio ga je svojim vjernicima i slavio otajstva Kristove muke i uskrsnuća. Zahvaljujemo Bogu zato što je to bilo svjedočko slavljenje i življenje tog pashalnog misterija koji je on sam živio da bi možda i druge privukao i da njima pokaže put vjere i ljubavi.“

Biskup je posvjedočio da je pokojnik živio požrtvovno, darovavši se i posvetivši svoj život hrvatskom Pounju i župama kojima je bio pastir. „Nije mislio na sebe, nije gradio karijeru ili stjecao imetak nego se žrtvovao za svoje ljude, Crkvu i Boga. Sada mogu reći da sam ga pribrojao zboru kanonika, ali on u svojoj skromnosti to nije htio prihvatiti niti javno objaviti. Bio je ponizan i nije se htio s time posebno isticati premda to nije samo čast nego i biskupovo priznanje i zadaća u Crkvi. On je bio zadovoljan s time što je bio župnik i što je mogao služiti kao pastir svome stadu“, poručio je.

Na kraju homilije biskup je prenio i sućut krčkog biskupa Ivice Petanjka koji je u ime prognanih Zrinjana zahvalio župniku Filipcu za njegovu brigu za Zrin.

Na kraju mise od pokojnika se oprostio i župnik Ban posvjedočivši o njegovom životnom putu i vrlinama koje su ga krasile.

Vlč. Stjepan Filipec rođen je 25. lipnja 1950. u Pustodolu Orehovičkom od roditelja Maksa i Amalije Kobešćak. Osnovnu školu polazio je u Brestovcu Orehovičkom, a sjemenišnu gimnaziju na Šalati. Teološke znanosti studirao je u Zagrebu gdje je 29. lipnja 1975. zaređen za svećenika. Bio je duhovni pomoćnik u Hrvatskom Leskovcu (1975. – 1976.), župni vikar u Nedelišću (1976. – 1979.), upravitelj župe Divuša (1979. – 1983.), subsidijar u Vidovcu (1983. – 1985.), upravitelj župe Vidovec (1985. – 1996.) i upravitelj župa Jasenovac, Krapje i Lonja (1996. – 2002.). Potom je imenovan župnikom u župama Divuša, Gvozdansko i Zrin (2002. – 2023.).Bio je član Zaklade za gradnju crkve u Zrinu (2013. – 2023.). U lipnju 2023. poslan je iz zdravstvenih razloga na oporavak i u zasluženu mirovinu.