Istina je prava novost.

Pozdrav i zahvala novozaređenog dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića

Pozdravni i zahvalni govor novozaređenog dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića na misi s obredom biskupskog ređenja, u subotu 22. siječnja 2022. u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike.

Ljubljena braćo i sestre!

Sve vas radosno pozdravljam u Kristu i svima zahvaljujem na blizini i vašim molitvama! Vjerujem da smo ovdje zato što smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (usp. 1 Iv 4, 16). Neka nam ništa ne bude važnije od Krista i njegove ljubavi!

Duha ponizna i srca skrušena zahvaljujem Bogu Ocu koji je sve stvorio, Sinu koji nas je otkupio, Duhu Svetom koji nas je posvetio. Neka nam umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav!

Slavili smo Boga Oca, ispovjedili vjeru u Krista, dopustimo da nas Duh Sveti preobrazi i obogati bez straha od gubitka jer on je Gospodin i Životvorac, kako bismo ljubili bližnje Kristovom pastirskom ljubavlju.

Sve koji nisu mogli doći, a prate nas posredstvom medija pozdravljam i medijima zahvaljujem na trudu kojim premošćuju prostornu udaljenost.

Na poseban način pozdrav i zahvalnost upućujem papi Franji na iskazanom povjerenju i službi biskupa ove Dubrovačke biskupije, slavne zbog svoje bogate vjerske, kulturne i povijesne baštine.

Već sada se radujem svakom susretu sa svim vjernicima i ljudima dobre volje. Mnogi znani i neznani ugradili su svoje živote u ono što mi sada imamo, mnogi su bili most koji je povezivao različitosti, mnogi su bili i jesu svjedoci vjere, nade i ljubavi koja se ogleda u ovoj živoj zajednici vjernika, našoj dubrovačkoj Crkvi.

Pozdravljam i zahvaljujem Vama, nunciju mons. Giorgio Lingua i molim Vas da prenesete Svetomu Ocu pozdrave, odanost, molitvenu i svaku drugu sinovsku blizinu i podršku.

Nalazimo se u godini obitelji „Obitelj Amoris Laetitia“. Radost ljubavi koja se živi u obiteljima osjetio sam i ja rođen od janjevačkih roditelja, oca Nikole i majke Marije kojima zahvaljujem na daru života i toplini doma. Pozdravljam i zahvaljujem bratu don Franji te sestrama Ani Sučić i Anđelini Antunović s obiteljima.

Ljubljene obitelji, dragi očevi, majke i djeco, vi ste slika Presvetoga Trojstva. Papa Franjo ističe da je bračni par koji voli i rađa život pravi „kip“, kadar očitovati Boga stvoritelja i spasitelja. Zato je plodna ljubav simbol Božjih intimnih stvarnosti.

Želim svima nama pojedinačno i obiteljima da zajedno ostvarimo svetost kao cilj svih naših djelovanja.

Pozdravljam i zahvaljujem zareditelju mons. Petru Paliću, mostarsko-duvanjskom biskupu i trebinjsko-mrkanskom apostolskom upravitelju. Sjećam se kako je s 14 godina pod temperaturom pošao u sjemenište i od tada sa žarom vjerno služi Bogu, Crkvi i narodu. Biskupe Petre, bratiću, hvala na poticajnim riječima i svakoj podršci. Pozdravljam i mons. Matu Uzinića, riječkog nadbiskupa koadjutora, svoga nekadašnjeg rektora i predšasnika i zahvaljujem na blizini, pomoći i zauzimanju za dostojanstvo svakog čovjeka. Pozdravljam i moga šibenskog biskupa mons. Tomislava Rogića i zahvaljujem mu na zajedničkom životu i strpljivosti kada ga nisam uvijek razumio. Pozdrav i zahvala nadbiskupu i metropolitu našem mons. Marinu Barišiću, radujem se zajedništvu i suradnji u metropoliji, te nadbiskupu zadarskom i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije mons. Želimiru Puljiću, u čijoj osobi pozdravljam sve ostale nadbiskupe i biskupe iz domovine i inozemstva. Mnogi su nenazočni čestitali, a neki su i uz bolesnički krevet pa tako i mons. Ante Ivas koji me je zaredio i s kojim sam prošao veliku i blagoslovljenu dionicu svoga svećeničkog života. Sve pozdravljam uz molitve za ozdravljenje. Bili ste uključeni u ovu euharistiju.

Pozdravljam i zahvaljujem na nazočnosti djelatnicima u Državnom Tajništvu Svete Stolice mons. Januszu Blachowiaku i don Mariju Popoviću, tajniku Apostolske nuncijature mons. Alfredu Rayanu D’Souza, generalnom tajniku mons. Krunoslavu Novaku i svima koji rade i djeluju u uredima HBK. Pozdravljam sve provincijale i provincijalke, generalne vikare i izaslanike, redovnike i redovnice, sve rektore, kanonike, savjetnike, monsinjore, svećenike, đakone i bogoslove, kandidate i sve koji razmišljaju odazvati se Kristu.

Pozdravljam i zahvaljujem rodbini i prijateljima, jer prijatelj je najljepša nota u pjesmi života, pratiteljima koji su me pratili od mlade mise, bratu Franji, don Mariju, don Krešimiru i mnogim samozatajnim svećenicima, redovnicima, moliteljima i časnim sestrama u kućama gdje sam živio.

Pozdrav i zahvala mojoj Šibenskoj biskupiji i mom gradu Šibeniku, u kojemu sam odrastao, formiran i obogaćen. Hvala župama Janjevo, Katedrala u Šibeniku, Dolac, Njivice, Vodice, Jadrtovac, Baldekin, Ražine, Kaprije i Žirje gdje sam hranio svoju vjeru i nastojao donijeti Krista vjernicima.
Pozdravljam sve bratovštine i bratstva, karitativne djelatnike, misijske, molitvene i duhovne pokrete i zajednice.

Pozdrav i zahvala djelatnicima Ordinarijata na organizaciji don Hrvoju, don Anti, don Marinu, don Davidu i svima koji su im pomagali, zborovima iz dubrovačke katedrale i Svetoga Križa iz Gruža, te katedrale iz Šibenika i Kistanja koji su se neumorno trudili i pjesmom uzveličali slavlje, jučer i danas. Hvala svim gradskim i županijskim službama.

Pozdravljam braću Srpske pravoslavne Crkve u osobi vladike Dimitrija, te predstavnike islamske i židovske vjerske zajednice.

Un cordiale saluto agli amici d’Italia sacerdoti e laici, presenti e quelli che non potevano venire ma che hanno testimoniato la loro fede, amicizia e carità.

Pozdravljam nositelje civilnih vlasti, izaslanike Predsjednika Republike, Predsjednika Hrvatskog sabora i Predsjednika Vlade Republike Hrvatske, saborske zastupnike, ministre, župane dubrovačko-neretvanskog i šibensko-kninskog te zamjenike gradonačelnika dubrovačkog i šibenskog, sve gradonačelnike i načelnike općina, diplomate, vijećnike i sve predstavnike kulturno-znanstvenih i odgojno-obrazovnih ustanova, kao i predstavnike mnogih športskih i drugih društava i udruga. Hvala Vam na nazočnosti i podršci.

Hvala i svim dobrotvorima i dobročiniteljima. Bog ljubi vesela darivatelja (2 Kor 9, 7).

Pozdravljam branitelje, vojsku i policiju, vatrogasce i zdravstvene djelatnike.

Pozdravljam sve ljude koje sam upoznao od Janjeva, Kistanja, Zagreba, Splita, Šibenika, Rima do Dubrovnika. Zahvaljujem za svako svjedočanstvo i iskazivanje ljubavi i poštovanja.

Spomenuo sam se i pokojnih iz rodbine i branitelja za slobodu zlatnu, na osobiti način djeda Antuna Tune Glasnovića, koji je bio u zatvoru jer je branio biskupa Smiljana Čekadu i djeda biskupa Petra i moga Nikole Palića, svojih baka Ane i Kate, kao i pokojne tete s. Rozeline i drugih pokojnih. Molimo za svoje preminule.

Pozdravljam gospođe i gospare, Dubrovkinje i Dubrovčane, sve vjernike i sve ljude Dubrovačke biskupije od Prevlake do Stona, preko Pelješca, Elafita, Mljeta, Korčule, sve do Lastova. Svi smo mi Vlahovi ljudi. A to nas obvezuje na zajedništvo, sudjelovanje i poslanje u Crkvi i društvu pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo to je sinodalni hod koji traži od nas promišljanje kako po Evanđelju preobraziti ovaj svijet, biti svakome blizu, a osobito siromašnima. Otajstvo nas nadilazi. Zauzmimo se ne samo formalno nego stvarno kako bismo činili djela milosrđa.

Pozdravljam sve vas kojima sam poslan kao brat u svećeništvu i biskup po službi.

Bog se upisuje na poseban način u svaki trenutak našega života. Sjećam se svojih prvih koraka u Crkvi, ministriranja, bogoslovskih dana i onih svećeničkih. Na svakom dijelu bio je prisutan netko od svećenika očinski i bratski. Bili su mi primjer pastoralne ljubavi. Dotaknule su me riječi blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine o svećeništvu i želio bih, makar jedan dio prenijeti svećenicima i svima:

„Samo Crkva koja zrači ljubavlju, samo prezbiter koji zrači pastoralnom ljubavlju, privlači i zaslužuje trajno nenačeto povjerenje. (…)
Prihvatimo li to mjerilo, taj sud nad nama samima, onda nam je lakše razmišljati, lakše nam je priznati i naše slabosti, naše nedostatke, lakše nam je, jer je to Božji put, Božja snaga, Božji Duh. Tako možemo napredovati, usavršavati se, dostizati više razine i višu kvalitetu, i ostvarivati zaista ono za što smo poslani, da narod ne luta kao ovce bez pastira, nego da zaista imaju pastire i da zaista imaju u sebi iskustvo da su ljubljeni zbog njih samih a ne radi nekih interesa, da su ljubljeni pravom pastirskom ljubavlju, pravom Kristovom ljubavlju, i da stoga u njima može rasti sigurnost, smirenost, a onda iskrenost odnosa prema Bogu i iskrenost odnosa prema ljudima. To humanizira, to uzdiže ljude, to smiruje strasti, to ulazi čak u podsvijest, to liječi bjesove. Isusova je ljubav ljekovita. (…) Isus Dobri Pastir kao instrument svog djelovanja poziva, prima, ovlašćuje pojedine osobe, podjeljujući im svoju svećeničku, pastirsku i predvodničku ulogu. I stoga se molimo Duhu Svetom da nas ispuni, da nas prosvijetli, da nas čisti, da nas vodi, da bismo našli uvijek bolja rješenja i uvijek bolje putove, i za nas osobno i za našu pastirsku službu, za našu caritas pastoralis.“

Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Jer, Blaženoj Djevici Mariji, sv. Vlahu, sv. Nikoli, Sv. Roku, blaženima Alojziju Stepincu i Serafinu Glasnoviću Kodiću ništa nije bilo važnije od Krista.

Ugledajmo se u njih, molimo njihov zagovor i Božji blagoslov za sve nas. Amen.