Pozdravni govor novom dubrovačkom biskupu splitsko-makarskog metropolita mons. Barišića

Dragi brate biskupe Roko!

Sjećam se 60.-ih godina prošlog stoljeća kako su gospari i gospođe znali pitati: „Oće li biti pontifikô? U koju uru će biti pontifikô?“ A 20.-ih godina ovog stoljeća i naša pitanja su poput njihovih: „Kada će biti i tko će biti novi dubrovački biskup?“

Pontifiko je biskupska svečana misa u katedrali. Danas u radosti slavimo pontifiko – događaj Tvoga biskupskog ređenja i Tvoj prvi pontifiko u dubrovačkoj katedrali, događaj Božje providnosti koja je, po odluci pape Franje, dala odgovor na naša očekivanja i pitanja. Već na početku adventa, grad Dubrovnik i Dubrovačka biskupija dobili su božićni dar – Tvoje imenovanje dubrovačkim biskupom. A s današnjim ređenjem Ti postaješ članom apostolskog zbora Kristove crkve.

Brate biskupe Roko! Prije svega, dobro došao u „mladi“ zbor biskupa Splitske metropolije: nadbiskupa koadjutora Dražena, biskupâ Tomislava, Ivana, Ranka, među kojima sam i ja, na pragu mira. Čestitkama i radosti Tvoga biskupskog ređenja, koje ti je povjerio jedini pravi i trajni pastir svoje Crkve – Krist Gospodin – pridružuju se i umirovljeni biskupi Splitske metropolije: Slobodan, Ilija i Ante. Svima nama i svim Tvojim svećenicima, redovnicima, redovnicama, Kristovim vjernicima laicima, mladima i starima, domaćima i gostima, na dobro došao Tvoj pontifiko!

Riječ pontifiko dolazi od pons, pontis – most. Po svom pozivu i poslanju biskup je doista onaj koji okuplja, povezuje, otvara prostore suradnje i zajedništva. Grad Dubrovnik ima ponosne povijesne zidine koje su memorija i turistička atrakcija, ali i mostove koji su budućnost Crkve i biskupije, Grada i našega društva. Da bismo mi, biskupi, mogli iskreno slaviti pontifiko, prije svega potrebno se sagnuti i uhom se približiti oltaru gdje ćemo susresti Krista raspetoga i uskrsloga u njegovoj pashalnoj ljubavi i srcem osluškivati njegovu riječ i potrebe braće i sestara. U svjetlu i žaru ove božanske pashalne ljubavi možemo tražiti i graditi Kristovu crkvu mosta na sinodalnom hodu s Emanuelom i nas međusobno s njime. Na tom zajedničkom putu moći ćemo prepoznati duhovsku dinamiku apostolske izvornosti: postojanosti u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama (Dj 2, 42), duhovsku mladu svjedočku Crkvu, Crkvu kvasca i svjetla, društva i svijeta, zajedništva vjere, nade i ljubavi, o čemu govori i tvoje biskupsko geslo.

Ujedno danas, u ime braće biskupa Splitske metropolije, zahvaljujem dosadašnjem dubrovačkom biskupu mons. Mati Uziniću, a sada riječkom nadbiskupu koadjutoru, na plodnoj i uspješnoj suradnji, želeći mu obilje Božjega blagoslova kako bi njegovo pastirsko djelovanje u Riječkoj nadbiskupiji bilo isto tako plodno i uspješno.

Dragi Roko! Danas je Tvoj pontifiko, važan i radostan događaj, ne samo za vjernike i građane Dubrovačke biskupije, već je osobito svečan i velik dan za Tvoju obitelj, rodbinu i za sve Janjevce koji su na tragu svojih predaka, a posebno na tragu vjere, nade i ljubavi tvog pokojnog djeda Tune, ispunili Grad svetog Parca. Svim Janjevcima od srca čestitam radost tvoga biskupskog ređenja!

U očekivanju smo proslave svetoga Vlaha. Neka te prati njegov primjer i zagovor! Živio sveti Vlaho! Živio sa svetim Vlahom!

Mons. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit