„Primajući simbolično štap koji mi je predao nadbiskup Ivan, obvezujem se nastaviti ondje gdje je on stao, kao što je i on nastavio ondje gdje su stali naši prethodnici, trojica riječkih biskupa i trojica riječko-senjskih nadbiskupa metropolita. Želim Vam pritom, nadbiskupe Ivane, još jednom zahvaliti za Vašu dionicu. Hvala Vam u moje ime i uime svih onih koje ste vodili kao pastir, a sada ste ih meni predali. Preporučujem se u Vaše molitve“, rekao je nadbiskup Uzinić preuzimajući u svečanom činu sve ovlasti i zadaće riječkog nadbiskupa i metropolita.

Podsjećajući na započeti sinodalni hod pozvao je na zajedništvo i suradnju sve svećenike, posvećene osobe i laike ističući kako bez njih ne bi mogao vršiti svoju službu. „Izražavam želju da se suradnja i zajedništvo nastave i prošire, da razlike među nama ne budu kamen spoticanja, već na izgradnju naše Crkve.“

Poruku zajedništva uputio je svim građanima Rijeke i cijele nadbiskupije. „Rijeka je moderan i sekularan grad koji nas izaziva da svoje kršćanstvo živimo i svjedočimo autentično, bez nametanja, ali ustrajno, njegujući dijalog sa svim njezinim stanovnicima i sa svima surađujući u dobru. Riječka Crkva to već čini na različite načine, a napose preko svojih karitativnih ustanova, ali uvijek možemo i trebamo više.“

Nadbiskup Uzinić stavio se pod zaštitu sv. Karla Boromejskog i sv. Ivana XXIII., te sv. Franje Saleškog i sv. Josipa, svetaca povezanih uz njegovu biskupsku službu, odnosno dane preuzimanja biskupskih službi u Rijeci i Dubrovniku, te danu njegova biskupskog ređenja. „Stavljam se pod njihovu zaštitu kako bih svoju biskupsku službu mogao nastaviti vršiti dostojno i po Božjoj volji i tako biti poticaj i svima vama za nasljedovanje Isusa Krista da bismo mogli zajedno nastaviti izgrađivati našu Riječku Crkvu na dobrim temeljima koje su postavili oni prije nas, ali i dajući tome svoj doprinos, u duhu Drugog vatikanskog koncila i onih poticaja koje nam daje papa Franjo kad nas poziva na misionarsku preobrazbu Crkve i evanđeosku radost nas kršćana. Neka nas sve u tom nastojanju prati i zagovor naše trsatske Majke Milosti i sv. Vida, mč., našeg nebeskog zaštitnika.“

Nadbiskup Uzinić službu nadbiskupa koadjutora u Rijeci preuzeo je 4. studenoga 2020. godine. Objavom da je papa Franjo prihvatio odreknuće od službe riječkog nadbiskupa metropolita Ivana Devčića, 11. listopada ove godine mons. Mate Uzinić preuzeo je upravljanje Riječkom nadbiskupijom i metropolijom.

Na misi su uz riječke nadbiskupe suslavili predsjednik HBK splitsko-makarski nadbiskup Dražen Kutleša, krčki biskup Ivica Petanjak, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić te umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan. Uz brojne svećenike i vjernike, na misi su se okupili i predstavnici drugih vjerskih zajednica te kršćanskih Crkvi, kao i predstavnici civilnih institucija i ustanova, među njima primorsko-goranski župan Zlatko Komadina i gradonačelnik Rijeke Marko Filipović.

Novog riječkog nadbiskupa pozdravio je, kao i zahvalio nadbiskupu u miru, nadbiskup Kutleša. Uime prezbiterija Riječke nadbiskupije to je učinio generalni vikar vlč. dr. sc. Mario Tomljanović, a uime vjernika član Nadbiskupijskog pastoralnog vijeća Dario Perković.

Mons. Kutleša novom nadbiskupu poručio je da mu nadahnuće bude misao današnjeg sveca Karla Boromejskog: „…ako dušama ravnaš, misli kojom su krvlju oprane. I tako nek’ se sve vaše vrši u ljubavi. Tako ćemo lako moći nadvladati sve poteškoće koje danomice (…) u velikom broju doživljavamo.“

Generalni vikar pozvao je nadbiskupa da bude jasan glas koji se čuje u žamoru ovog svijeta, „Govorite jačinom i blizinom pape Franje, jer onaj koji ljubi drugi ga razumije. „Da bi bio s Bogom, moraš imati vremena za sebe“, ovo su riječi sveca kojeg danas slavimo Karla Boromejskog. Želimo Vam da zaista i u brizi za mjesnu Crkvu imate vremena i za sebe. Mi, Vaši svećenici, želimo Vam od Boga blagoslovljene i plodne godine na čelu Riječke Crkve.

Vjeroučitelj Perković izrazio je nadu da će nadbiskup Uzinić nastaviti svoju službu vršiti kao dobri pastir. “U ovo kratko vrijeme što ste s nama, pokazali ste da ste spremni, ne samo čuvati bijele ovčice u povjerenom Vam stadu, već se marljivo uputiti i do najzabačenijih mjesta kako biste potražili one odbačene ili zalutale (u očima drugih) crne ovčice. I na tome Vam hvala.“