Istina je prava novost.

Proslavljena 25. obljetnica Požeške biskupije uz proglašenje voćinske crkve manjom bazilikom

Jubilarna 25. obljetnica Požeške biskupije proslavljena je na blagdan Gospe Voćinske u nedjelju, 21. kolovoza u Voćinu, a tom prigodom po odluci Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata voćinska crkva proglašena je manjom bazilikom.

Na otvorenom liturgijskom prostoru pored crkve brojni hodočasnici pripravili su se za slavlje duhovnim programom uz mogućnost ispovijedi, kojima je bio na raspolaganju veći broj svećenika Požeške biskupije. Euharistijsko slavlje uz sudjelovanje biskupa iz Hrvatske i inozemstva, svećenike i đakone, te oko 25000 vjernika iz Požeške biskupije, predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua.

U ulaznoj procesiji od crkve do oltara na otvorenom prostoru lik Gospe Voćinske uz biskupe i svećenike pratili su ministranti, predstavnici župa Požeške biskupije s barjacima i velik broj osoba odjevenih u narodne nošnje, organiziranih u pojedina kulturno-umjetnička društva. Oltarni prostor svečano je urešen za ovu prigodu s natpisom „Krist danas i uvijeke“, geslom Požeške biskupije i godinama 1997.-2022., cvjetnim aranžmanima protkanima žitnim klasjem, sastavnicama grba Požeške biskupije, koji je postavljen na dijelu pristupnih stepenica oltarnom prostoru, ukrašen cvijećem.

Lik Gospe Voćinske postavljen je na središnje mjesto s desne strane oltara kojem je nakon počasti što mu je kađenjem iskazao apostolski nuncij prišao biskup Antun Škvorčević i uime nazočnih hodočasnika uputio tri poklika Isusovoj Majci, a svi nazočni odgovarali pjevajući „Blažena ti što povjerova“. U ulozi domaćina biskup Škvorčević je potom pozdravio sudionike slavlja, rekavši među ostalim kako smo se okupili u Voćinu da bismo u molitvu s Marijom Isusovom Majkom sabrali 25 godina Požeške biskupije, te po Isusovoj žrtvi ljubavi iskazali Bogu zahvalnost za primljena dobročinstva. Pozdrav je uputio svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i bogoslovima, obiteljima s brojnom djecom i mladima, učenicima katoličkih škola, te starijima, siromašnima i pogođenima bolešću, kao i onima koji su pratili slavlje u izravnim prijenosima na Laudato i Plavoj televiziji. Izrazio je radost zbog ove proslave, čestitajući nazočnima 25. obljetnicu Požeške biskupije. Osobit pozdrav uputio je brojnim hodočasnicima koji su prihvatili žrtvu dvodnevnog ili jednodnevnog napornoga hoda i ugradili je u ovo zahvalno slavlje. Kazao je kako su tim činom pješaci postali dionicima duge tradicije požeške procesije u Voćin, koja je otpočela u 19. stoljeću, a zaustavljena nakon II. svjetskog rata obnovljena prije šezdeset godina zauzimanjem apostolskog protonotara Josipa Devčića. Podsjetio je kako je godinama hodočasnike primao u Voćinu župnik Nikola Sanjković, čijem se sudjelovanju na ovom slavlju raduje, a koji je bio očevidac ratnih stradanja nedužnih civila 1991. te razaranja crkve, zahvalivši mu na dostojanstvu koje je očitovao u voćinskoj patnji i na slobodi od mržnje koju je svjedočio. Dubokom odanošću biskup je izrazio zahvalnost sv. Ivanu Pavlu II. za odluku da u slobodnoj Hrvatskoj 1997. godine osnuje Požešku biskupiju i imenuje njezina prvoga biskupa. Zahvalio je i svima onima koji su radosno prihvatili novu Biskupiju, te u suradnji s biskupom i svećenicima, vjerni svome krsnom poslanju, čvrstim evanđeoskim opredjeljenjem nastojali tijekom 25 godina u njoj ostvarivati pripadnost jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, kojoj Petrov nasljednik predsjeda u ljubavi, svjedočeći da je „Krist danas i uvijeke“ smisao našega zemaljskog hoda. Osobitu zahvalnost uputio je Isusovoj Majci, Gospi Voćinskoj „za ono što je svojim zagovorom i molitvom unijela u naše živote i u živi organizmu požeške mjesne Crkve“. Spomenuo je kako su u biskupijsko zajedništvo uključene sve voćinske i druge nedužne žrtve Domovinskog rata, „za koje čvrsto vjerujemo da nisu skončale u mraku i nemoći mržnje, nego da ih je zagrlila Ljubav, jača od smrti. Na svoj način na to podsjeća i crkva, Svetište Gospe Voćinske u ratu razoreno, ali ljubavlju obnovljeno u punom sjaju i danas urešeno rimskim dostojanstvom manje bazilike“.

Biskup je kazao kako mu je posebna čast pozdraviti preuzvišenog gospodina mons. Giorgia Linguu, apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, kako bi pročitao Poruku pape Franje prigodom srebrnog jubileja Požeške biskupije i proglasio Dekret o uzdignuću voćinske crkve na čast i dostojanstvo manje bazilike. Izraze dobrodošlice uputio je i njegovom pratitelju Alfredu Rayanu D’Souzi, tajniku Apostolske nuncijature u Zagrebu. Pozdravio je potom i druge biskupe, sudionike slavlja: kardinala Vinka Puljića, vrhbosanskog nadbiskupa u miru i ujedno izaslanika vrhbosanskog nadbiskupa metropolita i predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine Tome Vukšića; đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita Đuru Hranića i njegova prethodnika nadbiskupa u miru Marina Srakića; splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita Dražena Kutlešu; beogradskog nadbiskupa i metropolita Stanislava Hočevara; riječkog nadbiskupa koadjutora Matu Uzinića; zadarskog nadbiskupa koadjutora Milana Zgrablića, ujedno izaslanika zadarskog nadbiskupa i predsjednika HBK Želimira Puljića; zrenjaninskog biskupa i predsjednika Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda Lászla Németa; banjolučkog biskupa Franju Komaricu; temišvarskog biskupa Józsefa-Csabu Pála; celjskog biskupa u miru Stanislava Lipovšeka; sisačkog biskupa Vladu Košića, bjelovarsko-križevačkog biskupa Vjekoslava Huzjaka; šibenskog biskupa Tomislava Rogića i njegova prethodnika biskupa u miru Antu Ivasa; krčkog biskupa Ivicu Petanjka; varaždinskog biskupa Bože Radoša; te đakovačko-osječkog pomoćnog biskupa Ivana Ćurića. Izrazio je dobrodošlicu i izaslanicima pojedinih biskupa, ocima provincijalima, generalnom tajniku Hrvatske biskupske konferencije, ravnatelju Hrvatskoga Caritasa te vrhovnim i provincijalnim poglavaricama pojedinih redovničkih zajednica. Dodao je kako su se slavlju pridružili i dužnosnici iz javnog života Republike Hrvatske, te lokalne uprave i samouprave s područja Požeške biskupije, te je pozdrav uputio saborskim zastupnicima na čelu s podpredsjednikom Hrvatskoga sabora akademikom Željkom Rajnerom, ministru rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marinu Piletiću, izaslanici ministrice kulture i medija Jeleni Glavić Perčin, hrvatskim braniteljima, predstavnicima vojske i policije, županima, gradonačelnicima, načelnicima općina te predstavnicima drugih javnih ustanova. Pošto je dvoje djece predalo cvijeće apostolskom nunciju, biskup ga je zamolio da započne sveto slavlje.

Nakon himna „Slava Bogu“ apostolski nuncij Giorgio Lingua hodočasnicima je pročitao čestitku koju je papa Franjo uputio biskupu Škvorčeviću i vjernicima prigodom srebrenoga jubileja Požeške biskupije i njegova biskupskog ređenja, a zatim je pročitao Dekret kojim Kongregacija za bogoštovlje proglašava voćinsku crkvu manjom bazilikom. Sudionici su to popratili pjevanjem antifone u čast rimskom prvosvećeniku i poklikom BDM „Evo ti majke“, uz podizanje na jarbol zastave nove Bazilike pored vanjskog oltarnog prostora i zvonjavu svih njezinih zvona.

U homiliji apostolski nuncij je zahvalio biskupu Škvorčeviću što ga je pozvao da predvodi ovo svečano slavlje, kojim zahvaljujemo Gospodinu za srebreni jubilej uspostave Požeške biskupije te je uputio za tu prigodu čestitku, kao i za 25. obljetnicu Voćina kao glavnoga biskupijskog svetišta, istu obljetnicu ređenja prvoga požeškoga biskupa, te 50. godišnjicu njegova svećeništva, zahvalivši ujedno za proglašenje voćinskog svetišta manjom bazilikom. Istaknuo je kako njegova nazočnost na ovom slavlju u Voćinu kao Papina predstavnika u Hrvatskoj te crkva proglašena bazilikom očituje čvrstu vezu koje od sada ovo svetište ima s nasljednikom sv. Petra. Pripomenuo je kako su nam poznate povijesne okolnosti vezane uz razaranje ove crkvu, i obnove koje su je učinile još ljepšom. Povezano s time ponovio je tvrdnju koja se nalazi na službenoj stranici Požeške biskupije: “Uzdignuće voćinske crkve na dostojanstvo bazilike na svoj je način priznanje vjeri brojnih naraštaja čiji je duh bio jači od svih povijesnih stradanja”.

S obzirom na naviještena svetopisamska čitanja apostolski nuncij je kazao kako mu je prva misao bila da je život zapravo putovanje prema Očevoj kući. Čuli smo u prvom čitanju kako Gospodin po proroku Izaiji poručuje narodu da ga je došao sabrati i otkupiti kako bi on bio njegov narod. Na svoj način o tom kazuje Katekizam pape Pija X., kad tvrdi: „Na svijetu smo zato da Boga upoznamo, Boga ljubimo, Bogu služimo i tako u nebo dođemo.“ Dodao je kako nitko nije isključen iz Božjeg plana spasenja, jer u Očevoj kući nema mjesta za diskriminaciju ili rasizam. Nuncij je nastavio kazujući da između ostalog odaje priznanje biskupu Škvorčeviću za njegov dragocjeni rad i zalaganje na području ekumenizma, u kojem je ponekad bio neshvaćen. Ustvrdio je, ako se ne pomirimo, nećemo moći gledati Božje lice. Ako u srcu nemamo barem iskrenu želju za pomirenjem, preziremo Isusovu krv koju je za nas prolio. Kao drugu misao nuncij je naveo to da nas Bog u hodu prema svome vječnom domu odgaja kao djecu koju voli. Podsjetio je kako su mnogi za ovu prigodu došli iz daleka različitim sredstvima, a mnogi i pješice. Kazao je da je svaki hod težak, no kad se susrećemo s poteškoćama u životu moramo imati na umu da one nisu kazna, nego metoda Božjeg odgajanja. Poslanica Hebrejima čiji smo ulomak čuli u drugom čitanju o tome kaže: “Poradi vašega odgajanja, trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja?“ Božji odgoj znak je njegove ljubavi, zaključio je nuncij.

Kao treću misao koja svoje polazište nalazi u naviještenom evanđelju nuncij je naveo da na kraju puta prema Bogu, punom prepreka i boli, nailazimo na uska vrata kroz koja nam je proći. Ulazak u raj ne događa se kao na Schengenskoj granici preko koje se može prijeći bez dokumenata. Ondje će stajati sv. Petar koji će od nas tražiti „dokumente“. Mnogima će se tada zatresti noge jer im je „putovnica“ istekla, nastavio je nuncij. Metaforički je istaknuo kako će tada mnogi biti dosjetljivi, te će na razne načine pokušati ostvariti ulazak u raj. Bit će onih koji će to nastojati na račun proživljenoga rata ili dva potresa koja su nas zadesila. Međutim ništa neće smekšati Petra. No, nuncij je istaknuo da postoji jedna šansa, a ta je da se obratimo Mariji. Ona kao Majka nikad ne zaboravlja na svoju djecu. Majčinskom ljubavlju zauzet će se za nas kod sv. Petra, i protumačiti mu da nismo više lijepi kao na krštenju, ali će ga zamoliti da nas pusti u raj jer smo pješačili u Voćin, gdje se sada nalazi i bazilika, nastavio je nuncij. Povezujući spomenutu zgodu s mogućnostima suvremenih komunikacijskih sredstava upotrijebio je sliku Marije koja uzima mobitel u ruke, odlazi na Youtube ili Laudato TV i pokazuje sv. Petru slavlje proglašenja voćinske crkve bazilikom. Zamišljeni prizor završava tako da sv. Petar ostaje bez riječi i pušta u raj Marijinu djecu, pomalo prljavu, ali uvijek vjernu. Nuncij je protumačio kako su spomenute „maštarije“ njegov pokušaj da bolje razumijemo značenje uskih vrata i Isusov evanđeoski poziv da budemo poput djece. Razložio je hodočasnicima da njihov dolazak u ovo svetište svjedoči o potrebi za Majkom, a Marija je uvijek naša Majka.

Pri kraju homilije nuncij je sa sudionicima slavlja podijelio događaj koji je doživio u Obali Bjelokosti, u marijanskom svetištu u Abidjanu. Ondje je jednom na svetkovinu Božića nakon ručka odlučio poći u marijansko svetište i pomoliti se. Putem je zalutao, te je zamolio nekog dječaka za pomoć. Iako je ovaj kanio napustiti ga kada su stigli do željenog cilja, nuncij ga je privolio da ondje ostane i pomoli se, iako to mladić nikada prije nije činio. Taj susret i molitva su ga obratili, a njihovo druženje nastavljeno je i poslije. Nuncij je posvjedočio kako ga je nakon nekoliko godina obradovalo pismo sa slikom tog mladića koji prima sakrament krštenja. Istaknuo je kako smatra da to nije njegovo, nego Marijino djelo, jer nas ona vodi Isusu. Zaželio je da opisani događaj i proglašenje voćinskog svetišta bazilikom pobudi u hodočasnicima svijest kako smo Marijina djeca, te da nas ona uvijek prima u svoje naručje, pod zaštitu svoga plašta. Ona će nas i kod svetoga Petra zagovarati, pa ako naši „dokumenti“ i ne budu valjani, ako joj se utječemo ona će se zauzeti da uđemo kroz uska vrata u raj.

Nakon pričesti, hodočasnici su iskazali poklon euharistijskom Isusu pjevajući voćinsku hodočasničku pjesmu „Klanjamo se tebi, božanstveni kruše“ s pripjevom „Na tisuće hvaljena, nauvijeke slavljena, Djeva Marija, Majka voćinska“. Otpjevan je zatim himan „Tebe Boga hvalimo“ koji su nazočni zaključili zajedničkom Molitvom za Požešku biskupiju. Uslijedila je Služba svjetla, hvala i molbi Isusovoj Majci pred likom Voćinske Gospe koji je u maloj procesiji prolazio određenim putem između brojnih vjernika na otvorenom liturgijskom prostoru. Za to vrijeme čitači su upućivali Mariji pohvale i molbe na koje je narod odgovarao pripjevima iz pučkih marijanskih pjesama, uzdižući pri tom uvis upaljene svijeće kao znak svoje ljubavi i odanosti prema Majci Božjoj. More svijetla od svijeća koje se njihalo poput valova, stvaralo je čarobno božansko ozračje ljepote koja je zahvaćala srca hodočasnika. Nuncij Lingua zaključio je navedenu službu Činom povjere Požeške biskupije Isusovoj Majci. Domaći biskup Škvorčević uputio je na kraju riječi zahvale nazočnima, napose predvoditelju slavlja, biskupima i svećenicima, onima koji su s voćinskim župnikom Ivanom Ereizom sudjelovali u pripremi za ovo jubilejsko slavlje pod vodstvom Odbora za proslavu 25. obljetnice Požeške biskupije na čelu s prepoštom požeškoga Stolnog kaptola sv. Petra Ivicom Žuljevićem. Na to je nuncij podijelio vjernicima apostolski blagoslov pape Franje s potpunim oprostom. Slavlje je završilo procesijom u kojoj su biskupi, svećenici i drugi vjernici ispratili lik Gospe Voćinske u svetišnu crkvu, gdje je apostolski nuncij zaključio čin njezina proglasa bazilikom tako da je na trijumfalnom luku otkrio grb pape Franje. Biskupi i svećenici, a za njima i vjernici obišli su zatim oko oltara i lika Gospe Voćinske i tako se na tradicionalni hodočasnički način oprostili od svetišta na povratku svojim domovima.