Pozdravljajući sudionike slavlja biskup je izrazio uvjerenje da se sv. Josip raduje svima onima koji su mu došli zahvaliti što ih prati na putovima školskog učenja, odgoja, zajedništva i marljivosti. Pozdravio je i učeničke roditelje, podsjetivši ih da su oni važan čimbenik škole, svojom fizičkom prisutnošću u školi, a još više svojom moralnom potporom, da vrijednosti koje se u školi promiču, osobito na odgojnom području, nastoje ostvarivati i u svojim obiteljima. Sve je pozvao da se pokaju za sebičnosti, zločestoće, ružne riječi i djela da bi mogli biti u skladu sa sv. Josipom i s Gospodinom Isusom čije otajstvo smrti i uskrsnuća slavimo.

Čestitavši u homiliji sudionicima slavlja svetkovinu sv. Josipa, zaštitnika škole, biskup je protumačio što to znači imati zaštitnika. Polazeći od iskustva različitih odnosa prema stvarnostima u kojima žive, potaknuo je djecu da najprije uče imati dobar i pravilan odnos prema svojim roditeljima, potom prema svojim učiteljima i jedni prema drugima, a potom i prema učenju, sportu, glazbi, prirodi i sl. Kazao je da svi ti odnosi na svoj način tvore život, jer bi čovjek koji ih ne bi njegovao, zapravo bio mrtav.

Sveti zaštitnik nas podsjeća da je najvažniji odnos koji trebamo izgrađivati onaj prema Bogu, a on se sastoji prvenstveno u povjerenju koje imamo u njega i svemu onome što je s time povezano – ustvrdio je mons. Škvorčević.

Povjerenje je čin čovjekova srca kojim prilazi drugom čovjeku ili Bogu, i prihvaća ga cijelim svojim bićem u nastojanju da ostvari zajedništvo s njime. Sveti zaštitnici su nam primjer kako se njeguje odnos prema Bogu i živi uključenost u Božji svijet. Sveci zaštitnici su nam i pomoć u našem nastojanju da izgradimo dobar i pravilan odnos prema Bogu, da se svakoga dana u slobodi opredjeljujemo živjeti samo ono što je dobro, plemenito i lijepo i što nas potvrđuje u veličini i dostojanstvu našeg postojanja – pripomenuo je.

Nazočnima je kazao da želi s njima sv. Josipu reći hvala što ih prati svojim svetačkim primjerom i svojim zauzimanjem da budu Božji, te je pozvao učenike da svakoga dana, kad na ulazu u školu ugledaju dragi svečev lik, obnove svijest da škola nije mjesto u kojem se stječu samo određena znanja i vještine, nego da budu budni za Boga i za ono što se samo s njime može ostvariti.

Povezujući rečeno s naviještenim svetim čitanjima, predslavitelj je među ostalim ustvrdio da je sv. Josip bio sav zauzet da živi u skladu s Božjim pozivom i njegovim naumom.

U ulomku prvog čitanja iz Druge knjige o Samuelu čuli smo obećanje koje je Bog na usta proroka Natana dao Davidu da će njegovo prijestolje biti čvrsto a kraljevstvo trajati dovijeka po jednom od njegovih potomaka, kojeg će Bog podići nakon njega. Kazao je da je taj potomak Gospodin Isus, Sin Očev, na čijem je zemaljskom rođenju sv. Josip vjerno surađivao, a koji je svojom ljubavlju na križu pobijedio smrt i omogućio trajnost našem postojanju, te se mi u njem prepoznajemo kao bića dovršenosti, punine i smisla – ustvrdio je biskup.

Poželio je sudionicima slavlja da i oni poput sv. Josipa osluškuju Božju riječ, kako svjedoči naviješteno evanđelje, da znaju čitati znakove Božje prisutnosti u svom životu, i ostvarivati naume koje je Bog za njih smislio.

Homiliju je zaključio molitvom: „Sv. Josipe, dok u našoj osnovnoj školi učimo sve ono što smo mi ljudi otkrili, moli s nama i za nas, da uspijevamo otkriti i ono što je Božji naum s nama, na što nas on poziva, da učenje u školi ne bude samo nešto naše, nego ostvarivanje onoga što možemo samo s njime u životu učiniti.“

Na koncu slavlja sudionici su uputili molitvu sv. Josipu i zaključili ju pjevanim poklikom: „O, Josipe svet!“ Zatim su učenici četvrtog razreda Lovro Budim i Sara Gojo biskupu Škvorčeviću zahvalili za svekoliku potporu i pastirsku brigu koju je tijekom petnaest godina djelovanja Katoličke osnovne škole u Požegi iskazivao toj ustanovi, učenicima, nastavnicima, drugim djelatnicima i njihovim roditeljima te su mu predali prigodni dar.

Biskup je zahvalio Bogu za Katoličku osnovnu školu u Požegi, u kojoj učenici, nastavnici, roditelji i svi drugi postaju zajedništvo Božje blizine, topline i zaštite po zagovoru sv. Josipa. Zamolio je svetog zaštitnika da čuva i brani školu i sve one koji u nju dolaze, osobito djecu, da rastu u svakom Božjem dobru i postanu vrijedni hrvatski građani.