Budi dio naše mreže
Izbornik

Svetkovina sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi

Zagreb (IKA)

Župa sv. Leopolda Bogdana Mandića u četvrtak 12. svibnja proslavila je svetkovinu svoga naslovnika, a svečano misno slavlje predslavio je zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.

Uvodeći u homiliju, mons. Mijo Gorski spomenuo se Isusovog pitanja o osobi Ivana Krstitelja te u nastavku usporedio i sv. Leopolda Bogdana Mandića s Krstiteljem. “Draga braćo i sestre, što ste došli gledati? Trsku koju vjetar ljulja ili čovjeka u mekušaste haljine odjevena, ili proroka? Tim riječima je Isus govorio svojim slušateljima o Ivanu Krstitelju, a te iste riječi mogu se primijeniti i na svetog Leopolda Bogdana Mandića. Uvijek nas zadivljuje njegova pojava. Ljudski gledano, bio je čovjek mala stasa, ali velikog duha. Skroman po izgledu, a bogat po milosti. Zatvoren u  ispovjedaonicu, a djelotvoran diljem Europe.  Spriječen u svojim ekumenskim naporima, a jedan od najvećih promotora, skoro bismo rekli – prorok ekumenizma. Doista nije bio trska koju vjetar ljulja jer je nepokolebljivo, hrabro, unatoč svim teškoćama ustrajao u povjerenoj mu dužnosti biti posrednikom Božjeg milosrđa u sakramentu pomirenja. Nije bio odjeven u mekušaste haljine već u jednostavan, skromni kapucinski habit. Svojim životom slijedio je svojeg učitelja Isusa Krista i tu je pastirsku službu vršio u ljubavi sve do smrti.  Postao je duhovni vođa tisućama vjernika pokornika, uho koje je primalo sve ljudske jade, jezik koji je ponekad bio i oštar kao u Ivana Krstitelja ne bi li potaknuo ljude na neophodnu promjenu svojih loših navika, ali uvijek ipak pun milosrđa poput dobrog pastira. Isus nam se danas u Evanđelju predstavlja baš kao Dobri pastir. Kaže: “Ja poznajem svoje”. To je, braćo i sestre utjeha. Bog nas poznaje, našu nutrinu, naše misli, on poznaje našu narav i sklonosti, našu prošlost i budućnost, ali ono što je najvažnije od svega on nas takve kakvi jesmo prihvaća”, rekao je biskup Gorski.

U nastavku je biskup Mijo Gorski istaknuo važnost njegovanja i ispravnog oblikovanja vlastite savjesti jer ako se savjest ne izgrađuje i neprestano ne usklađuje sa naravnim i Božjim zakonom, ona s vremenom otupi i postaje neosjetljiva pa čak i na najteže povrede Božjih zakona, sve do ubojstva. “Iz otupjele savjesti kršćana nastaju ratovi, svađe, mržnje među pojedincima i narodima, razara se temeljna zajednica ljubavi – brak i obitelj. Sve je to posljedica savjesti koja je u ljudima umrla jer je nisu njegovali. Zato je prevažna zdrava savjesti jer ona je sjedište i središte našega života, ona je najskrovitija jezgra u kojoj se susrećemo s Bogom i čiji glas progovara u našoj nutrini. Ona posjeduje razlikovanja dobra i zla, donosi sud o našim djelima, potiče na dobro, a izbjegavanje zla. Sud savjesti nas obvezuje i postaje mjerilo prema kojem ćemo i pred Bogom odgovarati. Ne koliko smo zapovijedi prekršili nego jesmo li činili po sudu vlastite savjesti. Najteže je grijeh raditi protiv vlastite savjesti”, naglasio je biskup Gorski.

“Danas su nam potrebni ljudi koji ispravne savjesti slušaju glas Božji”, rekao je biskup Mijo Gorski te upozorio da je “u buci svijeta, teško je čuti Božji glas, ali ono odzvanja iz Evanđelja. Kada slušamo Evanđelje, Krista slušamo koji nam govori na našem životnom putu i ražaruje srce. Božji glas odjekuje u našoj savjesti. Kada ispitujemo svoju savjest u ispovijedi, uviđamo slabosti i zahvaljujemo za primljena dobra. Sam Bog nas odgaja i vodi, pomaže nam da donosimo odluke za svoj život temeljen na vjeri. Odluke donesene u savjesti snažnije su od onih koje su donesene na temelju zakona, jer nisu stvar prisile nego ljubavi. One ljubavi koju nam je Isus iskazao kao Dobri pastir i dao svoj život za naše opravdanje. One ljubavi o kojoj danas govori apostol Ivan: “Bog je ljubav i tko u ljubavi ostaje, u Bogu ostaje”. Ako je Isus dao svoj život za nas, onda bismo i mi trebali tu ljubav ostvarivati tamo gdje jesmo, u bračnom i obiteljskom životu, u roditeljskoj službi, radu za domovinu, služenju slabima i siromasima, zaštiti slabih i djece. Ljubav Isusova je darivanje života. Ljubav je kadra položiti svoj život u mučeništvu. Moliti za progonitelje, opraštati uvrede i zla. To je doista Božja ljubav u čovjeku čiste savjesti”, rekao je biskup Mijo Gorski te zaključio da ne zaboravimo odgajati svoju savjest i trajno je usklađivati s Božjim zakonom, objektivnim dobrom i božanskom istinom, a “sveti Leopold Bogdan Mandić, taj veliki pedagog, odgajatelj savjesti neka nam svojim zagovorom u tome pomogne”.