Proslavljena svetkovina sv. Marije Magdalene u Svirčima

Koncelebrirano misno slavlje predvodio je mladi župnik Komiže na otoku Visu don Toni Aviani. Koncelebrirala su devetorica svećenika, među kojima je bio dekan Hvarskog dekanata i župnik župe Hvar don Toni Plenković, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Tonči Matulić te župnik župe Gospe od milosrđa na Žnjanu u Splitu don Ante Čotić. U misnom slavlju sudjelovali su brojni župljani Svirača kao i vjernici okolnih župa. Liturgijsko pjevanje predvodio je mjesni župni zbor pod ravnanjem maestre Klare Milatić. Prije misnog slavlja oko župne crkve obišla je tradicionalna procesija u kojoj je don Ton Aviani blagoslovio nazočne i župu Svirče.

Don Toni u propovijedi je istaknuo kako su bliski odnosi s drugima ono što ljude čini sretnima i što im pomaže u podnošenju životnih poteškoća i nevolja. To je ono što ljude čini zdravijima i fizički i psihički. Kvalitetni i uspješni bliski odnosi s drugim ljudima najbolji su preduvjeti za ostvarenje dugog i sretnog života, a ne društveni status, inteligencija, pa čak ni genetsko podrijetlo. Tajna je uspješnog života u uspješnim odnosima. Istaknuo je kako u hrvatskom jeziku riječ sreća potječe od praslavenske riječi ‘sretja’, što znači ‘događaj ili susret’. Čak i naš hrvatski jezik svjedoči kako čovjek sreću nalazi u susretu s drugima. Sve ono što uništava naše odnose uništava i našu sreću, rekao je don Toni.

Marija Magdalena pronašla je svoju sreću u susretima s Isusom. Iskusila je njegovu iscjeliteljsku, spasiteljsku snagu; prema Evanđelju, On je iz nje istjerao sedam zloduha (Lk 8, 2), Marija je doživjela iskustvo spasenja. O iskustvu spasenja govorio je papa Franjo kad je kao kardinal Bergoglio rekao kako autentično kršćanstvo započinje s našim priznanjem da smo grešnici kojima treba spasenje i kako autentično kršćanstvo počinje s iskustvom Spasitelja koji nas traži jer nas ljubi.

U tom smislu papa Frano je već kao kardinal govorio kako je jedna od najljepših stvari koje nam se mogu dogoditi trenutak „kad čovjek shvati da je grešnik i da ga je Isus spasio“. To je trenutak kad čovjek „samom sebi priznaje tu istinu“. Kardinal Bergoglio isticao je kako je za čovjeka „najveće u životu ono da postoji netko tko ga tako silno ljubi, tko je za njega predao svoj život“. Mnogi katolici, govorio je kardinal Bergoglio, nažalost nisu imali ovo temeljno kršćansko iskustvo. „Postoje ljudi koji misle da su pravedni, koji su primili katehezu i kršćansku vjeru, ali koji nemaju iskustvo spasenja“. „Jer jedna je stvar kada nam ljudi ispričaju priču da je netko riskirao svoj život kako bi spasio dječaka koji se utapa u rijeci. A sasvim je nešto drugo kada se ja utapam i netko skoči da me spasi“. Nažalost, rekao je kardinala Bergoglio : „Postoje ljudi koji su uvijek zaobilaznim putem izbjegli situacije utapanja, pa stoga nemaju to iskustvo da ih Isus spašava. Mislim da samo mi koji smo veliki grešnici imamo tu milost“, zaključio je kardinal Bergoglio.

Marija Magdalena imala je tu milost spasenja, rekao je don Toni i istaknuo njenu upornost kako je bila jedna od nekoliko žena „izliječenih od zlih duhova i bolesti“, jedna od žena koje su vjerno pratile Isusa i apostole tijekom njegovih putovanja i „posluživale od svojih dobara“ (Lk 8, 2-3). To su bile žene koje su od Isusa primile fizičko ili duhovno ozdravljenje ili oboje i u znak zahvalnosti željele su Isusu pružiti svu moguću ljubav, vrijeme i materijalnu potporu, rekao je don Toni i upozorio kako se sv. Marija Magdalena osobito istaknula u toj skrbi, čak i onda kad to drugi nisu uspjeli. Naime, ona je je bila vjerna čak i u Isusovoj patnji, moleći u podnožju Križa zajedno s Isusovom majkom Marijom, Marijom Kleofinom, Salomom i svetim Ivanom. Ostala Mu je vjerna i hrabra i kad su ga čak i njegovi učenici napustili. Pomogla je Isusovoj majci Mariji i Josipu iz Arimateje da skinu Isusovo tijelo i pripreme ga za ukop. Vratila se nakon subote kako bi pomazala njegovo tijelo. Njezina briga za Krista i njegovo poslanje uzor je svakom učeniku i sljedbeniku; voljela je Isusa, jer je Njegova milost promijenila njezin život da bi ona svoj život posvetila Njemu i Crkvi, rekao je don Toni.

Sveta Marija Magdalena nam pokazuje osobitu ustrajnost. U Evanđelju je vidimo kako rano na uskrsno jutro, prvog trenutka, kad je mogla po završetku subote, dolazi do groba da bi pomazala Isusovo mrtvo tijelo. Tražila ga je. Jer, bez Njegova vodstva, bila je izgubljena. Kad nije pronašla njegovo tijelo, otrčala je do Petra i Ivana i rekla im: „Uzeli su Gospodina iz groba, i ne znamo kamo su ga stavili“ (Iv 20, 2). U toj i takvoj panici i drami vratila se na grob. Pa i onda kad su se učenici Petar i Ivan vratili s groba kući, Marija Magdalena „je ostala vani do groba i plakala“ u Gospodinovu odsustvu. Kad su je anđeli u grobu upitali zašto plače, odgovorila je: „Uzeše moga Gospodina i ne znam kamo ga staviše“. Izbezumljena tugom i žalošću čak je zamijenila Isusa s vrtlarom komu je rekla: „Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti“. Toliko je tražila Gospodina, želeći biti s Njim, čak i kad bi to samo bio njegov leš. Njezino traženje Boga posvjedočeno je i u Pjesmi nad pjesmama: „…tražila sam onoga kog ljubi duša moja, tražila sam ga, ali ga nisam našla… Sretoše me čuvari koji grad obilaze: „Vidjeli ste li ona koga ljubi duša moja? Tek što pođoh od njih, nađoh onoga koga ljubi duša moja“.

Sav život Marije Magdalene sažet je u riječima psalma: „ O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna…“.

Primjer Marije Magdalene inspirira nas da istom strašću tražimo Gospodina koji nas može spasiti od svih sedam zala, a to znači od svih zala, rekao je don Toni Avijani ističući kako je sv. Augustin jednom rekao: „ Jedino čega se bojim jest da Gospodin prođe a da ga ne prepoznam“.