Prvi zavjeti milosrdnih sestara Svetoga Križa u Đakovu

U koncelebraciji, uz voditelja duhovnih vježbi o. Mirka Nikolića, DI te tajnika vlč. Domagoja Lackovića, sudjelovao je rektor samostanske crkve doc. dr. sc. Grgo Grbešić, više svećenika, a mo Ivan Andrić, pomoćnik rektora samostanske crkve, prisutne je pozdravio i najavio dijelove slavlja.

Prije propovijedi, zavjetovanice su na poziv s. Suzane Babić, voditeljice novicijata, izrekle svoju spremnost „polaganjem svetih zavjeta posvetiti se Bogu i njegovu kraljevstvu“.

U svojoj homiliji nadbiskup Hranić osvrnuo se na liturgijska čitanja te rekao: „Isus apostolima podvrgava naravno i nadnaravno zlo. Oni će liječiti ljudske duše i tijela. I izvršavanjem toga naloga oni trebaju posvjedočiti Isusovu blizinu i zajedništvo iz kojega dolaze i za njega, za Isusa, koji ih je poslao. To trebate i vas tri. Božje će kraljevstvo i po vašem djelovanju istisnuti kraljevanje zla. I vaše će poslanje, drage sestre, biti dušobrižništvo, liječenje posredovanjem Božje ljubavi od slabosti i od zla te liječenje i ublažavanje bolesti tijela. Kao što je Isus apostolima dao moć i vlast ‘nad svim zlodusima i da liječe bolesti’, tako i vama trima Isus danas daje svoj nalog ‘propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike’ (Lk 9, 1). Poslanje i izbor spojeni su jer vas je Isus izabrao da vas pošalje. Poslanje ima svoj temelj u izboru. Taj se izbor dogodio prije nekoliko godina. Možda je već duže bivao u vama, u vašim srcima”.

Mons. Hranić naglasio je zatim: „Kako bi propovijedanje apostola imalo uspjeha, važno je ne samo da apostoli govore, nego i da svjedoče svojim osobnim životom. I vi, drage sestre, koje ste pozvane naviještati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike, trebate biti slobodne od svega što može otežavati radost vašega duha i umanjiti Vaše osobno životno svjedočanstvo. Isusovim pozivom i izborom vi ste, ušle u tijesno osobno intimno zajedništvo s njim, o čemu govori današnje prvo čitanje: ‘Primit ću je stoga, evo, i dovesti je u pustinju i njenu progovorit srcu. (…) Zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Gospodina.’ (Hoš 2, 14 – 20) A poslanjem ćete, kao Kristove zaručnice, odsada morati ulaziti i u odnos s ljudima, kojima ćete biti poslane. Da biste bolje i vjerodostojnije propovijedale i svjedočile čitavim svojim životom, drage sestre, polažete danas redovničke zavjete: zavjet poslušnosti, zavjet osobnoga siromaštva te zavjet uzdržljivosti i čistoće svojega tijela. Apostoli se najprije približavaju Isusu i ulaze u osobno zajedništvo s njim, da onda od Isusa idu prema ljudima – i da njih, druge ljude, dovedu k Isusu, da i oni iskuse njegovu dobrotu i ljubav”.

Nakon tumačenja značenja svakog pojedinoga zavjeta, nadbiskup se obratio zavjetovanicama: „Sv. Pavao to lijepo kaže u današnjem drugom čitanju: ‘Bože sačuvaj’ da biste se ‘ičim ponosile osim križem Gospodina našega Isusa Krista’ po kojem je od danas ‘vama svijet raspet i vi svijetu’ (usp. Gal 6, 14). Umirete svojoj volji, umirete svojoj neovisnosti o drugima i glede odnosa prema tijelu, prema spolnosti i prema drugim ljudima, te izabirete zajedništvo s drugima. Ne neovisnost od drugih i samodostatnost, nego izabirete pripadnost drugima, ovisnost o drugima. To nije nezrela nesamostalnost, nego sloboda od sebe, od nametanja vlastite volje, za potpuno odustajanje od sebe i za prihvaćanje Božje volje. Vi izabirete potpuni otklon od uživalačkoga i potrošačkoga mentaliteta i odnosa prema tijelu, prema spolnosti i prema drugim ljudima; izabirete zajedništvo s drugima, poslušnost i podvrgavanje poglavarici i zajednici. I time propovijedate da i bračno zajedništvo te rađanje i odgoj djece nisu oblik robovanja, kako to danas mnogi mladi doživljavaju pa ne žele brak da ne bi izgubili svoju neovisnost i samostalnost. Vi svojim redovničkim životom i zavjetima, drage sestre, svjedočite da brak i obitelj, djeca, nisu oblik robovanja, ovisnosti o drugima, nego slobodan izbor darivanja u ljubavi i odustajanja od robovanja sebi, odustajanja od vlastite komotnosti – za velikodušno darivanje i služenje drugima koje uvijek sa sobom donosi križ i žrtvu”.

Nadbiskup je zatim zavjetovanice uputio da trebaju biti potpuno predane svojemu poslanju, predane službi vjere „i zato, kako kaže Isus, ići bez štapa, bez torbe, bez kruha i bez novca, ne dajući važnost vremenitim sredstvima, i ne misleći da o tome nešto ovisi, nego isključivo o moći i vlasti onoga koji vas šalje, o njemu sve ovisi. Što se poslani i poslane manje brinu za vremenite stvari, to se više pouzdaju da im ne će nedostajati ono što je nužno. A to je Božja snaga i moć za naviještanje evanđelja i liječenje bolesnih. Apostoli imaju ići posvuda kako bi svi saznali za poruku evanđelja, kako bi ona došla kao osloboditeljska vijest, radosna vijest, do svakoga čovjeka. I zato zavjetovane, njegovi apostoli, neka ne lutaju amo-tamo tražeći gdje će im biti bolje, nego neka prihvate stvarnost kuće i zajednice u koju uđu. Neka se ne vežu na jedno mjesto, ali neka i ne lutaju nemirni kojekuda, nego neka ostaju na jednom mjestu dok to od njih traži nalog kojega su primili, a onda neka budu slobodni ići dalje. Kada nalog izvrše, neka pođu dalje, ali pritom neka ne odlučuje i ne igra nikakvu važnost njihova lagodnost ili neugodnost, simpatija ili antipatija, nego isključivo nalog i poslanje koje primaju od svojih poglavarica. Neka idu služiti, a ne da budu posluživane. I neka se, drage sestre, tako, po vama i po vašim redovničkim zavjetima razglašava Ime Isusovo, neka se širi evanđelje, radosna vijest i neka ozdravljaju bolesni”.

Nakon homilije slijedio je obred zavjetovanja te primanje križa, Pravila i Konstitucija Družbe.

Nakon euharistijskoga slavlja, svi prisutni uputili su se prema Dvorani Florentini i Ljetnoj terasi Centra Amadea gdje se nastavilo slavlje.