Uskrs je svijetla točka, neizrecivi dar Božje ljubavi, u kojoj se ukrštavaju velika ljudska pitanja i odgovori koje daje vjera. „S uskrsnućem dolazi puno jače svjetlo (od ljudskoga umovanja) Nedužni koji je podnio patnju i smrt za druge Božjom je snagom obnovljen, uzdignut na novi život i time je osvijetlio naše ropstvo, nasilje, strahove i zakone“, kaže franjevac.

Iz te opće uskrsne perspektive prof. dr. Vučković osvrće se na pojedina pitanja suvremenog svijeta i Crkve. Tako, u svjetlu vjere u uskrsnuće tijela, govori o suvremenim pojavama kulta tijela s jedne strane, a s druge strane prijezira tijela koji se očituje u nepoštivanju osnovnih bioloških datosti kao što je spol.

Budući da iz iskustva prvih učenika s Uskrslim izravno proizlazi misionarsko poslanje Crkve, fra Ante se osvrnuo i na neka pitanja vezana uz naviještanje evanđelja u sve sekulariziranijem svijetu, primjerice na logiku kojom se vodi reformska agenda njemačkog Sinodalnog puta, koja se, prema sugovorniku, izravno tiče i Crkve u Hrvatskoj zbog naših vjernika koji žive i rade u Njemačkoj.

U tom kontekstu kaže da „blagoslov homoseksualnih parova ne rezultira promjenom njihova života. (…) Potvrditi samo postojeće stanje blagoslovom naliči mi afirmativnomu stajalištu prema djeci koja kažu da su u pogrješnom tijelu. Povlađujemo im i puštamo ih da idu putom koji nerijetko vodi u samodestrukciju. Blagotvorni odraz susreta s Uskrsnulim izgleda drukčije. On oslobađa od strahova i iluzija i otvara novi put.“

Temeljno rješenje za probleme u evangelizaciji Crkva treba tražiti u susretu s uskrslim Kristom. „U tom se susretu krije snaga koja može ukloniti najveću zaprjeku našemu propovijedanju, a to je raskorak između naših riječi i djela, između onoga što propovijedamo i onoga što živimo. Crkva ne živi od svojih snaga, ni od svojih genijalnih ljudi, ni od tekstova koji su nastali iz karijere ili karijerizma. Crkva živi od Uskrsnuloga i od njegove snage“, kaže među ostalim o. Vučković.