Rektor Tanjić je uvodno govorio o evanđeoskom kontekstu naslova predavanja istaknuvši da Isus ne ukida veličinu ni prvenstvo, nego ih preobražava. Nadalje je promišljao o tome kakvu moć ima Crkva i što ona čini onima koji je imaju, tko u Crkvi što smije i kome za to odgovara te što to znači za odnos između klerika i laika.

Za temelj promišljanja uzeo je misli poznatog teologa Romana Guardinija koji je u dvadesetom stoljeću dao rječnik za obje ove teme kao i promišljanja posljednjih papa te iskustvo sinodalnog hoda posljednjih godina.

Objasnio je da moć sama po sebi nije zlo i da je ona po svojoj naravi odgovorna te da je dvoznačna i da nije neutralna primijetivši da moć u modernom svijetu postaje sve bezimenija. Krist je objavio drugačiji odnos prema moći jer se nije grčevito držao svoje jednakosti s Bogom nego je sam sebe oplijenio, kako se govori u Poslanici Filipljanima. „To nije nemoć, nego najviši oblik slobode, moć koja se može odreći same sebe“, pojasnio je predavač.

„Zato je za Guardinija poniznost krepost jakih, a ne slabih. Ponizan nije onaj koji nema moći, nego onaj tko je ima i slobodno je stavlja u službu“, dodao je.

Govorio je i o odgoju moći. „Moć koju svećenici imaju odnosi se na sakramentalnu, propovjedničku i upravnu moć, ali i onu simboličnu i duhovnu“, rekao je dr. Tanjić te pojasnio pojasnio sve te dimenzije kroz primjere. Poručio je da odgojena moć u Crkvi ima Isusovo ime, a to je služenje.

Predavač je govorio o razmišljanjima pape Benedikta XVI. koji vlast vidi kao poslušnost Riječi, pape Franje koji naglašava sliku obrnute piramide i dijagnozu klerikalizma te aktualnog pape Lava XIV. koji u svojoj prvoj enciklici „Magnifica humanitas“ slikama Babilona ili Jeruzalema pruža podlogu za ispit savjesti Crkvi koja treba biti „dom i škola zajedništva“. Istaknuo je da na tom putu Crkvi nedvojbeno pomaže sinodalnost kao specifičan način života i njezina djelovanja.

Kao orise ekleziologije služenja dr. Tanjić je naglasio da je u Crkvi služba povjerena, a ne posjedovana te je posvijestio da krštenje stoji prije svih razlika u Crkvi. Dodao je da laici imaju vlastiti poziv koji je većinom u svijetu. „Autoritet u Crkvi služi zajedništvu, a moć uvijek traži transparentnost“, zaključio je.

O enciklici pape Lava XIV. u obraćanju na početku Svećeničke skupštine govorio je i dubrovački biskup Roko Glasnović, istaknuvši potrebu odgovornog življenja u današnjem svijetu. Slika Babilona naglašava oholost i nerazumijevanje među ljudima, dok slika Jeruzalema, u kontekstu njegove obnove nakon što je porušen, nosi poruke o zajedništvu i povezivanju cijelog naroda u kojem svatko preuzima svoju ulogu. U svjetlu tih dviju slika, Duh Sveti poziva Crkvu na preispitivanje odnosa prema raznim stvarnostima, posebice tehnologiji.

Biskup je potaknuo svećenike na promišljanje o pastoralnim prioritetima biskupije i župa te na što staviti naglasak s obzirom na broj i dob svećenika te duhovne potrebe vjernika. Ohrabrio je sve na obnavljanje međusobne komunikacije i povjerenja.

Skupštinu je moderirao generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan. Okupljeni svećenici, redovnici i voditelji biskupijskih vijeća, ustanova i ureda u drugom dijelu skupštine razgovarali su o izvješćima za proteklu godinu, izvijestio je Ured za medije Dubrovačke biskupije.