Mons. Rogić misu ispred riječke katedrale slavio je u zajedništvu s riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem, riječkim nadbiskupom koadjutorom Matom Uzinićem, krčkim biskupom Ivicom Petanjkom, gospićko-senjskim biskupom Zdenkom Križićem, umirovljenim porečkim i pulskim biskupom Ivanom Milovanom, zagrebačkim pomoćnim biskupom Mijom Gorskim, vojnim ordinarijem u Republici Hrvatskoj Jurom Bogdanom, imenovanim zadarskim nadbiskupom koadjutorom Milanom Zgrablićem te brojnim svećenicima Riječke nadbiskupije.

Slavlju proslave nebeskog zaštitnika Riječke nadbiskupije, katedrale i grada Rijeke odazvali su se predstavnici gradske i županijske vlasti, drugih vjerskih zajednica koje djeluju u gradu na Rječini, predstavnici Sveučilišta u Rijeci, Kliničkog bolničkog centra Rijeka te drugi gosti i vjernici koji su ispunili Trg Grivicu. Na početku slavlja nadbiskup Devčić uputio je svima pozdravnu riječ.

Predslavitelj mons. Rogić na početku propovijedi rekao je da se raduju „blagdanu svetoga Vida, zaštitnika grada Rijeke. On koji se mučeništvom proslavio. Raduje se nebeska crkva proslavljenih, a mi u zajedništvu vjere i slavljenju svetih otajstava naslućujemo radost neba, ostvarene vječnosti – zauvijek u Bogu, njihovu blizinu, pomoć i zaštitu.“

Potaknuo je vjernike na molitvu sv. Vidu da „svoga grada ne zaboravi, da nad njim bdije, a nama isprosi snagu vjere koja nevolje pobjeđuje i u vjernosti Kristu ustrajava, da takvih uvijek bude u gradu pod njegovom zaštitom“.

Upoznavši vjernike s crticama iz života sveca čije se mučeništvo dogodilo na početku Dioklecijanova progonstva, oko 305. godine, poručio je da je njegov nagovor i danas potreban u potrebama Crkve, naroda Božjega, kršćanske obitelji i svakog čovjeka ponaosob, u hodu kroz nevolje života, u svjedočenju vjere u Krista, u hodu prema vječnosti.

Svjedočanstvo vjere svetoga Vida obučeno je u slavu mučeništva, a sve zbog ljubavi prema Kristu i želje da ga ništa ne rastavi od Gospodina i ne omete na putu u vječnu radost Neba. „Snaga mučeništva jest u ljubavi za Boga, u svjedočenju istine spasenja Božjeg po Isusu Kristu, u odlučnosti ostati Božji i po cijenu gubitka zemaljskog života. Njihova nada puna je besmrtnosti, vječnosti, Boga zauvijek! Zato se mučenicima divimo, zato im se molimo. Mučenici svjedoče snagu ljubavi. Toliko su bili za Boga, ljubili Boga i braću pored sebe. Nošeni snagom vjere, ustrajali su u kušnjama života!“

Vrijeme svetog Vida – vrijeme prve Crkve, prvih stoljeća – vrijeme je progona i iskušenja. Vrijeme kada su kršćani bili nepoželjni, poručio je u nastavku propovjednik dodajući da kršćanima zakoni nisu išli na ruku. Kršćani nisu odgovarali tadašnjem društvu koje je častilo mnoge bogove. Bili su prijetnja jer su donosili drugačiji poredak društva i vrijednosti. Zato su ih pokušali zatrti, spriječiti, ukloniti – kazao je mons. Rogić.

„Prve je kršćane i svetoga Vida nosila zagledanost u vječnost. Nosila ih je snaga Uskrsnuća, vjere u Krista koji dobrotom pobjeđuje zlo, koji životom pobjeđuje smrt, koji svjetlom pobjeđuje tamu, a ljubavlju svladava mržnju. Ni pojmiti ne možemo do kraja što je značilo izdržati progone, osude, laži na račun kršćana, a onda i same muke koje su podnosili, a njihovo mučeništvo je bilo zabava za nevjernike onog vremena. Ali ako se više zamislimo, posvijestimo koja je to snaga vjere bila – na tom izvoru napojit ćemo, nahraniti i svoju vjeru.“

U kontekstu današnjeg vremena, šibenski biskup kazao je da 21. stoljeće nosi nove izazove, kušnje, možda i progone, ali drugačije vrste. U nekim krajevima svijeta ti progoni gotovo su jednaki onima iz prvih stoljeća te je Crkva Božja uvijek iznova oprana krvlju mučenika. S tim u vezi podsjetio je na Isusovo blaženstvo: Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo Božje!

„Ostati pravedan, ustrajno oduševljen za Krista Spasitelja, ostati svjedok Božje ljubavi i dobrote za čovjeka u ovome svijetu izazov je današnjeg vjernika. Kušnje u kojima se nalazimo kao da traže iznova svjedočenje da je samo jedan Bog, stvoritelj i spasitelj po svome Sinu. Da čovjekov život dobiva smisao po vječnosti na koju je od Boga pozvan. Svjedočiti da je Krist uskrsnuo, da je živ i da je s nama do svršetka svijeta. Iz toga proizlazi živa želja biti pravedan, sačuvati poštenje (u svim odnosima), poštenje koje se tako jasno očituje u Isusovu zlatnom pravili: ne čini drugome što ne želiš da drugi učini tebi! Oduševljeno svjedočiti svoju vjeru usprkos svim protivljenjima, vlastitim slabostima, drugačijoj logici svijeta koja se želi nametnuti kao jedina. Sačuvati čovjeka – sliku Božju, po Božjoj zamisli, usprkos onoj koja se nameće kao nova u nekoj apsolutnoj slobodi novog određivanja što je dobro a što zlo. Kao da se svijet ponovno nalazi pod stablom spoznaje dobra i zla, i želi biti slobodan od Boga i sam sebi biti bog, odbacujući svaku zadatost, stvorenost, odbacujući sam izvor života – Božju ljubav. Traje i ponavlja se prvi grijeh praroditelja: ne kako Ti Bože hoćeš, nego kako hoćemo mi, kako hoću ja.“

To onda ruši dostojanstvo čovjeka, ruši i sliku obitelji, stvara nerazumljive odnose u društvu i postavlja krivi cilj: trenutna i brzo ostvariva sreća ma kako kratko trajala i ma kako u tome prošao brat i sestra pored mene. To su izazovi i kušnje (progoni) koji se nadvijaju na današnje kršćane – poručio je mons. Rogić.

U nadvladavanju tih kušnji propovjednik je potaknuo vjernike da ostanu čvrsto povezani s Bogom, u osobnoj molitvi, molitvi u obitelji, na nedjeljnoj svetoj misi u zajedništvu vjernika. Ostati oduševljeni u vjeri poput prvih mučenika, kao sveti Vid – zagledani u vječnost, u Uskrslog Krista. On ima zadnju riječ, njemu idemo. Život s Bogom zauvijek i naš je cilj – istaknuo je šibenski biskup.

Zaključujući je uputio molitvu svetom Vidu da nam svojim primjerom i zagovorom pomogne učvrstiti vjeru, ispraviti životne puteve, učvrstiti spremnost da ljubimo jedni druge u sebedarju i spremnosti na žrtvu koja jedina dokazuje snagu ljubavi. Neka se to ostvaruje u kršćanskoj obitelji, među djecom i roditeljima, rodbini i susjedima, u cijelom narodu. Neka snaga vjere i pouzdanja prožme naš narod u svakom poslu kojega obavljamo, u otvorenosti životu kao najdragocjenijem Božjem daru i neka to bude naš put u budućnost i naš put u vječnost. Neka nas u tome prate zagovori i primjeri svetaca i našeg naroda koji su to znali ostvariti i u drugim vremenima poput blaženog Alojzija Stepinca, blaženog Miroslava Bulešića, a zagovor nebeske Majke Marije kojoj se naš narod toliko utječe, neće izostati – zaključio je mons. Rogić.

Rika svetoga Vida, latinski „Terra Fluminis sancti Viti“, kako se u prošlosti nazivao grad na Rječini, dostojanstveno i svečano i kroz prijepodnevne sate proslavljao je svetkovinu svog nebeskog zaštitnika. Jutarnju hodočasničku misu predslavio je rektor katedrale mons. Matija Matičić. Potom je misu na talijanskom jeziku predslavio vlč. dr. Nikola Vranješ, a prijepodnevnu misu predslavio je mladomisnik don Josip Mijoč koji je predvodio trodnevnu duhovnu pripravu.

U prigodi središnjeg večernjeg slavlja, riječki nadbiskup koadjutor Mate Uzinić darovao je mons. Rogiću prigodan dar – sliku svetoga Vida.