Uvodeći u homiliju don Damir Stojić spomenuo je da je neposredno prije Uskrsa bio na hodočašću u Torinu, ali je pritom stao i u Padovi moleći na grobu sv. Antuna. “Molim zagovor sv. Antuna da mi Bog da svećeničko srce i da Njegova riječ bude na mojim usnama, jer je sv. Antun bio poznati propovjednik. Želim da me on dotakne”, rekao je don Damir Stojić te nastavio podijelivši svoje svjedočanstvo koje ima na temelju zagovora sv. Ante iz svog osobnog života.

“Primijetio sam u da se mnogo stvari dogodilo u njegovom životu na koje nikako nije mogao utjecati. Primjerice, on je slučajno bio na obali kada je u brodu vidio šestero zaklanih fratara, mučenika. Vidio je njihove krvlju natopljene habite i u njemu se rodila želja da bude fratar poput njih. Poželio je biti mučenik poput njih i kreće prema Maroku, no brod zbog slučajne bure nije mogao pristati već je završio na jugu Italije. Krenuo je propovijedajući po Italiji, sreo je i sv. Franju tada. Zatim se nalazio na jednoj fešti i “slučajno” taj propovjednik nije došao. Poglavar je tada naredio Anti da propovijeda i ljudi su vidjeli koliki je propovjednik sv. Ante bio. Prihvaćao je sve što mu je dolazilo na životnom putu. Svjestan sam da stvari u našem životu ne možemo kontrolirati, ali neka to bude prilika da proslavimo Boga u našem životu.

U nastavku se osvrnuo na pročitane ulomke iz Svetoga pisma, te ispričao svoje osobno svjedočanstvo povezano sa zagovorom sv. Antuna Padovanskog. Don Damir Stojić rekao je da znanje o Isusu Kristu nije garancija da ćemo biti spašeni. “Nisu imali iskustvo Duha Svetoga, a toliko su znali o Isusu. Čeznite, tražite! Ne znam točnu formulu kako se to događa. Duh puše kamo hoće. Ono što minimalno možemo učiniti jest ispovjediti se, osloboditi se grijeha. Vjerujte mi, nisam tražio nego mi se dogodilo. Kada sam imao šesnaest godina pošao sam na jednu ispovijed tamo u srednjoj školi u Kanadi u kojoj sam tada živio. Stao sam u red. Ušao u učionicu. Cijela škola bila je pretvorena u “ispovjedaonicu”. Htio sam ući, izmrmljati nešto usputno, i dobiti svoj “kupon” za 2 slobodna školska dana, jer to nam je bio poticaj. Tada sam prvi put u tom razgovoru sa svećenikom, susreo karizme koje naša Crkva ima. Uživo sam doživljavao čuda, ali taj svećenik je nabrajao sve grijehe koje sam počinio. Nabrajao je i one grijehe koje sam sebi, kao oholi srednjoškolac rekao : “Za mene ovo nije grijeh!” Upravo mi je te grijehe nabrajao u toj ispovijedi i iznio mi ih je u ljubavi. Osjećam da su ti grijesi bili poput čvora u mojoj duši kroz koje Božja milost nije mogla djelovati. Nakon priznanja, izmolio je Odrješenje nada mnom i tada sam doživio ono što Isus spominje – ponovno rođenje i novi život! Kada sam izašao iz te ispovjedaonice kao šesnaestogodišnjak, tada sam bio novi čovjek. Nekada sam izbjegavao svetu misu, bilo je to vrlo naporno. Bio sam ljut na mamu zbog toga. No, nakon tog iskustva ja sam svakodnevno išao na misu, moji vlastiti grijesi počeli su me smetati. Dogodilo se novo rođenje. Počeo sam čitati životopise svetaca, čitati Bibliju”, rekao je Stojić.

Na kraju je okupljenim vjernicima rekao da se njegov život promijenio od te ispovijedi. ” U mom slučaju, ja to nisam tražio nego pošto Duh puše kamo On hoće – zahvatio me. On te zahvati i traži suradnju. Primijetio sam, ako manje surađuješ Duh te pusti. Zato, braćo i sestre, tražite to iskustvo!”