Dr. sc. Domagoj Sajter, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i vanjski suradnik Glasa Koncila, održao je predavanje „Ostvarenje općega dobra u gospodarstvu“. Naglasivši da će pojmove ekonomija i gospodarstvo koristiti kao istoznačnice, rekao je da je cilj njegovog predavanja istražiti kako se u ekonomiji istražuje opće dobro.

„Prije nego što odgovorim na pitanje što mi ekonomisti istražujemo kad istražujemo opće dobro, kratko ću se osvrnuti na neke globalne trendove u ekonomiji. Ekonomija je ostvarila neopisiv napredak. Naš standard života je značajno porastao proteklih desetljeća. Isto tako udio siromašnih konstantno opada u svijetu. To treba jasno reći. Pedeset posto stanovništva, čak i manje od 50 posto ima manje od 10 posto svjetskih prihoda. Dok 10 posto stanovništva ostvaruje nekih 55 posto svjetskih prihoda, i ti trendovi su stabilni. Nejednakost je i dalje golema iako imamo sve veći prosperitet na globalnoj razini. Direktor neke tvrtke nekada je imao 20 do 30 puta veću plaću od prosječnog radnika, a danas je to došlo na nekih 300 do 350 puta. Nejednakost u društvu raste.“

Istaknuvši da se tijekom dana moglo čuti o općem dobru u različitim granama različitih znanosti, kazao je da zapravo ne postoji suglasje oko temeljnih pojmova.

„Kako se u ekonomiji promatra opće dobro? Ekonomisti se oko toga ne slažu. Čim se ne slažemo oko cilja, onda se ne možemo složiti niti oko puta do cilja. Postoji niz različitih pogleda na to što je opće dobro: usluge koje su svima dostupne, dobra koja donose dobrobit većini ljudi, konzumira ih javnost za dobrobit društva u cjelini. Svi se ti dijelovi preklapaju. Što ekonomisti istražuju kada istražuju opće dobro? Istražuju utjecaj različitih ekonomskih politika, distribuciju resursa i kako utječe ta distribucija na opće dobro, utjecaj oporezivanja, itd…“

Kao primjere općeg dobra u radu ekonomista, predavač je naveo javnu zdravstvenu zaštitu, javnu sigurnost, mir, pravedan sustav, prirodni okoliš koji je nezagađen i razvijenu ekonomiju.

„Kod zalaganja za opće dobro pozitivno je to što ono može pomoći u smanjenju siromaštva. Također promiče dugoročni razvoj, poboljšava kvalitetu života i utječe na bolju ravnotežu između konkurencije i kooperacije, jer ekonomija je istodobno i konkurencija i kooperacija. Prečesto pojedini ekonomisti ističu element konkurencije, a kooperaciju, odnosno zajedništvo nekako je uvijek na marginama ekonomije.“

Naglasio je i da je danas moderno govoriti o izazovima, a ne o problemima. Rekao je da ne postoji univerzalna definicija općeg dobra jer smo svi različiti ljudi, različitih stavova i svjetonazora; i to nas onda sprečava u tome da ostvarujemo neko opće dobro jer se ne slažemo oko toga što je opće dobro.

„Imam dojam da mi danas propovijedamo sami sebi. Imamo previše suglasja i u publici i s ove strane. Svi imamo podjednake stavove, izražavamo iste stavove. A društvo nije takvo. Društvo je polarizirano. Ljudi ne žele doprinositi za opće dobro ništa više od onog što je propisano zakonom.  Postoje i takvi stavovi gdje će osoba reći: zašto bih ja morao, ja plaćam porez, ništa nisam skrivio. Mi možemo apelirati na opće dobro, no bojim se da to činimo u jednoj zatvorenoj prostoriji gdje slušamo svoju jeku. U sekularnom društvu, odnosno u društvu u kojem živimo, građani imaju svoju slobodu i kao takvi imaju pravo na različite poglede“, zaključio je prof. dr. Sajter.

Prof. dr. don Jerko Valković, pročelnik Odjela za komunikologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, poseban interes pridaje odnosu Crkve i medija te socijalno-etičkim temama. Na početku predavanja održao je predavanja „Mediji u službi ostvarenja općega dobra“ nadovezao se na prethodno predavanje, naglasivši da se, iako izgleda pomalo neobično, o odnosu medija i općega dobra u kontekstu informacijskih i komunikacijskih znanosti danas veoma malo govori.

„To će istaknuti i njemački teolog i komunikolog Aleksander Filipović, znanstvenik koji se posebno bavi pitanjem etike u medijima. Nekoliko autora, poput Denisa McQuaila, Hallera ili Karmasina, uglavnom ističu da bi djelovanje medija trebalo biti usmjereno prema nečemu što je od javnoga interesa, ili pak u medijima vide značajnu polugu u zauzimanju protiv komercijalizacije na medijskom području i time indirektno doprinose ostvarenju općega dobra, ili se pozivaju medijski djelatnici na razvijanje društvene odgovornosti za opće dobro.“

Prof. dr. Valković rekao je da se o odnosu medija i općega dobra promišlja tek u posljednje vrijeme, a jedan od razloga tome je činjenica da se o medijima, o njihovoj ulozi i značenju u društvu kao i u Crkvi sustavno promišlja u novije vrijeme.

„Pa i danas, kada govorimo o medijima, ako pokušamo odgovoriti na pitanje: što su to mediji, tada vidimo da se nalazimo pred jednim širim spektrom mogućih definicija ili odgovora. Ne možemo se ograničiti samo na medije/sredstva (radio, televiziju, novine, ni na nove medije, društvene mreže…) već vidimo da trebamo promatrati cjelokupnu komunikaciju koja je postala jezgra, srce funkcioniranja današnjega društva i to ne samo na medijskom području.“

O komunikaciji i općem dobru rekao je da su intrinzično međusobno povezani. „Opće dobro je dobro koje se oblikuje u relaciji i kroz relaciju – ono se uspostavlja, konstruira u interakciji – između osoba“, ustvrdio je prof. dr. Valković, govoreći da nije riječ o „dobru“ koje bi bilo nešto što se jednostavno konzumira „već o dobru koje se tvori koje se oblikuje… Uostalom, i sam je jezik (kao temeljno sredstvo komunikacije) sam po sebi opće dobro jednoga društva jednoga naroda, odnosno – možemo slobodno reći – paradigma općega dobra. Jezik je dobro koje dijelimo, oblikujemo i gradimo i što je zajedničko s drugima.“

O informacijama kao općem dobru predavač je naglasio da ih se promatra u širem kontekstu –  da znamo da se svaka osoba rađa, da se svijet spoznaje i oblikuje promišljanjem na temelju informacija. „Zato svatko ima pravo primati i tražiti informacije da bi mogao rasti i razvijati se. Na važnost informacije ili bolje rečeno komunikacije – koja uključuje i primanje i davanje informacija – upućuju i prve rečenice Kodeksa časti hrvatskih novinara: ‚Pravo na točnu, potpunu i pravovremenu informaciju te slobodu mišljenja i izražavanja misli jedno je od temeljnih prava i sloboda svakog ljudskog bića…‘ i nadalje: ‚Iz tog prava javnosti da bude upoznata s činjenicama i mišljenjima proizlazi i cjelina obveza i prava novinara.‘ Čini mi se važno naglasiti ovaj tekst jer on označava potrebitu perspektivu gledanja na medije i njihovo djelovanje. Nije publika i nisu medijski konzumenti oni koji bi trebali biti u službi medija – već su upravo mediji, koji su svojim djelovanjem u službi pojedinaca i javnosti, u službi prava čovjeka.“

Postavivši pitanje što predstavlja opće dobro za medije, prof. dr. Valković je kazao da mediji ne bi smjeli zastupati partikularne interese već imati u vidu dobro sviju i po svojoj naravi bi trebali biti oni koji su u službi općeg dobra.

„Što konkretno znači da ne bi smjeli zastupati partikularne interese? To znači da bi medijski djelatnici uvijek trebali imati u vidu tu dimenziju svoga djelovanja – pisati, govoriti, predstavljati… za dobro cjeline! (…) Djelovanje javnog medijskog servisa zakonski je regulirano. Međutim danas – ne samo kod nas – javni servis susreće se s velikim izazovima. Činjenica umnožavanja komercijalnih televizijskih kanala, raznolike ponude online video sadržaja utječe na znatan pad gledanosti programa javnih televizija. Pritisak komercijalnih medija na vlade država je velik jer zahtijevaju veće pogodnosti za sebe, a pozivajući se na neovisan položaj javne radiotelevizije koja mjesečno ubire zakonom osiguranu pristojbu. Umjesto da oblikovanje nacionalnih, etničkih, vjerskih ili regionalnih identiteta bude kulturni ili politički projekt kao nekada, ta nastojanja dobivaju komercijalni cilj. Nacionalni identitet postao je globalno tržišno dobro, a onaj tko promovira i prodaje to dobro može biti neovisna medijska organizacija jednako kao i država.“

Predavač je kazao da je veliki problem koji utječe na sve medije pa i javni medijski servis – oslabljena interakcija s publikom koja rezultira nepovjerenjem prema institucijama i medijima.

„Takvoj situaciji doprinosi i činjenica – ovdje se pozivam na rezultate istraživanja Supsidijarnost u hrvatskom društvu prema kojem su na pitanje: Koliko hrvatski mediji posvećuju prostora i pozornosti sljedećim društvenim skupinama?, najviše rekli da posvećuju političarima pa sportašima, a najmanje – osobama s invaliditetom, običnim ljudima i starijim osobama. Ljudi, dakle, osjećaju da mediji ne govore njima već samo nekim elitama, posebnim kategorijama što smatram da je – uz ostalo – jedan od jačih razloga spomenutoga nepovjerenja.“

Na kraju je okupljenima postavio retoričko pitanje. Može li se društvo u kojem nema dijaloga/rasprava uopće usmjeravati prema općem dobru? I izrekao poticaj riječima sv. Ivana Pavla II. „Komunikacija pridonosi dobrobiti i ostvarenju članova zajednice u poštivanju općeg dobra. A da bi se utvrdilo što je zajedničko dobro, potrebni su savjetovanje i dijalog. Stoga je imperativ za djelatnike sredstava društvenih komunikacija uključiti se u takav dijalog i prihvaćati istinu o onome što je dobro.“

Četvrti dio simpozija moderirali su dr. sc. Ivan Uldrijan, poslijedoktorand na Odjelu za komunikologiju HKS-a i dr. sc. Stjepan Brebrić, direktor i glavni i odgovorni urednik izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost.