Nova knjiga rezultat je višegodišnjeg istraživačkog rada autora, a izlazi u izdanju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Sisačke biskupije i Naklade Breza. Knjiga je opremljena brojnim ilustracijama poput za ovu prigodu izrađenih mogućih rekonstrukcija pojedinih razvojnih faza tvrdoga grada Dubice i kartografskih prikaza donjega Pounja. Također, u knjizi se nalaze brojne reprodukcije izvornog arhivskog gradiva, poput različitih karata, crteža i veduta, što se čuvaju u brojnim, poglavito stranim arhivima i knjižnicama. Recenzenti su dr. sc. Marija Karbić i dr. sc. Krešimir Kužić.

Knjigu su publici predstavili autori, a nazočili su i sisački biskup Vlado Košić te načelnica Općine Hrvatska Dubica Ružica Karagić.

Na početku je sve okupljene pozdravio biskup Košić. Istaknuo je da je knjiga još jedan veliki doprinos povijesti i kulturi tog kraja. Podsjetio je i da je upravo zbog pobjede Petra Berislavića nad Turcima kod Dubice papa Lav X. 1519. godine dao Hrvatskoj naziv antemurale christianitatis – predziđe kršćanstva.

Osvrnuvši se na suradnju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, s kojeg dolazi, i Sisačke biskupije dr. sc. Kekez je poručio da su te dvije institucije više od desetljeća usko povezane u nastojanjima da ostvare brojne znanstvene projekte u kojima nastoje rasvijetliti povijest tog kraja.

Govoreći o knjizi, Kekez je rekao da je osnovni cilj monografije osvijetliti srednjovjekovnu prošlost, te predstaviti i u određenoj mjeri produbiti dosadašnje spoznaje o urbanoj aglomeraciji koja je postojala i koja se razvijala u srednjemu vijeku na prostorima današnjih gradova Hrvatske i Bosanske Dubice.

To se odnosi na vremena prvih spomena dubičkog prostora u sačuvanim pisanim povijesnim vrelima početkom 13. stoljeća, sve do 1538. godine i konačnog pada Dubice u osmansku vlast. Tim činom nije samo završen dugi period kontinuirane osmanske ugroze toga prostora i toga urbanog naselja, već se čitav taj prostor našao i postupno je integriran u drugi političko teritorijalni entitet Osmansko Carstvo.

To je dovelo do značajnih društvenih, gospodarskih i kulturnih mijena čije se posljedice mogu i danas jasno raspoznati na tome prostoru. Kekez je ustvrdio i da je to naselje bilo jedno od najznačajnijih tog doba u Hrvatskoj, te da je kulturno, politički i društvu to bio iznimno važan kraj. U samom mjestu postojala su barem četiri sakralna objekta, a, usporedbe radi, zagrebački Gradec, koji u to doba bio središte bana i kraljevstva, imao ih je šest.

Dr. sc. Krešimir Regan govorio je o geostrateškoj važnosti Dubice, posebice u ratovima s Turcima te dočarao izgled i smještaj grada i utvrde, a dotaknuo se i topografije dubičke urbane aglomeracije, objasnivši zašto je grad sagrađen na tom mjestu.

Govoreći o razvoju Regan je rekao da se ona od 13. do 16. stoljeća, na obje obale rijeke Une, razvila u monumentalni grad tog vremena i prava je šteta da ništa od toga nije sačuvano. Tijekom 17. stoljeća zbog hrvatsko-turskih ratova Una više nije „autocesta“ koja povezuje, nego postaje granica. Od tog vremena prostor Dubice nazaduje i od grada koji je bio jednak Zagrebu pretvara se u dva mala gradića na rijeci Uni.

Na kraju je Regan zaključio da je nova knjiga uspomena na srednjovjekovnu Dubicu, ali i mali zalog za budućnost da Dubica i taj kraj postanu ono što su nekad bili, a ne da budu u zapećku Hrvatske.