Nadbiskup Hranić pozdravio je na početku sestre i pozvao ih na zahvalnost. „Drage sestre, danas, na smrtni dan utemeljitelja vaše Družbe, oca Teodozija Florentinija, zahvaljujemo Gospodinu za najizvrsnije duhovne plodove njegova života i djela, prikazane u likovima triju blaženica vaše družbe, na mozaiku koji ćemo danas blagosloviti. To su: suutemeljiteljica Družbe bl. majka Marija Terezija Scherer, draga i samozatajna sestra kuharica bl. sestra Ulrika Nisch i hrabra nasmijana mučenica bl. sestra Zdenka Schelingova.“

Uz liturgijska čitanja (1 Kor 12, 12 – 30; Mk 2, 18 – 22), propovijedao je o aktualnoj temi sinodalnosti. „Drage sestre, draga braćo svećenici, snagom sakramenta krsta svima nam je darovano jednako dostojanstvo u zajedništvu Kristove Crkve. Ona je naš zajednički dom, gdje smo svi kod kuće, svi braća i sestre, u osluškivanju Božje riječi i poticaja Duha Svetoga, na istom putu – ususret uskrslomu Gospodinu. Po različitim darovima i službama, koje svi imamo, svi smo mi aktivni i suodgovorni dionici života Crkve, pozvani slušati jedni druge da bismo čuli poticaje Duha Svetoga i da bismo postali suodgovorniji za njezin život i poslanje. Crkva je zato syn-hodos, naš zajednički hod, naše zajedništvo na putu Kristova poslanja. Crkva i sinoda dvije su riječi za istu stvarnost. Stoga je bitna oznaka Crkve, utkana u samu njezinu narav, sinodalnost. To znači da i ono što mi zovemo hijerarhijskim službama te strukturama u Crkvi, unutar sinodalnoga ustroja čitave Crkve, u kojem su vjernici, pastiri i vidljiva glava Crkve braća i sestre, zahtijeva da i pastirski autoritet biskupa i svećenika treba trajno biti u dijalogu sa živim glasom Božjega naroda (sensus fidelium).

Nadbiskup je povukao paralelu teme sinode s redovničkim i vjerničkim životom. „I vi, drage sestre, i sve ostale redovničke zajednice imate u svojim Konstitucijama također određene strukture sinodalnosti, odnosno suodgovornosti. Provincijska poglavarica ima savjetnice, kućne poglavarice nisu vladarice, nego služiteljice, u osluškivanju sestara u zajednici i smjernica Provincijskog vodstva. Imate kućne, provincijske i generalne kapitule, itd. To istodobno znači da vjernici ne mogu i ne smiju ostati nezainteresirani za život svoje župe i Crkve kojoj pripadaju, da si ne smiju priuštiti komotnost i izbjegavati preuzimanje vlastite suodgovornosti, nego da trebaju aktivno sudjelovati i preuzimati svoj dio odgovornosti na svim razinama crkvenoga života. Tako smo svi pozvani trajno u svojoj svijesti obnavljati sinodalnost i suodgovornost kao bitnu oznaku života Crkve i rasti u crkvenom zajedništvu i odgovornosti“, poručio je.

„Sestre koje su u kuhinji, koje dvore bolesnike, koje metu, peru i čiste hodnike, koje peru i glačaju rublje, koje šiju odjeću – itekako svojim odgovornim odnosom prema službi koja im je povjerena i svojim služenjem suodgovorno pridonose stvaranju klime u zajednici, pridonose rastu zajednice i jednako mogu postati svete kao i poglavarice koje suodgovorno i hrabro donose prave i dobre odluke“, konkretizirao je predslavitelj.

„Nije li to slučaj i kad su u pitanju blaženice iz vaše družbe?“, upitao je nadalje. „Ništa manje, a ni više nije blažena ili sveta s. Ulrika ili s. Zdenka od majke M. Terezije. Otac Teodozije htio je dobro i ljubio je Crkvu jednako kao i majka M. Terezija, ali je bio manje sinodalan od nje i zato više odgovoran za nastale probleme i posljedično trpljenje sestara te ga Crkva – premda je on idejni začetnik družbe i zajedno s majkom M. Terezijom njezin utemeljitelj – ipak ne proglašava blaženim. Drage sestre, sinodalnost je trajan proces i stil života Crkve, a ne tek povremeno ili privremeno iskustvo u njezinu životu. I taj nas put vodi prema sve većem zajedništvu i suodgovornosti različitih darova i službi u životu i poslanju i vaše provincije, družbe, naše nadbiskupije i čitave Crkve“, kazao je mons. Hranić.

Na kraju je ustvrdio da su potrebe Crkve i ljudi svojedobno potaknule „utemeljitelje zajednica, a jednako tako i svaku od vaših blaženica, majku M. Amadeju Pavlović i vaše druge susestre na sasvim nove i hrabre iskorake te na novo djelovanje u okolnostima vremena i situacije u kojoj su živjele. Tako i u novim potrebama današnjega vremena molimo Duha Svetoga da nam otvori oči, da nas pouči i da usmjeri naše djelovanje, kako bismo mi postali plodan i snažan proročki odgovor potrebama svijeta danas. Naime, nije mudro očekivati da ćemo upornim ponavljanjem istih postupaka, u istim uvjetima, dobiti drugačije rezultate. Potrebno je slijediti Isusovu opomenu: Novo vino u nove mješine.“

Prije završnoga blagoslova nadbiskup je blagoslovio mozaik s blaženim sestrama i majkom M. Amadejom, te izrekao završni blagoslov.

Misu su suslavili rektor samostanske crkve vlč. Grgo Grbešić, pomoćnik rektora vlč. Ivan Andrić i nadbiskupov tajnik vlč. Domagoj Lacković.

Uz sestre, euharistijskom slavlju i blagoslovu mozaika prisustvovao je autor mozaika, akademski kipar i isusovački brat Zdenko Vidović.