Svečano euharistijsko slavlje predslavio je slavljenik, biskup srijemski Đuro Gašparović, a suslavili su đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, beogradski nadbiskup i metropolit mons. Stanislav Hočevar, zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda mons. László Német, požeški biskup mons. Antun Škvorčević,  đakovačko-osječki pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić, subotički biskup mons. Slavko Večerin, eparhijski biskup za vjernike bizantskog obreda (grkokatoličkog) i potpredsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda mons. dr. Đura Džudžar, imenovani biskup koadjutor Srijemske biskupije mons. Fabijan Svalina, te mnogi drugi svećenici iz Srijemske biskupije na čelu s generalnim vikarom, župnikom i srijemskomitrovičkim dekanom mons. Eduardom Španovićem i preč. Jozom Dusparom koji se na početku mise okupljenim vjernicima, svećenicima, biskupima i gostima obratio prigodnim pozdravnim riječima.  Misnom slavlju nazočili i predstavnici Srpske pravoslavne Crkve, kao i gradske vlasti Srijemske Mitrovice.

Preč. Jozo Duspara: Oče biskupe, hvala vam na svemu što činite za mjesnu Crkvu srijemsku

„Dragi oče biskupe, želim vam zahvaliti na sve što činite za ovu mjesnu Crkvu srijemsku unazad punih dvadeset pet godina. Naime, 25 godina je ozbiljno vrijeme, ono je kratko, ali i dugo. Sjećam se našeg prvog, davnog, susreta još u Đakovu, no vrijeme prolazi, godine se redaju, danas smo stariji i zato vjerujem da vam je Sveti Otac poslao nasljednika mons. Fabijana Svalinu kojemu se zaista svi radujemo i veselimo. Želimo da svi, a prvenstveno vas dvojica, zajedno sa svećenicima, odgovorimo na izazove ovoga ozbiljnog vremena u kojem živimo. Živjeli, dragi biskupe“, kazao je među ostalim, preč. Jozo Duspara, dodavši da je prvom srijemskom biskupu Đuri Gašparoviću čestitku uputio i Sveti Otac Franjo, koju je potom na misi pročitao tajnik Apostolske nuncijature u Beogradu Simon-Peter Lukyamuzi.

U svojoj propovijedi, nakon zahvale svima nazočnima na misnom slavlju – poglavito imenovanom biskupu koadjutoru Srijemske biskupije mons. Fabijanu Svalini, kojem je još jednom čestitao na imenovanju biskupom, s vjerom i nadom da će njih dvojica uspješno surađivati u razvoju srijemske mjesne Crkve – srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, među ostalim, istaknuo je da „danas slavimo svetoga Dimitrija, đakona i mučenika, ali u ovo slavlje uključujemo i sve druge srijemske mučenike, koji su često puta zaboravljeni, jer kršćanstvo kod nas u Srijemu nije od jučer“.

Mons. Đuro Gašparović: Sa svom poniznošću, blaženošću i strpljivošću, živimo svoje životne pozive

Mons. Gašparović potom se prisjetio 5. srpnja 1996. godine kad ga je papa Ivan Pavao II., na blagdan sv. Ćirila i Metoda, slavenskih apostola, imenovao pomoćnim biskupom tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije.
„Za biskupa sam zaređen 5. listopada 1996. godine u Đakovu. Uzeo sam biskupsko geslo Caritas vincit – Ljubav pobjeđuje, jer je vrijeme imenovanja bilo neposredno nakon Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj kada je bilo potrebno da ljubimo jedne druge kao što je nas Isus ljubio. Od 1. listopada 1999. godine sam generalni vikar za Srijem, sve do ponovne uspostave Srijemske biskupije 18. lipnja 2008. kada me je papa Benedikt XVI. imenovao srijemskim dijacezanskim biskupom, tada sam bio svjestan da pripadam Međunarodnoj biskupskoj konferenciji sv. Ćirila i Metoda, a kao sufragan Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini“, dodao je biskup Gašparović.

„Na kraju, što drugo mogu reći nego zahvaliti i moliti Boga za budućnost, da bude milostiv meni nevjernom sluzi jer sam svjestan da sam kroz 25 godina puno toga i propustio i pogriješio te nisam bio na visini poslanja koje mi je povjerila Božja providnost“, zaključio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, pozvavši se na riječi sv. Pavla koji nas sve poziva da sa „svom poniznošću, blaženošću i strpljivošću, živimo dostojno svojim pozivima na koje smo pozvani“.

Mons. Đuro Hranić: Krist je taj koji u mudrosti i razboritosti biskupâ vodi Božji narod

Na kraju mise, okupljenima na euharistijskom slavlju obratio se i đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić, koji je prenio pozdrave svih biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine biskupu Gašparoviću, ponajprije od umirovljenog đakovačkog-biskupa mons. Marina Srakića koji nije mogao doći i osobno uveličati ovo slavlje, kao i od ovdje nazočnih časnih sestara Svetoga križa.
„Neprekidnim biskupskim nasljeđem, apostolskom sukcesijom, sačuvana je u živoj tradiciji Crkve pastirska služba Isusa Krista i nastavlja se njegovo spasensko djelo sve do naših dana. Krist je taj koji u biskupskoj službi, kako je rekao papa Franjo ovih dana, nastavlja propovijedati evanđelje spasenja i po sakramentima vjere posvećivati vjernike. Krist je taj koji u mudrosti i razboritosti biskupâ vodi Božji narod na njegovom zemaljskom putovanju prema nebeskom Jeruzalemu“, rekao je mons. Đuro Hranić i potom se izravno obratio biskupu Gašparoviću.

„Biskupe Đuro, želimo vam kazati – hvala. Hvala vam za sve dobro što ste učinili. Na osobiti način želio bih istaknuti vašu ljudsku toplinu i dobrotu. I doista toliko puta sam rekao: S biskupom Đurom ne možeš se ni posvađati. Jer on sve prihvaća, u svojoj dobroti, te je onaj koji nastoji uvijek djelovati umirujuće, i onaj koji pokazuje puno istinske blizine. I doista ste uvijek djelovali kao osoba koja pomiruje i povezuje.  Uz srebrni biskupski jubilej, kao dar ste dobili biskupa koadjutora koji će vam pomoći preuzeti dio vaše biskupske službe. Hvala vam i za tu širinu, biskupskog i očinskog srca. Želimo da vas dragi Bog prati svojim blagoslovom, svjetlom, mudrošću na mnoge godine koje su pred nama i neka vas obaspe dobrim zdravljem kako biste mogli biti svjedok njegove dobrote i njegova spasenja u ovoj mladoj Crkvi“, zaključio je na kraju svečanog euharistijskog slavlja đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. Đuro Hranić.

***

Homilija mons. Đure Gašparovića, biskupa Srijemske biskupije 

Ovdje smo danas na ovom svetom mjestu u ovoj nama svima tako dragoj katedrali posvećenoj svetom Dimitriju, đakonu i mučeniku, u kojoj su mnogi kršteni, krizmani i vjenčani, i u kojoj se zajedno sastajemo kao zajednica vjernika Srijemske biskupije na euharistijska slavlja i slavlja drugih sakramenata. Ovdje smo zajedno danas  biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, Kristovi vjernici laici i ljudi dobre volje.

Danas slavimo svetog Dimitrija, đakona i mučenika i u ovo slavlje uključujemo sve srijemske mučenike za koje možemo reći, premda se u liturgiji svake godine slave u određene dane, da su često puta zaboravljeni. “Spomenite se onih prvih dana!” To su prvi dani kršćanstva. Spomenimo se pšeničnih zrna koja, pavši na ovu našu zemlju, umiru i istrunu, ali zato donose obilat rod za vječni život. Smrt mučenika sjeme je kršćanstva do naših dana. Spomenimo se svih srijemskih mučenika i biskupa, i svećenika, i đakon, i muževa i žena, i imenom prozvanih, i neimenovanih, svih koji su umrli za Krista. Oni su ispunili riječ Isusovu da veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.

Evo danas dijela tih svetih srijemskih mučenika iz vremena krvavih progona, osobito za cara Dioklecijana, koji su ispunili riječi Isusove da „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15, 13). Upravo u gradu Sirmiju i okolici posvjedočili su za Krista sirmijski biskup Irenej, đakon Dimitrije, sedam kršćanskih djevica, tribun kopljanika Urzicin, vrtlar Sinerot, Montan i Maksima i lektor Hermogen. Pet kipara koji su radili u fruškogorskim kamenolomima: Klaudije, Kastorije, Simforijan, Nikostrat i Simplicije, kao kršćani nisu htjeli klesati kip boga Eskulapa. Završili su u Dunavu. Na Božić 304. godine u Sirmiju je spaljena na lomači najslavnija srijemska mučenica sv. Anastazija. Itd. itd.

Slavimo danas svetog Dimitrija da se sjetimo kako kršćanstvo kod nas nije od jučer. Povijesna je istina da je rođen u Sirmiju. Bio je đakon i mučenik. Đakon sirmijske Crkve, koja je bila progonjena sa svih strana. To prvo doba Crkve u ovim stranama može se nazvati sirmijskim razdobljem, vremenom jedinstva i junaštva, kad se krvlju svjedočila jedinstvena vjera u Krista. Ta se vjera svjedočila onda kada je Sirmijum bio poprište vjerskih razmirica, krivovjerja i poganstva. I tu je djelovao đakon Dimitrije naviještajući pravo Kristovo Evanđelje i riječima i životom, jer mudrost ga je kao pravednika vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. Čuvao je svete knjige, propovijedao Riječ Božju, vršio svoju đakonsku službu. Bio je duša svega apostolskog djelovanja u gradu. A Bog ga je odlikovao i palmom mučeništva. Ništa ga nije moglo spriječiti da kao Kristov junak i svjedok ne prolije krv za njega.

U tom duhu sam ja danas, u godini svoga srebrnog jubileja, na 25. obljetnicu svojeg biskupskog ređenja,  zajedno sa svima vama biskupima, zagovorom svetog Dimitrija, đakona i mučenika a i svetog Ireneja, biskupa, kao nasljednik apostola, sa svećenicima kao vjernim suradnicima u istom poslanju i sa vjernim pukom u posvećivanju Božjega naroda.

Na blagdan Svetog Ćirila i Metoda, slavenskih apostola, 5. srpnja 1996. godine papa Ivan Pavao II. imenovao me je pomoćnim biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije. Nekoliko dana prije toga pozvao me je kardinal Tomko, prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda, gdje sam radio u administraciji, i upitao me koji su moji poslovni planovi i programi. Kada sam mu iznio planove, tada mi je rekao da Bog za mene ima druge planove i da će me papa imenovati pomoćnim biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije. To me je jako iznenadilo. Rekao sam poput proroka Jeremije: gospodine kardinale ne mogu to prihvatiti, dijete sam i ne umijem govoriti, a uostalom ima i drugih svećenika koji su bolji od mene. Razmisli dobro i prihvati, odgovorio je kardinal. Tri dana sam razmišljao i u molitvi čujem glas Božji poput Jeremije: Ne boj se jer ja sam s tobom (usp. Jr 1, 8) i kako govori apostol Pavao: „Svakom je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.“ (Ef 4, 7). I teškom mukom sam prihvatio svjestan riječi Isusovih: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što god zaištete u moje ime.“ (Iv 15, 16).

Za biskupa sam zaređen 5. listopada 1996. godine u Đakovu. Uzeo sam za geslo: „Caritas vincit – Ljubav pobjeđuje“ jer je vrijeme imenovanja bilo neposredno nakon Domovinskog rata kada je bila potreba da ljubimo jedni druge kao što je Krist nas ljubio, a ne da se mrzimo. Od 15. srpnja 1999. godine papa Ivan Pavao II. dao mi je kao pomoćnom biskupu posebne ovlasti, a od 1. listopada 1999. godine sam generalni vikar za Srijem. Kao generalni vikar za Srijem upravljam srijemskim dijelom Biskupije sve do ponovne uspostave Srijemske biskupije 18. lipnja 2008. godine, kada me je papa Benedikt XVI. imenovao srijemskim dijecezanskim biskupom. Tada sam bio svjestan da pripadam Biskupskoj konferenciji Svetog Ćirila i Metoda a kao sufragan Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini.

Na kraju što drugo mogu nego zahvaljivati i moliti se Bogu za budućnost da bude milostiv meni nevrjednomu, jer sam svjestan da sam kroz 25 godina puno toga i propustio i pogriješio te nisam bio na visini poslanja koje mi je povjerila Božja providnost, a sveti Pavao poziva svakoga od nas: „Zaklinjem vas ja, sužanj u Gopodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!“ (Ef 4, 1-2).