Susret je počeo misom koju je predslavio varaždinski biskup Bože Radoš, a završio je euharistijskim klanjanjem.

Koncelebrirali su umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak, biskupijski generalni vikar mons. Antun Perčić, duhovnik klanjatelji TEK-a u Varaždinu preč. Franjo Biškup i biskupov tajnik vlč. Marko Domiter.

Pozdravljajući umirovljenog biskupa, svećenike i klanjatelje, biskup Radoš je uvodeći u slavlje istaknuo da je euharistija izvor života i ljubavi. „S euharistijskog stola teče rijeka koja natapa naš život. Danas smo došli zahvaliti Gospodinu što nas je učinio koritom svoje ljubavi, da bi njegova ljubav mogla teći i kroz naš život. Zahvaljujemo što je rijeka koja u nama teče svježa, da može donijeti plod u našem životu, a po našem životu ona je onda plodna i za druge. Zahvaljujemo i za trajno klanjanje koje je počelo 9. lipnja. Vjerujem da ono obogaćuje ne samo naš život i život naših obitelji, nego cijele naše Crkve“, rekao je biskup.

„Jedna smo velika obitelj koja svoje zajedništvo jača oko obiteljskog stola. Kruh je simbol i djelo ljubavi. Kad su naši roditelji nekad zamijesili kruh, kao dodatan sastojak stavili su kvasac ljubavi koji cijelom tijestu daje miris, okus i jestivost“, kazao je propovjednik približavajući vjernicima sliku dobroga kruha.

Istaknuo je da osim što se obitelj okuplja oko obiteljskog kruha, okuplja se i oko kruha koji dolazi s neba, radi spasenja ljudi. „U njemu je kvasac ljubavi koji se daje do kraja“, naglasio je.

Tumačeći riječ Božju liturgije dana, među ostalim, biskup je ohrabrio „da se ne treba bojati ako vjerujemo, ako stojimo pred Onim koji je pobijedio svako zlo. Ne bojte se kad Bog otvori knjigu vašeg života jer on čita drugačije od nas. On ima dobro oko. Ono što nije dobro napisano, Bog svojim pogledom nanovo pročita na način kako bi trebalo biti. Ovdje smo da nas pročita, u povjerenju i ljubavi, da pročita onako kako On želi. Da ispravi što nije lijepo napisao, da izbriše što je suvišno, čega se sramimo. Pred Njegovim pogledom sve biva opravdano. Nemojte se bojati drugih, ali ni Boga. Kad kažemo da se Boga bojimo, to znači da ga ljubimo i stojimo pred Njim sa strahopoštovanjem“, rekao je i podsjetio na riječi pape Benedikta XVI.: „Onaj tko se Boga boji, taj se nikoga ne boji.“

Nadalje je naglasio da je misija vjernika da budu zajedno s Gospodinom, ali i za druge i s drugima kojima su poslani. „S ovog mjesta odlazimo u svijet i postajemo tijelo Kristovo. Ono više nije na oltaru, ono je u živoj Crkvi, u nama“, naglasio je te potaknuo na molitvu: „Gospodine, daj da mi, tvoja djeca, sličimo sve više Tebi jer ti si ti naš Otac.“

Na kraju homilije mons. Radoš zahvalio je klanjateljima za ustrajnost. „Zahvaljujem vam za djelo koje činite u životu Crkve. Ne znamo koliko svjetiljka koju tamo pred Presvetim palimo, zna zasvijetlili u životu drugih“, poručio je.

Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje.