Susret se održavao u sjedištu Francuske biskupske konferencije, koja je bila domaćin i programski organizator tog trodnevnog skupa. Na susretu je sudjelovalo jedanaest (nad)biskupa, tridesetak delegata te ostalih sudionika iz dvadeset i šest europskih zemalja.

Skup je otvorio mons. Éric de Moulins-Beaufort, nadbiskup Reimsa i predsjednik Francuske biskupske konferencije. U pozdravnim riječima zaželio je svim sudionicima dobrodošlicu i naglasio je važnost teme ovogodišnjeg susreta, kako za Francusku, tako i za Europu. Podsjetio je da su u današnjoj sekulariziranoj i sve više multikulturalnoj Europi međureligijski i međukulturalni dijalog nužni za suživot i dobrobit europskih društava. U tom dijalogu posebno je važan kršćansko-muslimanski dijalog, zbog sve većeg porasta stanovništva muslimanskog porijekla u mnogim europskim zemljama. Podsjetio je kako je Francuska europska zemlja s najbrojnijom muslimanskom populacijom (oko 5,5 milijuna, tj. 8% ukupnog stanovništva) i da islam postaje sve prisutniji društveno-politički, kulturalni i pastoralni izazov.

Nadbiskup je istaknuo tri faze u kršćansko-muslimanskim odnosima: najprije višestoljetnu fazu uzajamnog vojnog i političkog suparništva; zatim fazu europskog kolonijalizma i dekolonijalizma; napokon, fazu trajne imigracije muslimanskog stanovništva od 1950-ih godina naovamo, koje je ostalo živjeti u Europi i koje danas, nakon četiri-pet generacija, uvelike mijenja kulturalnu, religijsku i svjetonazorsku sliku Europe. Poseban društveno-politički izazov je što se populacija muslimanskog porijekla poziva na građansku pravnu jednakost, dok s druge strane često zahtijeva da se neke odredbe islamske religije priznaju i prihvate u sekulariziranome društvu, što može dovesti do velikih problema, osobito u francuskom laiciziranom i pretežito agnosticiziranom društvu.

Međutim, dok Francuska ima određenu obvezu prema muslimanskim populacijama zbog posljedica kolonijalizma, druge zemlje u Europi, naročito srednjoeuropske zemlje, taj teret ne nose i njihov odnos prema islamu je dan-danas pretežito uvjetovan negativnim povijesnim iskustvima koja one imaju zbog osmanlijskih osvajanja. Povijest Europe je različita i zato ne postoje jednoznačna rješenja na aktualna pitanja multikulturalnosti. Sve to predstavlja velik izazov i za vjerske zajednice, koje moraju naučiti živjeti i razgovarati s vjernicima drugih zajednica. Temeljno je pitanje, zaključio je nadbiskup Moulins-Beaufort, što znači naviještati Krista u pluralnom društvu i čovječanstvu te kako spojiti međureligijski dijalog i kršćansko poslanje.

Skup je zatim pozdravio mons. Brendan Leahy, biskup Limericka, u jugozapadnom dijelu Irske, i predsjednik Sekcije za međureligijski dijalog Vijeća europskih biskupskih konferencija. U kratkom govoru istaknuo je također važnost dijaloga s pripadnicima dalekoistočnih religija, osobito hinduistima i budistima, kojih ima sve više u Europi. Naglasio je kako su kršćani dužni biti otvoreni prema svima jer je Isus Krist došao i dao svoj život za sve ljude. Skup je pozdravio i generalni tajnik Vijeća europskih biskupskih konferencija vlč. Martin Michaliček, koji je ujedno prenio pozdrave apostolskog nuncija u Francuskoj mons. Celestina Migliorea, koji se ispričao zbog svog nedolaska.

Prvo uvodno predavanje održao je dr. Laurent Basanese SJ, profesor teologije religija na Papinskom sveučilištu Gregoriana i član Dikasterija za međureligijski dijalog, na temu: „Obzorja islamsko-kršćanskog dijaloga: zalaganje pape Franje i njegova provedba u muslimanskom kontekstu“. Profesor Basanese je usporedio međureligijski dijalog sa sinodalnim procesom Crkve, koji podrazumijeva istinski susret i dijalog s drugima. Isto tako, rekao je da vjernici neće naučiti dijalogizirati s pripadnicima drugih vjerskih zajednica ako im njihovi vjerski poglavari i službenici u tome ne pokazuju osobni primjer. U tom smislu, podsjetio je i pohvalio primjer pokoncilskih papa na području međureligijskog dijaloga, posebno dijaloga s islamom, koji na vlastiti način nastavlja papa Franjo.

Veći dio svog predavanja Basanese je temeljio na analizi socijalne enciklike Fratelli tutti, povezujući ideju sveopćeg bratstva s prijateljstvom i dijalogom. Rekao je da pravi dijalog nema veze s realpolitikom ili makijavelizmom, nego mora biti prožet poštovanjem i dobrohotnošću prema drugoj osobi. Upozorio je, također, kako je važno u međureligijskom dijalogu izbjegavati negativne riječi ili dvostruki govor kojim se drugoga, primjerice, naziva ili percipira kao „nevjernika“. Naglasio je kako dijalog pripada kršćanskom i katoličkom identitetu te kako je iznimno važno u Crkvi vjernike, od najranije dobi, formirati za dijalog unutar crkvene zajednice i sa svijetom. „Dijalog obično shvaćamo na dijalektički način, no, potrebno je razvijati kulturu susreta i naučiti uživati u susretu s drugima. Posebno treba razvijati duh otvorenosti kod mladih ljudi. Dijalog je nužan uvjet za budućnost svijeta, a religije su, umjesto konfrontacije, pozvane međusobno se takmičiti u dobru“, zaključio je Basanese.

Sljedeća dva predavanja bila su vezana uz temu „Iskustvo dijaloga s muslimanima u Francuskoj“. O svom osobnom iskustvu dijaloga s muslimanima najprije je govorio mons. Norbert Turini, nadbiskup Montpelliersa i predsjednik Vijeća Francuske biskupske konferencije za međureligijske odnose i nove religiozne pokrete. Na neposredan i dirljiv način rekao je kako u dijalogu treba imati hrabrost ući u tuđe srce i kroz njega primiti Božju ljubav koje je također u njemu prisutna: „Božja ljubav je najkraći put koji nas vodi k drugome. (…) Dijalog pretpostavlja ulazak u tuđi svijet, decentriranje od samoga sebe i pozornost na Božji Duh koji puše gdje hoće“, rekao je Turini. Istaknuo je također da se dijalog uči i da je važno adekvatnom formacijom i duhovnom potporom pratiti ljude koji su posvećeni međureligijskom dijalogu. Priznao je da je osobno puno naučio od dijaloga s muslimanima te je spomenuo niz poticajnih primjera suradnje s muslimanima i Židovima u njegovoj nadbiskupiji i u Francuskoj.

U sličnom tonu predavanje je održao dominikanac o. Jean-François Bour, ravnatelj Nacionalnog ureda za odnose s muslimanima (Service national pour les relations avec les musulmans: SNRM), koji je, inače, proveo desetak godina u Dominikanskom institutu za orijentalne studije u Kairu. Nacionalni ured za odnose s muslimanima osnovali su francuski biskupi 1971. godine kako bi Crkva u Francuskoj, u kontekstu dekolonijalizacije, pripomogla integraciji useljeničkih muslimanskih radnika, koji su često bili vrlo siromašni, nepismeni i bez zdravstvene skrbi. Danas mnoge muslimanske obitelji žive u Francuskoj već četiri ili pet generacija, imaju državljanstvo i dio su francuskog društva. Iako u počecima religija nije bila jako istaknuta kod muslimanskih pridošlica, od kraja 1980.-ih godina islamski identitet dobiva sve veću važnost kod mlađih muslimana. Muslimani u Francuskoj su se tada počeli organizirati kroz vjerska, kulturna i etnička udruženja te svoju vjeru sve više živjeti i pokazivati u javnom prostoru. Tako, od stotinjak muslimanskih molitvenih prostorija koje je imala 1960-ih godina, danas Francuska broji preko 2 800 džamija, uz brojne molitvene dvorane.

Otac Bour se posebno osvrnuo na pastoralne izazove koje muslimanska prisutnost pruža pred Crkvom u Francuskoj te je dao temeljit prikaz različitih inicijativa posvećenih kršćansko-muslimanskom dijalogu na razini Francuske biskupske konferencije, pojedinih (nad)biskupija, župa i udruga. Istaknuo je, na primjer, međusobno čestitanje blagdana, održavanje redovitih službenih ili neformalnih susreta između katoličkih i muslimanskih vjerskih službenika, susrete među mladima, zajedničke humanitarne i druge akcije, formacije za međureligijski i osobito kršćansko-muslimanski dijalog na razini biskupija i bogoslovija, izdavanje četveromjesečnog časopisa Francuske biskupe konferencije „U dijalogu“ (En dialogue) posvećen dijalogu s muslimanima itd. „Kršćansko-muslimanski odnosi nisu jednostavni, kako zbog međusobnog nepoznavanja i tereta prošlosti, tako i zbog nedostatka mjerodavnih službenih predstavnika muslimanskih zajednica. Unatoč tome, uzajamni odnosi između kršćana i muslimana obiluju i pozitivnim iskustvima, na kojima treba dalje graditi, s pouzdanjem u Božju providnost, ali i pomoću molitve“, zaključio je Bour.

Drugog dana skupa, u četvrtak 14. rujna, održana je prva cjelodnevna radna sesija posvećena dijalogu s islamom. Prvo predavanje održala je prof. Juliette Galonnier iz Centra za proučavanja međunarodnih odnosa pri Fakultetu političkih znanosti u Parizu, na temu „Mladi muslimani u Europi – Francuski kontekst“. Predavačica je najprije pojasnila višeznačnost pojma „musliman“, koji nužno ne označava samo muslimanskog vjernika, nego se može odnositi i na pripadnika arapsko-muslimanske i šire islamske kulture ili pak na etničku pripadnost. Zatim je prikazala statističke podatke o porastu muslimanske populacije u Europi kroz proteklih nekoliko desetljeća, osvrnuvši se na etničko porijeklo, dobnu i spolnu strukturu muslimana, na nove migracijske valove te na učestalost vjerske prakse.

Posebnu pozornost je posvetila fenomenu obraćenja muslimana na kršćansku vjeru i kršćana na islamsku vjeru. Prema dostupnim istraživanjima, u Francuskoj se svake godine oko 4 000 osoba obraća na islam (tri četvrtine osoba) ili kršćanstvo (jedna četvrtina osoba), ali ih još više napušta kršćansku i islamsku vjeru. Od ukupnih obraćenika na islam 50% čine katolici, 42% ateisti, 4% protestanti, 2% Židovi i 2% budisti, dok se oko 400 muslimana godišnje obraća na katoličanstvo i oko 300 na evanđeosko-pentekostno kršćanstvo. Temeljeći se na anketama, predavačica je analizirala razloge tih obraćenja s jedne i druge strane, i to na temelju triju kriterija: racionalni (racionalna vjerodostojnost dotične religije), duhovni (iskustvo duhovnog zadovoljstva koje ta religija pruža) i društveni kriterij (što ta religija može dati za dobro društva i svijeta). U svom zaključku profesorica Galonnier je istaknula kako islam i muslimani predstavljaju vrlo šaroliku stvarnost, koju treba promatrati i razumijevati uzimajući u obzir kako pojedinačne, tako i opće faktore.

Sljedeće predavanje na temu „Cyber učenje islama na internetu namijenjen muslimanima i njegove razvojne perspektive u europskom kontekstu“ održao je direktor talijanske Fondacije Oasis dr. Michele Brignone. Predavač je prikazao i analizirao različite web stranice i kanale na društvenim mrežama koji su popularni među muslimanima u Europi i svijetu. U većini slučajeva se radi o poznatim propovjednicima, koji drže duhovno-moralne nagovore, uglavnom na arapskom jeziku. Neki od tih propovjednika imaju i po nekoliko milijuna pretplatnika i pratitelja.

Predavač se osvrnuo i na poguban utjecaj koji imaju, osobito među mlađom populacijom, internetske stranice koje pozivaju na terorizam u ime islama. Među najpopularnijim web-stranicama ili kanalima spadaju oni koji tumače ili izdaju fetve, tj. vjersko-pravne uredbe koje se odnose na konkretno ponašanje muslimana u različitim životnim situacijama (bračni i obiteljski život, spolni odnosi, odnosi prema nemuslimanima itd.). Brignone je više puta naglasio kako suvremene komunikacijske tehnologije uvelike utječu na živote vjernika i zato ih treba pratiti, analizirati njihov govor i njihove poruke, te pronaći nove načine komuniciranja kako unutar vlastitih, tako i s drugim vjerskim zajednicama.

Posljednje predavanje prve radne sesije održao je Chems-Eddine Mohamed Hafiz, pravnik po struci i rektor Velike džamije Pariza. Govorio je o životu muslimana i uređenju muslimanskih zajednica u Francuskoj, koje se najčešće razlikuju po zemljama porijekla (zemlje Magreba, Subsaharske Afrike, Bliskog istoka, Turska, Azija itd.). Osvrnuo se na odnos Francuske države prema muslimanskom stanovništvu postkolonijalnog podrijetla, odnos koji je često nejasan i napet, ali koji ima i svojih pozitivnih trenutaka i iskustava. Jedan od njih je upravo Velika džamija u Parizu, otvorena 1926. godine, koju je dala sagraditi Francuska država u znak zahvalnosti za sve muslimane iz njezinih kolonija koji su se borili za Francusku u Prvom svjetskom ratu. To je ujedno bila i prva džamija sagrađena u Francuskoj, a smještena je u Latinskoj četvrti, nedaleko glasovitog sveučilišta Sorbonne.

Pozivajući se na nekoliko kuranskih stihova, gospodin Hafiz je naglasio izvornu dijalošku otvorenost islama, osobito prema „Narodima Knjige“, tj. prema Židovima i kršćanima. Pohvalio je veliki doprinos zapadne orijentalistike i islamologije u proučavanju islamske religije, kulture i civilizacije te je rekao da i sami muslimani mogu puno naučiti od zapadne znanstvene erudicije. Oštro je osudio bilo koje nasilje u ime islamske vjere, kao suštinski protivno temeljnim naučavanjima islama, koji prije svega želi biti „religija mira“. Napokon, gospodin Hafiz je posvjedočio o svojim osobnim prijateljstvima i dijaloškim susretima s mnogim katoličkim svećenima i teolozima, te je zaključio da ne može zamisliti religiju bez duha i dijaloške otvorenosti prema pripadnicima drugih religija.

Treći i posljednji dan radnog skupa Sekcije za međureligijski dijalog CCEE-a u Parizu, petak 15. rujna bio je posvećen međureligijskom dijalogu između kršćana, hinduista i budista. U sesiju je uveo već spomenuti biskup Brendan Leahy, koji se osvrnuo na multikulturalno i multireligijsko stanje u Velikoj Britaniji i vlastitoj zemlji Irskoj. Osim muslimana, u državama Velike Britanije veliki je broj hinduista i budista, koji su posljednjih sedamdesetak godina postupno došli iz bivših kolonija Britanskog Carstva, osobito Indije, Pakistana i Bangladeša.

Njihova brojna i vidljiva prisutnost u javnom životu postavlja puno pitanja vezanih uz suživot, politiku, ali i pastoralno djelovanje Crkve. Među četiri oblika međureligijskog dijaloga koje ističe Katolička Crkva (dijalog života, djela, teologije i duhovnosti), biskup Leahy je posebno istaknuo važnost dijaloga svakodnevnog (su)života. Takav dijalog ne mora nužno biti institucionaliziran, nego treba biti prakticiran u jednostavnosti i poniznosti. „Važno je razumjeti druge onako kako oni sami sebe razumiju i vježbati alteričnost, tj. otvorenost prema drugome i drukčijemu“ naglasio je biskup Leahy.

Dublje u temu ušao je profesor Dennis Gira, Amerikanac i svjetski priznati stručnjak za budizam, koji je dugi niz godina predavao na glasovitom Katoličkom institutu u Parizu i na mnogim francuskim teološkim učilištima i bogoslovijama. Profesor Gira je govorio o razvoju katoličkog pogleda na budizam, kojemu su uvelike pridonijeli teolozi Henri de Lubac i Romano Guardini. Upozorio je da ne postoji samo jedna, već mnoge vrste budizma, koje se toliko razlikuju da se ponekad međusobno i ne slažu. Slično je i s tzv. budističkim meditacijama, koje su po svojoj metodi i cilju vrlo različite. Zato je važno, rekao je, svakoj religiji pristupiti cjelovito, uvažavajući te različitosti, kako ne bi došlo do pojednostavljenja i banalizacije. Isto tako, nezaobilazno je poznavati jezik dotične religije, kojim ona izražava sebe i bez kojeg se ne može s njom objektivno i perspektivno dijalogizirati. Napokon, Gira je podsjetio da dijalog uvijek vode dvije ili više sasvim konkretne osobe, koje pripadaju vlastitoj vjerskoj tradiciji i stoga ne predstavljaju svoju religiju u cjelini. Zato je važno ne generalizirati i naučiti prepoznati i vrednovati specifičnosti svake religijske tradicije. Gira je zaključio kako je „međureligijski dijalog crkveni angažman, koje zahtijeva teološko promišljanje i duhovnu otvorenost“.

Posljednje predavanje u toj sesiji održao je supredsjednik Budističke unije Francuske Lama Jigmé Thrinlé Gyatso. Istaknuo je važnost međureligijskog dijaloga na lokalnoj i međunarodnoj razini kao doprinos općem miru. Upozorio je kako je riječ „budizam“ nastala na Zapadu kao fenomenološki pojam i da taj pojam ne izražava dublji smisao budističke religije, koja sebe radije naziva „put unutrašnjosti“.

Lama Jigmé se zatim osvrnuo na različita vjerska polazišta budizma i kršćanstva, primjerice, glede razumijevanja ljudske duše te je istaknuo važnost duhovne dimenzije međureligijskog dijaloga. Dotaknuo je, također, različitost budističkih škola i prisutnost budizma na Zapadu. Govorio je i o konkretnim izazovima i poteškoćama na koje budisti nailaze u zapadnim društvima, od nerazumijevanja i odbačenosti okoline, do poteškoća u svojem dušobrižničkom djelovanju u bolnicama i drugim javnim ustanovama. Predavač je zaključio riječima Dalaj Lame kako „sve religije imaju sposobnost razvijanja onog najplemenitijeg u čovjeku, a to je suosjećanje i ljubav“ te je zato važno da čovjek postane „hramom suosjećanja i ljubavi“.

Nakon svakog predavanja bilo je vrijeme za diskusiju, tijekom koje su se mogla čuti zanimljiva pitanja i razmišljanja, ponekad dobronamjerno kritična, ali uvijek konstruktivna i u dijaloškom ozračju. Pojedini (nad)biskupi i delegati su prikazali stanje i govorili o izazovima međureligijskog dijaloga, osobito dijaloga i suživota s muslimanima, u svojim zemljama.

Za vrijeme skupa slavljene su dvije mise u kapeli sjedišta Francuske biskupske konferencije: prvu je predvodio nadbiskup Éric de Moulins-Beaufort, kao domaćin, a drugu, biskup Brendan Leahy. Organiziran je također posjet Kapelici Gospe čudotvorne medaljice u Rue du Bac, gdje su sudionici molili večernju molitvu s Milosrdnim sestrama sv. Vinka Paulskog. Sudionici skupa mogli su se međusobno bolje upoznati i tijekom zajedničkih objeda u restoranu sjedišta Francuske biskupske konferencije i na prigodnoj večeri u gradu.

Na završnoj plenarnoj raspravi doneseni su zaključci skupa vezani uz metodu i sadržaje rada Sekcije za međureligijski dijalog Vijeća europskih biskupskih konferencija. Istaknuto je kako je važno da različite biskupske konferencije Europe, preko svojih biskupa i delegata, ostanu povezane i da, koliko je moguće, središnjem Vijeću šalju vijesti o stanju i razvoju međureligijskog dijaloga u svojoj zemlji. Temeljna uloga ove Sekcije i Vijeća je pomoći domaćim biskupskim konferencijama, osobito na pastoralnim razinama. Predložena je, također, suradnja između biskupskih konferencija na bilateralnoj ili višelateralnoj razini.

Naglašeno je kako je važno ulagati trajne napore na području međureligijskog dijaloga. Ujedno je zapaženo kako je na skupu više puta bilo govora o položaju kršćana na Bliskom istoku, koji teško preživljavaju u islamskom okruženju. Unatoč tome, istaknuto je kako se Crkva treba jasno distancirati od pretežito desničarskih i populističkih stranaka, koje koriste nezahvalan položaj kršćana na Bliskom istoku u svoje ideološke i izborne svrhe. Koliko god Katolička Crkva mora duhovno i materijalno pripomoći kršćanima na Bliskom istoku, toliko njihov težak položaj u islamskom svijetu ne smije postati teret ili uvjet daljnjem kršćansko-muslimanskom dijalogu.

Osim toga, rečeno je da su na budućim sjednicama Sekcije za međureligijski dijalog Vijeća europskih biskupskih konferencija također dobrodošli vjernici laici, koji su osobno ili preko nekih udruga angažirani na području međureligijskog dijalog u svojoj zemlji, te da bi bilo poželjno da u radnim sesijama budu više uključene ženske osobe. Što se tiče tematika za budući radni susret Sekcije za međureligijski dijalog CCEE-a, predložene su teme: religija i ekologija, odnos religija prema smrti i skrbi za umiruće, bratstvo i prijateljstvo u međureligijskim odnosima, uloga religija u sprječavanju ratova i procesima pomirenja, doprinos teologije u promišljanju međureligijskog dijaloga u pastoralnoj perspektivi, zajedničko čitanje svetih tekstova. Kao mjesto održavanja idućeg radnog susreta Sekcije za međureligijski dijalog CCEE-a predloženo je Sarajevo.

Sekcija za međureligijski dijalog Vijeća europskih biskupskih konferencija osnovana je 2007. godine i sastavni je dio Komisije za evangelizaciju i kulturu CCEE-a. Cilj ove sekcije je povezati biskupske konferencije Europe kako bi međusobno podijelile svoja iskustva na području međureligijskog dijaloga i zajedno promišljale evangelizacijske izazove Katoličke Crkve u sve više multikulturalnoj i multireligijskoj Europi, naročito pred društvenim i pastoralnim izazovima novijih migracija.

Sekcija se u pravilu sastaje svake dvije godine, u drugom europskom gradu. Posljednji susret trebao se održati 2020. godine u Sarajevu, ali je bio spriječen zbog pandemije Covid 19, stoga je ovaj susret u Parizu prvi susret održan uživo poslije pandemije. Osim susreta uživo, upriličeni su povremeni tematski susreti online. U svojstvu predstavnika Hrvatske biskupske konferencije na susretu u Parizu je aktivno sudjelovao izv. prof. dr. sc. Tomislav Kovač, pročelnik Katedre fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i tajnik Odbora HBK za odnose sa Židovima i muslimanima. Među regionalnim predstavnicima sudjelovali su i delegati biskupskih konferencija Bosne i Hercegovine i Slovenije.