Svećenička skupština Dubrovačke biskupije
Foto: Dubrovačka biskupija // svećenička skupština Dubrovačke biskupije
Dubrovnik (IKA)
Svećenička skupština Dubrovačke biskupije održana je u Biskupskom sjemeništu u Dubrovniku u četvrtak 13. listopada pod predsjedanjem dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića.
Biskup je na početku pozdravio sve okupljene svećenike i redovnike, župnike, dekana i kapelane te posebno predavača zahvalivši mu za dolazak i predavanje koje će održati.
Predavanje „Čovjekovi životni odnosi prema dokumentu Papinske biblijske komisije ‚Što je čovjek?‘ (Ps 8, 5). Putovanje kroz biblijsku antropologiju“ održao je dr. sc. fra Domagoj Runje, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu.
U tom dokumentu nema nikakvog novog sadržaja kojeg već nema u drugim dokumentima Crkve, ali prije tog dokumenta nije postojao ni jedan dokument koji bi sabrao sva antropološka pitanja – kazao je uvodno fra Domagoj. Naglasio je i da dokument polazi od 2. i 3. poglavlja Knjige postanka koja treba čitati kao cjelinu.
Kazao je i da se u dokumentu poštuju dva glavna hermeneutička načela: poslušnost Riječi Božjoj i sveukupnost Pisma. Temeljne čovjekove relacije su odnos s Bogom, s bližnjima i sa Zemljom, što je već opisano u enciklici Laudato si’. U tom crkvenom dokumentu te relacije se protežu kroz četiri glavna poglavlja, pojasnio je predavač te predstavio svako od tih poglavlja. U svojim pojedinim dijelovima dokument progovara o stvorenosti čovjeka, o odnosu čovjeka prema radu, odnosu prema drugim živim bićima posebice prema životinjama i o drugim podtemama.
Govoreći o odnosu čovjeka prema životinjama, uz prihvaćeni ekološki pristup, predavač je kazao da životinje čovjeka ritualno povezuju s Bogom podsjećajući da je Biblija nastala u svijetu u kojem su se Bogu prinosile životinjske žrtve. Pojasnio je da je u tim vremenima kroz ritualno žrtvovanje životinja čovjek zapravo prinosio dio sebe. Kršćanstvo ne prinosi životinjske žrtve, a dokument podsjeća i na to da su životinje bića od kojih čovjek može učiti te spominje i eshatološku realnost svega stvorenog.
U dokumentu se govorio i o ljudskoj obitelji i svim složenim odnosima unutar nje. Predavač je kazao, što se ponekad gubi iz vida, da obitelj u kojoj smo rođeni nije doživotna zajednica, ona je dinamična stvarnost, stalno se preoblikuje, ona nije tako stalna u smislu jednog ljudskog odnosa kao što je to brak. „Najstabilniji, bar bi tako trebalo biti, doživotni ljudski odnos je brak. U njemu se čovjek veže za čitav život. Djeca dođu i odu. Brak je temeljni ljudski odnos iz kojeg onda proizlaze ostali.“
Predavač je također govorio o razlikovanju između braka kao naravne stvarnosti i braka kao sakramenta, te da to nije isto. Dokument iz svog antropološkog pristupa govori o braku općenito. U kontekstu ljudske obitelji donosi i razmišljanje o problemu rata te mnoge druge teme.
„Naša povijest grijeha isprepliće se s poviješću spasenja. I jedna i druga povijest su još uvijek u tijeku. Biblija nam je jedna riznica iskustava Božje prisutnosti u svijetu te čitajući Sveto pismo možemo naći smjernici za vlastiti život u svim mogućim situacijama“, zaključio je predavač.
Moderator skupštine bio je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan. Okupljeni svećenici su neke teme vezane uz predavanje raspravljali u skupinama, a potom su o tomu izvijestili i razgovarali na plenumu.
Ravnatelji biskupijskih ustanova, predsjednici vijeća i voditelji ureda na skupštini su predstavili svoj rad u tekućoj kalendarskoj godini i planove za naredno razdoblje.