Budi dio naše mreže
Izbornik

Biskup Radoš predvodio prezbitersko ređenje u Osijeku

Osijek (IKA/TU)

Na svetkovinu sv. Petra i Pavla, 29. lipnja tijekom svečanoga misnoga slavlja u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla, uz pridržavanje mjera predostrožnosti zbog sprječavanja širenja zaraze koronavirusom, varaždinski biskup Bože Radoš, delegiran od đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, polaganjem ruku i posvetnom molitvom za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije zaredio je đakone Matiju Aušića iz Župe sv. Dominika Savija u Slavonskom Brodu i Mateja Perića iz Župe sv. Mateja, apostola i evanđelista u Tovarniku.

Uz mons. Radoša, suslavili su župnici iz rodnih župa ređenika, župnici iz župa gdje su pohađali đakonski praktikum, svećenici iz Nadbiskupskog vikarijata u Osijeku, župnici i župni vikari osječkih župa, samostanskih crkava te svećenici s različitih područja Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Uvodeći u misno slavlje, mons. Radoš je rekao kako je neobičan ovaj dan. „Slavlje koje sada započinje bilo je predviđeno da bude u đakovačkoj prvostolnici. Zareditelj je po službi trebao biti nadbiskup, mons. Đuro Hranić. Trebali su uz njega biti i pomoćni biskup Ivan i nadbiskup u miru Marin. Trebali su tamo biti i sjemenišni odgojitelji, profesori, svećenici, bogoslovi. No, oni su sada združeni s nama, svatko na svoj način. Prate nas molitvom, mišlju, ljubavlju iz svojih, smijemo kazati, sada monaških ćelija. Jedan od prijatelja prati nas iz Božjega krila – bogoslov Janoš. Pandemija korone koja nam je onemogućila da budemo u Đakovu odredila nam je tijekom ovih dana jedan poseban ritam, ali nam ne može uzeti ni radost, ni svečanost, ni ljepotu onoga što će se danas događati.“

Biskup je potom pozdravio ređenike, zatim sve svećenike i domaćeg župnika mons. Adama Bernatovića, a zatim roditelje, rodbinu i sve koji su došli u osječku konkatedralu moliti za ređenike.

Petre ljubiš li me više nego ovi?

Osvrćući se u svojoj homiliji na „svjetlo na našem putu – Riječ Božju“, mons. Radoš pojasnio je da je pročitan evanđeoski ulomak iz 21. poglavlja Ivanova evanđelja, predviđen za misu bdjenja svetkovine Sv. Petra i Pavla, a papa u miru Benedikt XVI. naziva ga „svećeničkim poglavljem“ jer Isus u njemu želi pokazati smisao svećeničke službe – govori o ljepoti i važnosti svećeničkog, biskupskog, redovničkog poziva.

Tumačeći prvu sliku naviještenoga evanđeoskog ulomka – Isusovo ukazanje Petru i učenicima, koji su noć proveli u neuspješnu ribolovu, biskup varaždinski ređenicima rekao je mladomisnicima da će i oni, „ako Bog da, za koji dan (…) kao prezbiteri bacati mreže. Svaki put kada bacite svoje mreže izvući ćete puno mulja, ljudskoga mulja, onoga što ne daje hranu, što ne daje život. Ali, ako na Njegovu riječ bacate mreže, ako mreže budu riječi Kristove – evanđelje – tada će uvijek biti dovoljno riba, dovoljno života. Gospodin je onaj koji daje da se množi.“

Potom je govorio o osobnom susretu Isusa i Petra na obali, uz pripravljenu žeravicu i ribu; žeravicu poput one uz koju se Petar grijao u dvoru velikoga svećenika, što ga je sigurno podsjetilo na trenutak kada je zanijekao Gospodina. „Da je Petar ostao po strani, da ga Isus nije pozvao da bude oči u oči s Njime, možda bi se cijeli život pitao da li Gospodin sve o meni zna. Kad bi on znao što je bilo u dvoru velikoga svećenika sigurno mi ne bi izrekao tako lijepe stvari, sigurno bi me stavio negdje na stranu, a nekoga drugoga bi stavio naprijed. Kada bi Gospodin znao moje grijehe, ono što mene tišti, moje nedosljednosti – sigurno me ne bi izabrao da budem danas ovdje pred ljudima, da kažem – želim biti svećenik. Da me je Gospodin potpuno znao, sigurno me ne bi izabrao da budem biskup. Tako razmišljamo mi, ali Gospodin se želi i s tim suočiti. Poziva Petra na stranu i od njega traži da položi zadnji ispit. Nije to ispit koji se uči u skriptama, ne može više baciti pogled na ono što je naučeno, može baciti pogled samo na knjigu svoje nutrine, svoje duše, svoga srca i tamo iščitati pravi odgovor na Isusovo pitanje – Petre ljubiš li me više nego ovi?

Pasi ovce moje

Pojašnjavajući kako je Isusovo trostruko pitanje Petru – trostruki ključ kojim Isus otključava njegovu dušu, mons. Radoš naglasio je kako ga Isus prvo poziva pasti janjce – one koji su plašljivi i traže životnu hranu i podršku u Crkvi, a zatim, kada se Petar slomio jer ga Isus pita treći puta, poziva ga – pasi ovce moje. „Tri puta govori o paši, ali uvijek će naglasiti moje. Dok Petru stavlja štap u ruke i šalje ga da ide pasti, naglašava mu da su ovce Njegove. Mi se znamo zaigrati, pa biskup zna kazati – moji svećenici; dok sam bio duhovnik govorio sam – moji bogoslovi; svećenici na župi govore – moji vjernici; roditelji – moja djeca… A Isus nam danas kaže – to su Moji svećenici, to su Moji bogoslovi, to su Moja djeca. Svatko od nas Njemu na poseban način pripada i zato i ne traži – ljubi ovce. Ma gdje je ta ljubav prema onima kojima smo poslani? Ona leži u Isusovoj nutrini. Samo onaj tko istinski ljubi Boga, može na pravi način ljubiti druge, one koji su Božji, koje Bog želi po nama nahraniti, voditi kroz život i dovesti u svoju kuću.“

Ti idi za mnom!

Mons. Radoš dotaknuo se i pitanja koje je Petar uputio Isusu o Ivanu, a koje se nalazi na marginama ulomka te Isusova odgovora: Ti idi za mnom!, te je rekao: „Možda će mnogi i vama u uho šapnuti kako u Crkvi i danas ima puno prljavštine. Kako Crkva nije onaj biser koji sja svjetlom koje se odsijeva od Krista, pravoga i jedinoga bisera. Možda će kazati da svećenici nisu dobri i pošteni, samo gledaju na sebe. Možda će govoriti o grijesima ovoga ili onoga svećenika ili biskupa. Možda ćemo tražiti da nam to ljudi govore da bismo opravdali sebe, svoj stalež. Ali nakon svega, Isus kaže – ne gledaj u biskupa, ne gledaju u svoga župnika, ne gledaju u svećenike, nego gledaj na mene. Ti idi za mnom! Tvoj život se ostvaruje ako ideš za mnom, za Onim koji tebe poziva i istinski ljubi i želi da budeš most do onih ljudi koji trebaju Božju milost, Božju pomoć.“

Zaključujući svoju homiliju, varaždinski biskup poručio je ređenicima: „Neka vam Gospodin bude u pomoći. Neka vas Gospodin iz dana u dan poziva nasamo i neka vas ispituje. Odgovorite na temeljno pitanje – kako je tvoje stanje s ljubavlju prema Bogu? Da bi vas biskup mogao zarediti morate ispovjediti – Da, ja istinski volim Gospodina. Da biste mogli primiti dekret i ići u pastoral neka u vašem srcu Gospodin pročita – Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.

Čestitke, molitvena potpora, suosjećanje

Nakon prostracije ređenika na koje je zazvan zagovor svih svetih, uslijedilo je polaganje ruku – prvo biskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova, predavanje euharistijskih darova i cjelov mira. Tek zaređeni svećenici pridružili su se biskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije.

Na kraju misnoga slavlja mons. Bernatović čestitao je mladomisnicima u ime svih prisutnih svećenika, a pozdrave je uputio i dvojici nadbiskupa te pomoćnom biskupu, koji zbog mjera samoizolacije nisu mogli biti prisutni.

Misu ređenja mons. Radoš zaključio je željom koju je uputio mladomisnicima – da budu dobri svećenici – te je obećao pratiti ih molitvom. Njihovim roditeljima uputio je čestitke i ohrabrenje, a sebe i sve prisutne svećenike – čije je svećeništvo rođeno na ovaj dan – varaždinski biskup preporučio je u molitve prisutnih vjernika. Čestitao je i nadbiskupu Hraniću te odgojiteljima Bogoslovnog sjemeništa jer su dobili dva nova sina svećenika. Napomenuo je kako su bogoslovi đakovačkog Sjemeništa prijenos misnoga slavlja pratili uživo na stranicama Facebooka, a svoje suosjećanje izrazio je i zbog posebnoga stanja u Bogoslovnom sjemeništu jer je danas održan i posljednji ispraćaj pokojnog bogoslova Janoša Kovača. Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom.