Svetkovina Uzvišenja Svetoga Križa proslavljena u riječkoj katedrali
Foto: Riječka nadbiskupija // blagdan Uzvišenja Svetoga Križa u riječkoj katedrali
Rijeka (IKA)
Riječki nadbiskup Mate Uzinić je na svetkovinu Uzvišenja Svetoga Križa, u četvrtak 14. rujna, u katedrali sv. Vida, u kojoj se štuje Čudotvorno raspelo, predvodio svečano liturgijsko slavlje koje je ujedno bilo uvod u program povodom primanja palija riječkog nadbiskupa i metropolita, a kojega će od apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj nadbiskupa Giorgia Lingue, primiti na misi 15. rujna u riječkoj prvostolnici.
Na početku propovijedi, ukazujući na Čudotvorno raspelo koje vjernici štuju u katedrali, izrazio je žaljenje što isto više čuva uspomenu na grijeh i kaznu, nego na ono što križ jest, a što najbolje izražava rečenica iz pročitanog Evanđelja (Iv 3,13 – 17): „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Križ ne bi trebao biti simbol naše grešnosti i kazne, nego pravi znak Božje ljubavi prema nama. Bog nas ljubi. Križ je onaj krajnji znak Božje ljubavi prema nama, rekao je nadbiskup.
U ozračju i ususret događaja primanja palija, znaka nadbiskupske i metropolitanske službe, nadbiskup se prisjetio Jotamove basne iz Knjige o Sucima (Suci 9) u kojoj su stabla birala između sebe kralja, ali kako se ni maslina, ni smokva, ni loza nisu htjele odreći svojih plodova, na koncu su izabrala glog jer se „nije imao čega odreći“.
U tom kontekstu, a govoreći o drugom čitanju liturgije dana (Fil 2, 6 – 11), nadbiskup je istaknuo da je, za razliku od masline, smokve i loze, Isus bio spreman odreći se svega, svoje jednakosti s Bogom, ne da bi vladao, nego da bi služio ljudima. Basna o stablima pokazuje nespremnost onih koji su prikladni za vršenje određene službe da se liše svoga i da se stave u službu drugima.
Također, pokazuje i krivo razumijevanje onoga „biti izabran na prvo mjesto“ kao službe vladanja, a ne služenja. K tome, ponekad oni koji biraju, ne biraju radi općeg dobra i interesa, nego zbog partikularnih interesa i očekivanja, što ima loše posljedice i za one koji su birali i za one koji su bili birani, upozorio je nadbiskup. Isus je izabran zbog svojih sposobnosti, on je jednak Bogu, a bio je spreman lišiti se svega da bi se stavio u službu čovjeku, da bi bio poslušan. On se, nastavio je propovjednik, potpuno suobličuje s nama i daruje nama. I pokazuje nam, pokazuje meni, koji sam među vama izabran, na koji način trebam „biti prvi“.
Imati vodeću ulogu, za Isusa znači biti u službi svojoj braći i sestrama do one najveće ljubavi – dati svoj život za prijatelje. Biti prvi znači biti izdvojen da bi mogli služiti. Čelna pozicija nema smisla i nije produktivna ako nije usmjerena prema drugima i suradnji s drugima.
Što može jedan biskup ako nije sposoban za suradnju s drugim biskupima, svećenicima i vjernicima, dajući mogućnost svima da daju sve od sebe? To je uloga onoga koji je prvi. Dati priliku i mogućnost drugima da mogu napraviti i dati najbolje od sebe. U smislu supsidijarnosti, u smislu poticanja kreativnosti, u smislu davanja drugima prilike. Onaj koji upravlja sam po sebi ničemu ne služi ako nije povezan s onima s kojima upravlja. Onaj koji upravlja dobiva smisao samo u povezanosti s drugima i utoliko koliko je s drugima povezan – kako kaže i moje biskupsko geslo „Od ljudi za ljude“ – utoliko ima smisla. Ne smijemo se drugima egoistično poslužiti, nego drugima trebamo nesebično služiti. To je ono što Isus pokazuje svojim primjerom i na što nas poziva, kao Crkvu i kao članove Crkve – poručio je mons. Uzinić.
Kao primjer takvog služenja naveo je Mojsija u kojemu i sam želi, kako je kazao, pronaći nadahnuće. Podsjetio je na pročitani svetopisamski ulomak iz Knjige Brojeva (21, 4b – 9) u kojemu Izraelci rovare protiv Mojsija i protiv Boga. Bog ih kažnjava zmijama koje su ih ujedale, ali to se događa uvijek kada podmećemo drugima. Taj ujed nije izvana, nego iz srca. To je unutarnji otrov i toga ima i ovdje u našoj Riječkoj nadbiskupiji. I toga se moramo osloboditi gledajući na križ Kristov i njegovu ljubav, križ koji ne uništava onoga koji ga vrijeđa, nego križ koji spašava. Što je Mojsije učinio? Molio je za narod. Činio ono što je potrebno narodu da bi se spasio. On sluša Boga i sluša ljude i zalaže se za njih pred Bogom, rekao je propovjednik. Iako ga narod odbacuje, on ne odbacuje narod. Tu vidim pravu sliku svoje službe. Vi mene možete odbaciti, ali ja vas neću! Pastir ide tražiti onu jednu izgubljenu ovcu, ne da bi ju prekorio, nego zagrlio, spasio i vratio. Pokušajmo svi zajedno graditi Riječku Crkvu takvom Crkvom – zaključio je nadbiskup.
Naposljetku je podsjetio na riječi blagopokojnog pape Benedikta XVI., da svijet ne spašavaju oni koji razapinju, nego oni koji su razapeti. „Budimo radije oni koji su razapeti, nego oni koji razapinju druge. Raširimo i mi svoje ruke poput križa i budimo oni koji mole za svoju braću i sestre, ali i grle i spašavaju onako kako je Krist spasio nas.“
Po završetku slavlja, u organizaciji Povjerenstva za crkvenu glazbu i Povjerenstva za crkvena kulturna dobra održan je duhovni koncert „Od ljudi za ljude“. Sudjelovali su Pjevački zbor mladih „Josip Kaplan“ pod ravnanjem Doris Kovačić i orguljaš i svećenik Krčke biskupije Josip Vidas, a program je počeo povijesnim uvodom o Riječkoj metropoliji koji je pripremio crkveni povjesničar Marko Medved.
Zbor je izveo niz skladbi kompozitora poput M. Brajše Rašana i S. Rahmanjinova kao i obrade nekih poznatih pjesama uključujući i gospel repertoar. Vlč. Vidas izveo je skladbe M. E. Bossi i J. S. Bacha. Kako je rečeno, izborom izvođača organizatori su željeli ukazati na metropolijsko zajedništvo i otvorenost nadbiskupa prema svima.
Povjesničar Medved dao je povijesni pregled biskupijskog i metropolijskog ustrojstva prostora koji danas čini Riječku metropoliju. Među ostalim, istaknuo je kako se crkvenost prostora Riječke metropolije, uspostavljene 1969. s osnivanjem Riječko-senjske nadbiskupije, gradila i u prethodnim stoljećima i to upravo na mjestu gdje se održava akademija, prvostolnici sv. Vida koja je bila akademska crkva isusovačkog kolegija, odnosno gimnazije i sjemeništa (filozofske i teološke visoke škole) u kojima se tijekom 17. i 18. stoljeća formirao kler biskupija i redovničkih zajednica biskupija zapadne Hrvatske i šire.
Okupljenima se obratila i voditeljica Povjerenstva za crkvenu glazbu maestra Andrejka Srdoč koja je na temelju riječi iz ulazne pjesme „Evo veliki svećenik“ mise na kojoj će nadbiskup Uzinić primiti palij, znak metropolita, uputila riječkom pastiru čestitku.