Susret je počeo misnim slavljem u katedrali sv. Petra, koje je predvodio đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, a nastavio se radnim dijelom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

Uz biskupa Ćurića na misi je koncelebrirao voditelj Bračnih i obiteljskih savjetovališta Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. dr. Josip Bošnjaković. Kod oltara su posluživali đakovački bogoslovi, a Zbor bogoslova predvodio je i pjevanje uz dirigentsko vodstvo mo. Ivana Andrića i orguljsku pratnju s. mo. Josipe Pavle Jakić.

Biskup Ćurić tumačio je čitanja iz Prve knjige o kraljevima i vrijednoj Isusovoj pedagogiji iz Marova evanđelja u kojem učenike šalje da otpočinu te je naglasio: „Bog nas je stvorio u ovoj našoj ljudskoj naravi, s mnogim sposobnostima i mogućnostima, ali i krhke, ranjene grijehom i smrću. Valja nam prepoznati svoje granice – ne možeš sve učiniti odjedanput i – ne možeš sâm. Ustrojeni smo tako da je potrebno mudro rasporediti vrijeme – za druge, za sebe, za rad, kao i za trenutke duhovne sabiranosti u molitvi. U protivnom se, malo po malo, „raspršujemo“, gubimo se, bez nutarnjega oslonca, sigurnosti i ispunjenosti, bez doživljaja radosti i mira“, istaknuo je.

„U tom svjetlu, prepoznajem poticaj naslova današnjega seminara: ‘Kroz krizu do nade’, posvećenoga bračnim parovima, kao i zaručnicima; ne zaobilazeći u krilu bračnoga zajedništva ni ona zahtjevnija, štoviše i ona jako zahtjevna iskustva udovištva, kao i rastavljenosti. Današnji se seminar događa u razdoblju priprema za Nacionalni dan obitelji u Hrvatskoj, koji će se, s posebnim naglaskom na obiteljima u kojima su osobe s invaliditetom, slaviti baš u našoj nadbiskupiji, u Osijeku i Svetištu Gospe od Utočišta u Aljmašu 19. i 20. rujna 2026. A naša pozornost, usmjerena ovih dana na bračno i obiteljsko zajedništvo, povezuje nas s obiteljima i zajednicama diljem svijeta, u ozračju Svjetskoga dana braka, koji se obilježava na 2. nedjelju u veljači“, rekao je propovjednik.

Radni dio seminara nastavljen je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu predavanjem s. dr. Silvane Fužinato pod naslovom „Kroz krizu do nade“. Dr. Fužinato predavanje je počela od biblijskog izvještaja o Abrahamu, Sari i Hagari (Post 16; 21) te je sudionicima približila iskustvo obiteljske krize kao duboko ljudsku i duhovnu stvarnost.

Istaknula je kako je i ta biblijska obitelj, unatoč Božjim obećanjima, prolazila kroz napetosti, nesigurnosti, ljubomoru, borbe za prevlast, osjećaj odbačenosti i straha za budućnost. Kriza neplodnosti, narušeni odnosi između Sare i Hagare te bolne odluke koje su uslijedile, pokazale su koliko su i biblijski likovi ranjivi, ograničeni i skloni traženju “ljudskih rješenja” mimo Božjeg nauma. Poseban naglasak stavljen je na misao da kriza u biblijskom smislu nije kazna ni prokletstvo, nego prostor istine, tako kriza razotkriva što čovjek nosi u srcu, u koga ili u što stavlja svoje pouzdanje te razbija iluzije o vlastitoj samodostatnosti. Poput izraelskog naroda u pustinji, i obitelji su ponekad vođene putem koji izgleda kao gubitak, ali zapravo postaje mjesto susreta s Bogom koji odgaja, pročišćuje i vraća čovjeka na bitno.

S. Silvana naglasila je potrebu prihvaćanja životnih „ne“ situacija koje ne mogu promijeniti: ograničenja, slabosti, gubitaka i neispunjenih očekivanja. No jednako je važno, istaknula je, znati izreći i vlastito „ne“, posebno svemu što razara dostojanstvo osobe, odnose i povjerenje u Boga. U tom kontekstu upozorila je na opasnost da se osobne želje, strahovi i pritisci zamijene za Božju volju, što u biblijskoj priči dovodi do dodatnih rana i sukoba.

Govoreći o odnosu Sare i Hagare, predavačica je istaknula kako se u njihovoj dinamici jasno vidi napetost između moći i služenja. Ondje gdje prevlada želja za kontrolom, dominacijom i dokazivanjem vlastite važnosti, odnosi se pretvaraju u borbu. Suprotno tome, Božji pogled, koji vidi i Saru i Hagaru, i Izaka i Jišmaela, jest pogled koji ne isključuje, već traži put da obećanje i dostojanstvo može svakoga obuhvatiti. Takav Božji pogled poziv je i današnjim obiteljima na promjenu perspektive: od uspoređivanja i nadmetanja prema prihvaćanju različitosti i međusobnom poštovanju“, ustvrdila je.

Jedan od ključnih naglasaka predavanja bio je i na odgovornosti, tj. razlikovanju odgovornosti prema drugima i odgovornosti za vlastiti život. Pozvani nositi tuđa teška bremena, no postoje i tereti koje nitko ne može nositi umjesto nas, kao što su osobne odluke, stavovi, rad na sebi i duhovni rast. U tom svjetlu ljubav se ne svodi samo na osjećaj, nego postaje svjesna i svakodnevna odgovornost za dobro drugoga.

Zaključno, s. Silvana je istaknula kako put od krize prema nadi vodi preko istine o sebi, prihvaćanja ograničenja, promjene pogleda na drugoga i pouzdanja u Boga koji ne ispunjava sve naše želje, ali ostaje vjeran svojim obećanjima. Nada se tako ne rađa iz bijega od stvarnosti, nego iz vjere da i kroz lomove, gubitke i nerazumljive situacije Bog i dalje vodi prema životu, budućnosti i dubljoj ljubavi.

Nakon predavanja sudionici su se, prema svojoj životnoj situaciji, podijelili u radionice. Radionicu za bračne parove vodila je Elizabeta Matuzović. Kroz vođene razgovore i strukturirane vježbe parovi su učili prepoznavati skrivene uzroke sukoba, bolje razumjeti vlastite emocije i potrebe te slušati supružnika bez obrane i optuživanja. Poseban naglasak stavljen je na jačanje sigurne komunikacije, izgradnju povjerenja i otkrivanje malih, ali konkretnih koraka koji vraćaju osjećaj povezanosti.

Radionicu za parove, zaručnike i osobe s invaliditetom vodila je Ksenija Romstein. Sudionici su kroz četiri vođene aktivnosti: „Moje granice“, „Ja i drugi“, „Moje snage“, „Moje slabosti“,  promišljali o vlastitim jakim i slabim stranama te o granicama u odnosima. Rad s projektivnim karticama pomogao im je jasnije prepoznati osobne potrebe i načine na koje o njima mogu razgovarati s drugima.

Radionicu za udovce i udovice vodile su s. Meri Gotovac i s. Natalija Fadiga. Kroz razmatranje faza udovičkog života, sudionici su najprije osvijestili križ koji nosi gubitak bračnog druga, a zatim i putove prema novom životu na koji Bog poziva. Osobna promišljanja bila su obogaćena svjedočanstvima udovica o životu u braku, iskustvu gubitka te novoj dubini vjere i molitve koja im je pomogla pronaći smisao i snagu za dalje, jačanjem duhovnog života. To je ujedno i bio cilj radionice da svaki supružnik koji je ostao sam nakon smrti svoga muža ili žene se snažnije poveže s Isusom koji im se nudi kao Zaručnik njihove duše.

Radionicu za rastavljene i razvedene osobe vodila je Suzana Matošević. Sudionici su promišljali o rastavi kao procesu i krizi koja donosi snažne i preplavljujuće osjećaje. Istraživali su kako je rastava utjecala na njihovu sliku o sebi, koje strahove i unutarnje borbe nose te što im danas daje snagu i budi nadu. Radionica je poprimila obilježja terapijske skupine u kojoj su sudionici prepoznali slične faze oporavka i svjedočili koliko im duhovnost pomaže u nošenju s novom životnom situacijom. Mnogi su izrazili želju za nastavkom ovakvih susreta, ističući kako su sadržaji za rastavljene rijetko zastupljeni u pastoralnim programima.

Nakon rada po skupinama sudionici su se okupili na zajedničkom plenumu, gdje su predstavnici radionica podijelili najvažnija iskustva i naglaske susreta. Seminar je zaključen zajedničkom pjesmom djece sudionika, za koje su tijekom programa brinule i animirale ih studentice KBF-a te ručkom i druženjem, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.