Slavlje je započelo procesijom oko crkve, tijekom koje su se izmjenjivale litanije i pučki napjevi. Mladići odjeveni u narodne nošnje nosili su procesijsku sliku sv. Nikole Tavelića. Koncelebrirali su domaći župnik fra Božo Mandarić i brojni svećenici iz Šibenske biskupije.

Mješoviti župni zbor pjevao je liturgijske skladbe na prepoznatljive tradicijske napjeve Župe sv. Mihovila u Lišanima. Nastupio je i župni zbor mladih, čije su izvedbe psalama i duhovnih pjesama oduševile nazočne.

Fra Antonio Mravak u homiliji je govorio o kušnjama hrvatskoga naroda i odgovornosti za bližnje.

„U tom svjetlu valja nam pogledati i kušnje našega naroda: odlazak mladih, prazne domove, osamljenost starijih, podjele koje nas udaljavaju jedne od drugih i nepovjerenje koje slabi zajedništvo. Iza svake takve rane stoje konkretni ljudi i obitelji. Ljubiti svoj narod znači preuzeti odgovornost za njih: pošteno raditi, stvarati uvjete za dostojanstven život, ohrabrivati mlade i biti blizu onima koji više nemaju na koga osloniti se.

U takvu ozračju sveti Nikola Tavelić postaje osobito jasan putokaz. Njegov nas život podsjeća da se identitet može izgubiti i onda kada nam ga nitko silom ne oduzima. Možemo ga sami postupno napustiti iz komotnosti i nemara: kada u obitelji prestane molitva, kada djeci više ne prenosimo vjeru, kada nam vlastita povijest postane nevažna i kada odgovornost za zajednicu uvijek prepuštamo drugima. Tavelićeva nas dosljednost zato poziva da se odupremo površnosti i zaboravu, da upoznamo ono što smo primili i svojim životom pokažemo njegovu vrijednost. Baština ostaje živa kada postane dio našega svakodnevnog života, naših odluka i našega odnosa prema ljudima“, poručio je.

„U suvremeni, povezani svijet pozvani smo ulaziti svjesni svojih kršćanskih i nacionalnih korijena. Iz njih možemo crpiti sigurnost za otvoren i pošten susret s drugima. Vjernost vlastitim korijenima donosi plod kada nas osposobljava da budemo odgovorni za svoje i otvoreni za bližnjega.

O snazi tih korijena svjedoči i povijest ovoga svetišta. Bilo je sravnjeno sa zemljom. Ali oni koji su ga rušili nisu mogli srušiti vjeru iz koje je podignuto. Nisu mogli uništiti ono što je bilo ukorijenjeno u srcima ljudi ovoga kraja. Tako je bilo i sa svetim Nikolom i njegovom braćom. Kadija ih je dao mučiti i ubiti, a njihova su tijela bila spaljena. No u tom plamenu nije nestalo njihovo svjedočanstvo. Smrt nije ugasila vjeru za koju su živjeli i za koju su položili svoje živote. Zato i za ovaj kraj možemo kazati: rušenjem, paljenjem i smrću neprijatelj nije mogao ubiti ono najdublje u njegovim ljudima — njihovu vjeru, njihovu vjernost i njihovu postojanost.

Vjeru koju su naši stari sačuvali u tolikim kušnjama valja živjeti i predati dalje. Obnovljeno svetište poziva nas da obnavljamo i svoje zajedništvo: da u obiteljima bude molitve, među susjedima povjerenja, a među nama spremnosti na pomoć i oproštenje.

Braćo i sestre, dok danas častimo svetoga Nikolu, molimo za tu postojanost. Da budemo vjerni u onome što nam je povjereno. Da vjeru koju ispovijedamo drugi mogu prepoznati u našim djelima. Da u nama bude hrabrosti za istinu, strpljenja u kušnjama i ljubavi prema svakom čovjeku. Tako će sveti Nikola Tavelić i danas biti slika svoga naroda: u ljudima koji nasljeduju njegovu vjernost, čuvaju ono što su primili i predaju to novim naraštajima. U ljudima koji svojim životom svjedoče da onaj tko pripada Kristu pripada životu nad kojim ni smrt nema posljednju riječ“, kazao je fra Antonio.

Nakon misnoga slavlja brojni muški pjevači zapjevali su himnu Lišana „Oj, Lišane, selo najmilije, u vama se i žanje i sije“, posvjedočivši koliko se u tom kraju njeguju tradicija, pjesma i zajedništvo.

Crkva sv. Nikole Tavelića podignuta je 1977. godine prema nacrtu arhitekta Vinka Galića kao zavjetno svetište, a posvećena je godinu dana poslije. Bila je to betonska građevina obložena kamenom, izgrađena u obliku osmerokuta. Podigla ju je Provincija uz pomoć naroda.

Tijekom Domovinskoga rata srpski su okupatori crkvu razorili do temelja. Na njezinim je temeljima 17. srpnja 1996. položen kamen temeljac za novu crkvu. Izgrađena je sa zvonikom zahvaljujući pomoći Provincije i Rottenburške nadbiskupije, a zajedno s uređenjem okoliša dovršena je 2003. godine. Župi sv. Mihovila u Lišanima pripadaju mjesta Lišane, Vukšić, Bulić, Prović i Ostrovica.

Na završetku misnoga slavlja župnik fra Božo Mandarić zahvalio je fra Antoniju Mravku na propovijedi, koju je opisao kao predivnu, braći svećenicima, mješovitom župnom zboru, nazočnim vjernicima te svima koji su radom i doprinosom pomogli u organizaciji i proslavi svetkovine župnoga zaštitnika.

Nakon mise vjernici su, prema dugogodišnjem običaju, na mjesnom groblju molili i palili svijeće za svoje pokojne. Lišančani i njihovi gosti nastavili su proslavu uz bogat blagdanski stol, pjesmu i druženje, obilježivši svetkovinu svojega nebeskog zaštitnika sv. Nikole Tavelića.