U Lovranu predstavljena knjiga „Treba dignuti glas: prihvat migranata, poziv na hrabrost“

Za to djelo papa Franjo je rekao da je „pravi dragulj“, a varaždinski biskup Bože Radoš u predgovoru napisao: „Hrabrost je pročitati ovu knjigu! Izložiti se mišljenju koje nije u trendu i koje može ‚kontaminirati naš trijezni stav o migrantima‘.“

S obzirom da se tih dana nalazio na hodočašću u Španjolskoj, autor je pozdravnu riječ uputio videopozivom, a djelo su predstavili socijalna radnica i mirovna aktivistica Ernada Avdibegović, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Stipo Kljajić, prevoditeljica knjige Isusova mala sestra Vesna Zovkić i regionalni ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice o. Stanko Perica, SJ. Moderatorica događaja bila je urednica religijskog programa na Hrvatskom radiju Blaženka Janjčić.

Migrantska kriza je specifična. Ona u naše živote donosi različite ljude, kulture i običaje, koji žele živjeti život dostojan svakog čovjeka. No, migrantska kriza propituje naše ideje o bratstvu na koje nas vjera poziva – poručila je Avdibegović.

„Nažalost i vjernici se susreću s predrasudama i strahovima, ali ako imamo ideale, primjere idealnog djelovanja iz ljubavi i milosti i ako idemo tim koracima, možemo pobijediti te strahove. Važno je iskreno prići čovjeku i druga strana će to osjetiti. Tada se događa tzv. otopljavanje međusobnih odnosa i svako dobročinstvo nam otvara put ka drugome.“

Iako smo dosegnuli određeni civilizacijski nivo, jer prema međunarodnim konvencijama sve ljude smatramo jednakim i slobodnim, i danas se u krizi države/nacije javljaju debate koji je od naroda stariji, tko ima prvenstvo, tko postavlja pravila, koga treba slušati slijediti i tko je model – upozorila je Avdibegović.

Dodala je da prečesto sudimo o migrantima bez želje upoznati ih i shvatiti da su aktualne migracije skup različitih individualnih iskustava koje u svojoj pozadini imaju neku vrstu prisile, ma koliko nam se činilo da su nepotrebne. Bog od nas traži da pokažemo ljubav prema bespomoćnom, ljubav  prema siromašnim i stranim ljudima jer su te ljubavi bez interesne, ali nažalost ljudi danas ulaze u međusobne odnose iz interesa i to je razlog zašto nam te kategorije bivaju teret – upozorila je. Dodala je da s druge strane vrlo lako njegujemo bratstvo s bogatim, uspješnim i pozicioniranim ljudima.

Strah je najveća barijera koja nas sputava da u strancu gledamo bližnjega, a migranti nas potiču da se zapitamo o našim vjerskim uvjerenjima. Fra Stipo Kljajić istaknuo je da je Biblija životna knjiga kojoj nije stran strah od drugog čovjeka.

Naveo je četiri biblijske datosti koje de Syenty u svojoj knjizi detektira. Prva je da je Bog stvoritelj svega na Zemlji i sukladno tome, svi smo braća. Nadalje, poimanje vlastite uloge u svijetu i na svijetu. Bog je ljudima dao svijet na upravljanje, ali privremeno i ne na gospodarenje, jer gospodar stvorenoga nije čovjek nego Bog. Kao treću biblijsku datost izdvojio je iskustvo vlastitog seljenja, hoda, puta, migracije. Gotovo svi biblijski likovi su migranti, rekao je fra Stipo te kao četvrtu datost istaknuo Isusovu novozavjetnu paradigmu. Krist mijenja kriterije. Bližnji više nije samo moj suvjernik, moj sunarodnjak. Za Isusa je bližnji svaki onaj koji je potreban naše pomoći. Isusovo kraljevstvo nije teritorijalnog, nacionalnog, a najmanje nacionalističkog karaktera – istaknuo je predstavljač.

Ova knjiga je škola evanđelja i ljudskosti – rekla je prevoditeljica Vesna Zovkić. Podijelila je iskustva rada s migrantima, s kojima se prvi puta susrela u Libiji 2007. godine te u Tunisu. Kada je započela balkanska migrantska kriza, djelovala je i u Opatovcu, a danas živi u Zagrebu i volontira u Isusovačkoj službi za izbjeglice. Među onima s kojima je radila u Libiji, bilo je dosta kršćana koji su dolazili u crkvu, s kojima su molili i pjevali. Onda na kraju ljeta, crkva je ostala gotovo prazna. Rijetko tko se javio franjevcima da je stigao na drugu stranu obale Mediterana jer su se mnogi utopili ili završili u zatvoru – rekla je s. Vesna prisjećajući se tih prvih godina.

„Nerijetko se događalo da su oronuli brodovi na pučini ostajali bez goriva ili su se motori pokvarili. Dok su unesrećeni zvali upomoć, nadležni su se dogovarali u čijoj nadležnosti je ta površina mora. Sjećam se nakon jednog takvog pokvarenog broda da je u crkvu došao jedan mladi par sa svojim mrtvim djetešcem u kartonskoj kutiji po blagoslov.“

U svjedočanstvu se prisjetila i jedne žene koja je jedina preživjela put kroz Saharu i to samo zato što je pila mokraću svoga muža. Svi drugi su preminuli od žeđi i iscrpljenosti. „Onda dođem u Europu i – zavjet šutnje! Već 2007. godine Mediteran je bio grobnica naroda. Sve se znalo i svi su šutjeli. Novoizabrani papa Franjo za svoje prvo apostolsko putovanje 2013. godine otišao je na Lampeduzu i u svojem prvom obraćanju ondje rekao: ‚Tko je odgovoran za smrt ove naše braće i sestara? Danas se nitko u svijetu ne osjeća odgovornim. Potonuli smo u u globalizaciju ravnodušnosti.‘“

Govoreći o neopravdanoj bojazni pojedinaca zbog naseljavanja velikog broja muslimana na europski kontinent, istaknula je da u Europi nema previše muslimana, nego premalo kršćana koji su podijeljeni i kojima je nacionalna pripadnost važnija od čovjeka. Zaključujući izlaganje potaknula je okupljene na propitivanje što će na kraju ovozemaljskog puta ponijeti sa sobom.

To je pitanje koje si umjesto bodljikavih žica moramo postavljati – poručila je Zovkić.

Knjiga je izišla u izdanju Isusovačke službe za izbjeglice koja se svakodnevno suočava s izazovima skrbi za migrante i izbjeglice. Izvorno je tiskana u Parizu 2018. u trenutku kada se budila balkanska migrantska kriza i autor je tada upozorio na loš odnos prema migrantima u Francuskoj. No i Hrvatska bi mogla učiniti više – poručio je o. Stanko Perica.

Upozorio je da se na pitanje migranata promatra poput ideološke teme koja razjedinjuje, veže istomišljenike i ne zahtijeva angažman. Energiju koju bismo trebali usmjeriti za pomoć njima, usmjeravamo u ideološke ratove. Migranti ne bi smjeli biti ideološkom temom – istaknuo je.

Hrvatska je dio „balkanske rute“, a naše zakonodavstvo nismo prilagodili tom problemu. S druge strane, RH dobiva jako puno financijskih sredstava od EU za prihvat, odnosno protjerivanje migranata s granica. Na primjeru ukrajinskih izbjeglica država je pokazala da imamo sredstava i mogućnosti za pomoć ljudima, no za migrante te iste mogućnosti nisu osigurane. O. Perica dodao je da se migranata bojimo zbog onoga što predstavljaju – nepravedan svijet koji je krvav.

Izrazio je radost što je knjiga sada dostupna na hrvatskom jeziku. Ona predstavlja ispit savjesti Europljanima. Vrlo je konkretna, duboka i postavlja prava pitanja koja se itekako odnose na nas i ovdje u Hrvatskoj jer migrantska kriza nije nestala. Ona je i dalje aktivna i traži naš angažman.

Predstavljanje knjige održalo se u okviru 1. mediteranskih teoloških susreta koje u Lovranu organizira Riječka nadbiskupija.