U Puli otvorena Izložba "Hrvatski sveci i blaženici"

Gvardijan samostana p. Đuro Hontić okupljenima je pojasnio kako je ova izložba retrospektiva dosadašnjih manifestacija Dana hrvatskih svetaca i blaženika koji se od 2009. godine održavaju u Križevcima, a zatim su se postavljale i u drugim hrvatskim sredinama. Autori predstavljenih likovnih djela, portreta hrvatskih duhovnih velikana, su Branimir Dorotić, Maja Vidović, Josip Botteri Dini, Ana Marija Botteri, Hrvoje Marko Peruzović, Anto Mamuša i Ivana Ćavar.

Kako su prošlogodišnji Dani hrvatskih svetaca i blaženika bili deseti, jubilarni, tako su se organizatori odlučili da deseta izložba bude retrospektivna, pojasnio je p. Đuro Hontić te napomenuo kako ju je oblikovao i postavio likovni kritičar Stanko Špoljarić. Nakon Križevaca, izložba je dosad bila postavljena u Nacionalnom svetištu sv. Nikole Tavelića u Šibeniku i u samostanu bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici.

Nedavno je bila predstavljena kod kapucina, u samostanu sv. Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi, a tijekom ljeta bit će postavljena u samostanu sv. Franje, franjevaca konventualaca u Puli. Organizator izložbe je Galerija “Laudato”, i Udruga “Dr. Stjepan Kranjčić”, a suorganizator Samostan sv. Franje u Puli.

Zahvaljujući gospođi Kseniji Abramović, direktorici Laudato televizije i sakralne galerije Laudato, te gospođi Tanji Baran, predsjednici Udruge za promicanje znamenitih Križevčana “Dr. Stjepan Kranjčić”, ova je izložba kroz proteklih deset godina pridonijela intenzivnijem poznavanju i štovanju hrvatskih svetaca i blaženika, te putujući po Hrvatskoj, pronosila sadržaj hrvatske svetosti, pojasnio je gvardijan koji je i sam sudjelovao u pokretanju prve godine toga projekta u Križevcima.

Znajući da je izvor i početak svake svetosti sam Bog, možemo reći da svetost nema ni naciju ni narodnost, ali ni vrijeme, ona je vječna i bezgranična kao što je i sam Bog. Zato, oni koji ju od Boga prihvate, oni su uzor i primjer ne samo svom narodu nego svim ljudima svijeta i svih vremena, rekao je gvardijan. Vrijeme u kojem živimo obiluje zbunjenošću i smutnjom, zato ovi svijetli primjeri neka budu duhovno blago s kojim će se susresti toliki domaći i strani turisti koji dolaze i pohađaju ovaj naš već dvije tisuće godina kršćanski grad Pulu, i da osim sunca, mora i prekrasnih istarskih prirodnih ljepota, upoznaju i duhovne velikane koji su na ovim prostorima živjeli i djelovali, pojasnio je gvardijan.

Mons. Antun Sente ml. je pobliže predstavio projekt Dani hrvatskih svetaca i blaženika koji je potekao kao djelo Udruge za promicanje znamenitih Križevčana “Dr. Stjepan Kranjčić”. Želeći raditi na promociji hrvatskih svetaca i blaženika objedinili su popis te je tako rođena ideja pokretanja izložbe Hrvatski sveci i blaženici u našem narodu. Svake godine jedan umjetnik, ili jedna obitelji umjetnika dobila je zadatak oslikati hrvatske svece i blaženike, i one na putu za oltar. Izložba je postala itinerantna zalaganjem Sakralne galerije Laudato. Sada je brigu oko organizacije preuzelo Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu. Ova deseta izložba sastoji se od retrospektive prethodnih devet godina, te je od svakog autora uzeto po nešto. U međuvremenu je već pokrenuta i 11. Izložba hrvatskih svetaca i blaženika koja je u svibnju ove godine predstavljena u Križevcima, a djelo Ivice Ivana i Kristine Mareković. Prije nekoliko dana stigla je u Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu, a zatim će putovati dalje u Sveti Križ Začretje, Sisak, Čapljinu, Šibenik, Dubrovnik, u Zagreb na tri lokacije, a svoje će putovanje završiti u Puli, otvorenjem 12. linja 2020. Želja je organizatora svima približiti hrvatske svece i blaženike koji su definitivno dobar ‘brend’ naše Domovine. Događa se, naime, ponekad, da naše svece i blaženike više prepoznaju neki drugi nego mi sami, rekao je mons. Sente. Napomenuo je i da je izložba prodajnog karaktera kako bi se omogućilo i postavljanje daljnjih izdanja.

Sveci su nadahnuće gotovo svim umjetnicima svijeta, književnicima, glazbenicima pa tako i likovnim umjetnicima, rekao je u svom izlaganju David Ivić. Najveća djela kulture zapadne civilizacije inspirirane su biblijskim motivima, životima svetaca i vjerskim sadržajima. Ponosni smo da u našem narodu imamo tri sveca, te desetak blaženika i više slugu božjih pa stoga ova izložba ima i edukativni karakter. Likovnim umjetnicima je, inspiraciji unatoč, izuzetno teško prikazati svece i blaženike novijeg doba, mora se ograničiti na fotografiju, jednu ili nekoliko dostupnih od datog Božjeg Ugodnika. Za većinu svetaca i blaženika nemamo fotografski zapis njihovoga izgleda, ali umjetnik pokušava, na osnovu životopisa, dočarati izgled. Različiti umjetnici prikazuju svece na različite načine, svatko po nekom svom pristupu, no sve je to manje bitno, važno je osjetiti njihovu snagu, snagu vjere, stabilnost, prepoznati da je to osoba koja nije zatajila svoju vjeru, a svaki umjetnik je to prikazao na sebi svojstven način. Drinske mučenice su na ovim likovnim prikazima potpuno mirne, staložene, a znamo što su prošle, naveo je kao primjer Ivić. Istaknuo je nekoliko varijanti izvedbe sv. Leopolda Mandića, koje, neovisno o pojedinim detaljima uvijek donosi neke svoje specifične karakteristike po kojima je prepoznatljiv. Poseban osvrt dao je na likovnu izvedbu bl. Miroslava Bulešića.

Biskup Dražen Kutleša u svom je obraćanju istaknuo tri glavne karakteristike svetaca. Prvo, oni žive onim životom koji se nama ne sviđa, posve suprotno od naših životnih navika posjedovanja i komotnosti. Drugo, oni su ljudima govorili istinu, ne ono što ljudi žele čuti, već ono što im treba reći. To je jedini način da se čovjeku probudi savjest, jer ako mu se govori ono što želi čuti tada se on nikada neće popraviti. Mi danas živimo u takvom vremenu da smo previše diplomate, govorimo ljudima što žele čuti i tražimo kompromise, a nitko ne pita što je s istinom. Oni su zastupali istinu i za Istinu si davali svoj život. Sveci su ljude upućivali na Boga, nisu ih zadržavali za sebe. Pravi sveci, u svojoj poniznosti, upućuju ljude prema Bogu, a oni koji to nisu upućuju ih prema sebi i svojoj oholosti. Te tri karakteristike odličja su svih ovih svetaca i blaženika koje ovdje vidimo.

Biskup je potom citirao Oswalda Spenglera koji je 1920. godine zapisao da će civilizacija doći do svoga vrhunca u ovo naše vrijeme, a kultura će doživjeti najniže moguće razine. On je smatrao da je kultura u prvome redu religioznost, filozofija i umjetnost. Ako pogledamo crkve i umjetnička djela nastala pred više stoljeća vidjeti ćemo da su ih izgradili mahom siromašni ljudi. Danas se pri obnovi traže razne pomoći, no treba se podsjetiti kao je sve to nastalo. Smatram da je temeljni problem današnje umjetnosti pitanje vjere. Nekada su ljudi gradili i stvarali iz vjere, jer, ako nekoga volim, stvaram i želim pokloniti najljepše i najbolje što može biti. To je onda umjetnost koju mi štujemo, a struka cijeni. Ovi nam portreti danas upućuju pitanje što je s tvojom vjerom? Ako mi kao vjernici znamo odgovor na to pitanje, onda će se pojasniti i mnoga druga pitanja, rekao je biskup te proglasio izložbu otvorenom.

Uslijedilo je misno slavlje u samostanskoj crkvi, koje je predvodio biskup Kutleša uz koncelebraciju mons. Antuna Sente ml. te ostalih okupljenih svećenika i redovnika.

Biskup je u homiliji istaknuo nekoliko stvari kojima nas sveci i blaženici mogu potaknuti da živimo drugačije svoj život i vidjeti što od njih možemo naučiti. Svaki je blaženik i svetac iskoristio trenutak, vrijeme koje mu je Bog dao i nije bježao od svoje odgovornosti. Pokazali su vjernost Isusu, ono što su govorili, to su svojim životom i posvjedočili. I mi u životu imamo toliko svakodnevnih prilika da pokažemo vjernost Isusu Kristu, ali i na najmanjim neprilikama bježimo i povlačimo se, i činimo razne izdaje i zatajenja. Ovi sveci i blaženici nas pozivaju da budemo čvrsti i vjeri i da budemo ljudi od riječi. Nadalje, od svetaca možemo naučiti da su oni uvijek gledali u prošlost, gledali su velikane koji su živjeli u prošlosti, i bili su taj niz koji nas povezuje s tim velikanima. Prenosili su ono što je bilo vrijedno, ono što su baštinili prenijeli su u svoje vrijeme i budućim generacijama. I mi smo pozvani svoju vjeru i tradiciju pronijeti u budućnost. I onu baklju vjere koja je upaljena pred 2000 godina mi trebamo donijeti svojim suvremenicima i pronijeti budućim naraštajima. Odgovornost je svakoga od nas to svjetlo sačuvati i prenijeti, biti dio toga niza koji će se dalje, i nakon naše smrti, nastaviti. Ti su Božji ugodnici nadalje i putokaz koji nam pokazuje kamo krenuti. Oni su uvijek daleko više gledali na vječnost, na spasenje duše svoje i svojih vjernika, nego na materijalne stvari.

Mi živimo u materijalnome svijetu i zarobljeni smo time, okružuje nas takav mentalitet, usmjereni smo nekom takvom materijalnom uspjehu. Sveci i blaženici nas pozivaju da spoznamo da je vrednota u nečemu drugome: da čovjek živi vjerski i kršćanski svoj život, po Božjim zakonima; ako svoj život iskoristi po Božjim zakonima, ako zadobije Kraljevstvo Božje onda njegov život ima smisla. Što vrijedi ako sve dobijemo a Vječni život izgubimo?, zapitao se propovjednik.

Trebamo se okrenuti i promatrati onaj eshatološki smisao kojeg nam današnji sveci i blaženici poručuju. Nadalje, sveci i blaženici su učinili neke stvari kojima su nama olakšali život. Svaki narod ima svoje heroje, koji su u određenim trenucima postali veliki jer su dali život za druge, u borbi za neovisnost i sve ono drugo što je potreba svakoga naroda. Tako i naši blaženici i sveci su se u ključnim trenutcima naše povijesti znali žrtvovati za nas. Zapitajmo se stoga koliko se svatko od nas žrtvuje za druge, ili samo gledamo svoje uskogrudne interese. Na pitanje zašto uvijek u povijesti Crkve ima mučenika i zašto se Crkva u svakome trenutku negdje na svijetu progoni, biskup je podsjetio da ona treba biti svijest i savjest društva, treba pohvaliti ono što je dobro, a jasno opomenuti za ono što nije. Mnogi ne žele čuti istinu i zato nastaju progoni i žrtve, koje ljudi koji su na visini zadatka daju za tu Istinu. Molimo Boga da nam podari milost da budemo ljudi koji će uvijek tražiti Istinu, i da za tu Istinu budemo spremni dati i svoj život, zaključio je biskup Kutleša.