U Šibeniku proslavljen prvi utorak u čast sv. Ante i početak trodnevnice sv. Josipu
Mons. Mlakić predslavio misu na Prvi utorak u čast sv. Anti u Šibeniku
Misom koju je predslavio generalni vikar šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić u utorak 16. ožujka, u šibenskoj crkvi sv. Frane, kojoj je sv. Ante sunaslovnik, svečano je započela pobožnost trinaest utoraka uoči blagdana sv. Ante Padovanskoga i trodnevnica uoči svetkovine sv. Josipa.
U crkvi sv. Frane (Hrvatsko nacionalno svetište sv. Nikole Tavelića) u kojoj se njeguje stoljetna tradicija štovanja sv. Ante, kao i sv. Josipa, vjernici su se za slavlje mise pripremili molitvom svete krunice i pjevanom Večernjom. Svečanom procesijom i unošenjem relikvijara s moćima sveca iz Padove u crkvu otvoreno je tromjesečno razdoblje intenzivnijeg štovanja sv. Ante i priprave za njegov blagdan.
Mons. Mlakić na početku homilije rekao je da su tekstovi Evanđelja napisani ne samo kao zapisi povijesnih događaja, nego kao kateheze te „gotovo svaki podatak i svaki detalj koji se u njima navodi (imena, mjesta, brojevi, pojave…) krije u sebi simboličko značenje koje nosi pouku vjere“. Tim ključem nadalje je protumačio Evanđelje dana (Iv 5,1 – 16).
Opisavši kupalište Bethzathu (Kuća milosrđa) i navevši proročke znakove dolaska Mesije, propovjednik je rekao da je Bethzatha „slika Božjeg naroda Izraela koji iščekuje spasenje, odnosno Božje milosrđe. Pet trijemova i voda predstavljaju starozavjetnu vjeru (Zakon – Pentateuh i Hram) koji su oblikovali Izraelovu vjeru, ali i cjelokupni život Božjeg naroda.“
„Uzeti, kojem Isus pristupa, samo je jedan od njih koji ih simbolički predstavlja. Izrael, Božji narod, bio je bolestan narod i kao takav je čeznuo za ozdravljenjem. Bolest je zapravo slika života u grijehu i zabludama. Izraelova vjera utemeljena na Starom Savezu nije imala moć da mu podari oslobođenje od grijeha,“ rekao je mons. Mlakić, dodavši da se vjernici trebaju prepoznati u uzetomu.
Upitavši: „Kako i gdje pronaći spasenje?“, generalni vikar Šibenske biskupije istaknuo je da je zabluda tražiti ga igdje osim u Bogu. „Isus dolazi ususret Izraelu i svima njegovim bolestima. On traži bolesnike da im pomogne“, kazao je, dodavši da se Isus u susretu s uzetim najprije raspituje za njegovo stanje i tako uspostavlja osobni odnos. Zatim ga pita: „Želiš li ozdraviti?“
„Da bismo mogli primiti spasenje, odnosno ozdravljenje, potrebno je odvratiti se od grijeha, priznati ih, kajati se za njih i moliti oproštenje. U Božjem milosrđu je sloboda. To je ono što Izrael traži i ne nalazi i što nam Isus nudi. On je Bethzatha, Kuća milosrđa“, naglasio je mons. Mlakić.
Primijetio je da je uzeti na Isusovo pitanje odgovorio jadikovanjem i samosažalijevanjem, čemu su i danas vjernici skloni čak i kada su suočeni „s uzrokom svojeg nemira i bijede“. Kao primjer naveo je napast opravdavanja grijeha u ispovijedi. Umjesto toga, potrebno je povjerovati Božjem milosrđu i poslušati Isusa koji ga donosi.
Propovjednik se osvrnuo i na bolesnikove godine – 38. Poslužio se tumačenjem sv. Augustina koji tu evanđelistovu neobičnost promatra u odnosu na broj 40. „Broj trideset i osam sugerira, kaže sv. Augustin, da uzeti još nije došao do kraja svoga puta pokore i očišćenja. Nešto mu još ne dostaje. Što je to? Kaže sv. Augustin, to su dvije zapovijedi ljubavi. Ljubav je punina Zakona koja nas dovodi do Boga.“
„Ukoliko u Bogu ne prepoznamo savršenu ljubav, beskrajno Božje milosrđe koje nas jedino može iscijeliti i umiriti, mi ostajemo nemoćni, bolesni, jadni… A Božja ljubav traži da na nju odgovorimo ljubavlju. Zato je ona zapovijed.“
„Mi danas započinjemo trinaest utoraka sv. Anti i trodnevnicu sv. Josipu. To je naš zavjet. Zavjet – Savez, to su gotovo identične riječi. One označuju biblijski odnos Boga i čovjeka. Zavjet uvijek uključuje dvije strane od kojih se svaka na zavjet obvezuje. Biblijski zavjet je zavjet koji prvi Bog daje čovjeku, a to je njegov zavjet ljubavi i vjernosti. Jedini mogući odgovor na nj je jednako zavjet ljubavi i prijateljstva. I svi naši zavjeti prije svega trebaju imati u središtu vjeru u Božji zavjet prema nama i obećanje da ćemo mu svojim zavjetima uzvratiti. Zavjet Bogu se očituje kroz zahvalnost, poslušnost, vjernost, klanjanje… Kroz trajno obnavljanje krsnog zavjeta. A Bog, on će uvijek dati ono što je nama najpotrebnije“, rekao je mons. Mlakić, zaključivši isticanjem primjera svetačkog življenja sv. Josipa i sv. Ante.
Svetu misu suslavili su gvardijan Samostana sv. Frane i rektor Nacionalnog svetišta fra Ivan Bradarić i župnik u šibenskoj Župi sv. Petra fra Ivan Penava.
Relikvijar sa svečevim moćima ostat će izložen na štovanje vjernicima sve do blagdana sv. Ante 13. lipnja.
