Večernju molitvu predvodio je negdašnji duhovnik u sjemeništu, varaždinski biskup Bože Radoš, u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom Đurom Hranićem. Uz bogoslove, večernjoj molitvi pridružili su se i svećenici koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama, poglavari Sjemeništa na čelu rektorom Stjepanom Radićem te sestre Svetoga Križa.

Nakon čitanja biblijskoga teksta proroka Izaije, duktor Mario Perinec iznio je svoj referat – promišljanje o Blaženoj Djevici Mariji kao „Kraljici mira“. Izlaganje je započeo usporedbom Marije i ostalih važnih ženskih likova u povijesti čovječanstva, ustvrdivši da je naziv „Kraljica mira“ svojstven isključivo Bezgrešnoj Djevici.

„Marija kao Isusova majka nazvana je Kraljicom mira jer je ona nosila Mir u sebi, odnosno ona je porodila Mir – Isusa Krista. Da, jedna obična i neznatna žena, koja je vodila normalan i jednostavan život, porodila je mir cijelom svijetu“, istaknuo je duktor.

Nadalje su u izlaganju osobito aktualizirani događaji rata u Ukrajini te k tomu s jedne strane bezboštva određenih i odgovornih političkih figura, a s druge strane poniznost Djevice Marije koja prihvaća Božju volju, ne tek u sladunjavoj vjeri, nego u čvrstom pouzdanju u Božju volju.

„Upravo zato Mariju možemo smatrati kao ogledalo i mjerilo Crkve. Promatrajući Mariju postajemo svjesni što smo mi i što trebamo biti, kako pojedinačno, tako i u zajedništvu Crkve“, završio je duktor Perinec.

Kratko promišljanje potom je uputio rektor Radić. U svijest je prizvao riječi književnika Johanna Wolfganga Goethea o proslovu Evanđelja po Ivanu, čime je htio uputiti da Riječ zapravo, osim svojega prvotnoga značenja, isto tako biva i oznaka za Smisao, odnosno: „Čin bješe u početku“.

U tom kontekstu se osvrnuo i na važnost liturgije u kojoj stalno dolazi od naizmjeničnog preklapanja Riječi i čina. Na kraju molitvene večeri rektor je pozdravio biskupa Radoša, nadbiskupa Hranića te sve ostale sudionike molitve.