Svoje sjećanje na svetoga papu iznijeli su umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić te putem videozapisa umirovljeni zadarski nadbiskup i nekadašnji dubrovački biskup Želimir Puljić koji se prisjetio brojnih susreta s Ivanom Pavlom II., posebno Papine želje i zahvale što je napokon posjetio Dubrovnik prigodom beatifikacije bl. Marije Propetog Isusa Petković 6. lipnja 2003.

Umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić na početku svojega obraćanja zahvalio je organizatoru i pozdravio okupljene sudionike.

“Nikad neću zaboraviti kako sam doživio njegovu molitvu. Sve mi je u sebi molio Isuse, daj mi ovako moliti kao što papa moli. On kao da Boga dodiruje. S takvom je vjerom molio. Ja sam bio dirnut njegovom molitvom. Stoga sam često puta molio Gospodina da me nauči moliti kao što papa moli. Razgovarali smo mnogo puta i ostadoh zapanjen kako je toliko mnogo papa znao o događajima u Bosni i Hercegovini, kako se sa zanimanjem informirao o stanju u našoj zemlji. Bogu hvala, radostan sam da je tako razumijevao našu situaciju ne samo u Bosni i Hercegovini već i u Hrvatskoj”, prisjetio se kardinal Puljić.

Papa Ivan Pavao II. nije zaboravio vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita Vinka Puljića ni u teške dane zahvaćenosti ratnim stradanjima Bosne i Hercegovine. “U one teške dane zahvaćenosti ratom i ratnim razaranjima, kada smo se skrivali od granatiranja i ostali bez struje, sjećam se da mi je poslao jedno divno očinsko pismo. U njemu je pisalo: “Kad sam ti stavljao biskupski križ na leđa, nisam znao da će biti tako težak”. Očinski me tješio i hrabrio u tim teškim trenutcima. Ma kako ga neću doživjeti veličanstvenim u tim očinskim gestama na poseban način. Tada je u Bosni i Hercegovini bilo i mnogo zlostavljanih žena. On je poslao posebno pismo tim ženama, žrtvama ratnih stradanja i to je bilo dirljivo za mene”, rekao je umirovljeni vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić prisjetivši se pritom i Papinog poziva na zajedničku molitvu u Asizu i dirljivog susreta u tom molitvenom zajedništvu.

U svojem obraćanju kardinal Puljić spomenuo se i Papinih enciklika, posebno Evangelium Vitae napisane 1995., ali i dandanas vrlo aktualne i važne.  “Papa je u 20 godina pontifikata izdao 14 enciklika. Posebno pamtim najburnije reakcije na encikliku Evangelium Vitae 1995. Papa u toj enciklici piše direktno protiv kulture smrti propagirajući kulturu života. To je veličanstveno učenje o dostojanstvu ljudskog života. Ova godina je 30-ta godina od objavljivanja te enciklike i nije izgubila danas ni najmanje na dostojanstvu i vrijednosti. Ovdje bih posebno zahvalio zadarskom svećeniku don Damiru Šehiću koji je dao divan intervju u Katoličkom tjedniku o toj enciklici. Prisjetio sam se mnogih medija koji su nakon objavljivanja te enciklike stali protiv nerođenog života, stoga je itekako važno promicati kulturu života posebno mladima, kao što to čini i teologija tijela don Damira Stojića” potaknuo je kardinal Puljić.

Umirovljeni vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić prisjetio se u svojem govoru mnogih anegdota i zanimljivosti, a na koncu i dana kada je saznao da je voljeni papa preminuo. “Papa je umro. Spontano je suza potekla s očiju jer ja sam nevjerojatno doživio toga Papu, ma čak i više nego oca mojeg pokojnog. Uspio sam se prebaciti uz pomoć UNPROFOR-a u Zagreb i zajedno s kardinalom Bozanićem otići u Rim da se zajedno sa drugim svećenicima posljednji puta oprostimo s voljenim Papom.

Papa je 1. svibnja 2011. proglašen blaženim, a 27. travnja 2014. svetim. Bio sam tada na tim događajima i jasno da kad god sam mogao pošao sam na njegov grob. Isto kao što sam se zavjetovao kad sam bio bogoslov da ću kada god dođem u Zagreb doći na grob što Stepincu. To sam zaista činio sve do potresa”, rekao je kardinal Puljić te na kraju poručio, kao da moli zagovor voljenog Pape: “Kad bude teško, onda ti se obraćam, Oče, ti si me zaredio, sad moraš pomoći. Moraš mi pomoći da izdržim čuvajući i svjedočeći nadu”.

Susret je održan u organizaciji voditelja i novinara Hrvatskoga katoličkog radija Domagoja Pejića koji je o motivu za organizaciju Večeri sjećanja na sv. Papu Ivana Pavla II. rekao da se ne smije oteti zaboravu čovjek koji je toliko učinio za našu domovinu i svijet te ostavio neizbrisiv trag u srcima mnogih ljudi. “Dana 8. travnja 2005. kada je papa Ivan Pavao II. pokopan u Rimu rekao sam mu: ‘Prijatelju, ja te zaboraviti neću i učinit ću sve da te ni drugi ljudi ne zaborave'”, poručio je Pejić. Pritom je zahvalio mnogobrojnim podupirateljima i promicateljima lika sv. pape Ivana Pavla II., umirovljenom zadarskom nadbiskupu i nekadašnjem dubrovačkom biskupu Želimiru Puljiću, umirovljenom vrhbosanskom nadbiskupu kardinalu Vinku Puljiću, apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj nadbiskupu mons. Giorgio Lingui, generalnom tajniku HBK dr. sc. Krunoslavu Novaku, Zvonimiru Anciću v. d. ravnatelja Hrvatske katoličke mreže i drugim sudionicima.

U glazbenom djelu nastupila je vokalna skupina „Visla“ Poljske kulturne udruge Mikolaj Kopernik izvodeći nekoliko napjeva i pobožnih pjesama.

FOTO Večer sjećanja „Pustite me da odem!“