Program je započeo pobožnošću križnoga puta na bistričkoj kalvariji, a središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je na vanjskom kongresnom prostoru predvodio požeški biskup Ivo Martinović. U slavlju su sudjelovali rektor Svetišta Tomica Šestak, brojni svećenici iz Požeške biskupije na čelu s generalnim vikarom Želimirom Žuljevićem te mnoštvo vjernika hodočasnika.

Na početku misnog slavlja biskupa Martinovića pozdravio je rektor Šestak uputivši njemu i svim hodočasnicima riječi dobrodošlice. Zahvaljujući na pozdravu biskup Martinović je podsjetio nazočne kako su u pobožnosti križnoga puta razmišljali o otajstvu Isusove muke, smrti i uskrsnuća te je ustvrdio kako je ono sažeto u otajstvu presvete euharistije. „Dok zajedno slavimo Gospodina, utječemo se njegovoj Majci. Okupili smo se poput hodočasnika i pastira koji su stoljećima dolazili u ovo svetište, koji su poput nas s vjerom i pouzdanjem u Boga tražili pomoć i zagovor nebeske Majke za sebe i svoje obitelji. Želimo danas kao Crkva zajedno moliti i slaviti Boga“, rekao je biskup Martinović pozvavši vjernike da osim za svoje potrebe i nakane, upute Bogu molitve i za mir u svijetu, napose za Ukrajinu, Izrael, Palestinu, Siriju, Libanon i sva druga mjesta u kojima nedužni ljudi trpe radi raznih nevolja, ljudskog zla i grijeha.

Homiliju je biskup započeo tumačenjem prvog čitanja iz Djela apostolskih (Dj 1,12-14) koje govori o postojanosti apostola i Marije u molitvi. „Učenici su, okupljeni oko Isusove majke u dvorani Posljednje večere, očekivali dolazak Duha Svetoga. Molitvom su se pripremali za teško poslanje da u svijetu budu Kristovi svjedoci. Krist se vratio nebeskom Ocu, ali je obećao da će im poslati Duha Svetoga, Branitelja, Duha Istine koji će ih poučavati o svemu, dozivati sve ono što je Isus činio te ostati zauvijek i voditi Crkvu.“

Poručio je vjernicima kako im Isusova majka Marija i učenici otkrivaju kako se u molitvi srcem osluškuje i prihvaća Isusovo obećanje i Očevo djelovanje. „Svatko od nas kroz osobnu i zajedničku molitvu Crkve uspostavlja svoj odnos s Bogom. Bez osobne i zajedničke molitve ne može se biti kršćanin. U molitvi učimo osluškivati Boga, svoje srce i srca braće i sestra koji nas okružuju svojim životom i radom, koje nam Bog šalje na našem životnom putu. Molitva nam pomaže da promatramo i pokušamo čitati znakove i promjene našeg vremena u kojima nam i po kojima nas Bog poziva na ljubav prema stvorenom svijetu i svim ljudima.“

„Osluškivati i tražiti Boga danas kroz osobnu i zajedničku molitvu je poziv da i mi poput Marije i učenika budemo otvoreni djelovanju Duha Svetoga i svjedočenju za Isusa. Bez molitve i Duha Svetoga nemamo snage naviještati Radosnu vijest evanđelja i svjedočiti vjeru“, poručio je biskup. Potom je istaknuo važnost zajedništva koje se ostvaruje po Isusu Kristu i djelovanju Duha Svetoga, a prisutno je u samom Presvetom Trojstvu. „Zajedništvo je oznaka Božjeg identiteta. Ono treba biti izvor i uzor svakog kršćanskog i ljudskog zajedništva jer u sebi ima božansku bit i svetost. Temelj je osobne i, zajedničke molitve obitelji i Crkve, ali se ne ostvaruje na silu, nego u slobodi i ljubavi“, dodao je biskup Martinović.

Potom je poručio vjernicima kako su svi sudionici misnog slavlja kao zajednica Crkve s Isusovom Majkom Marijom okupljeni oko Isusa. „Isus je i sada prisutan na otajstven, sakramentalan način po ovoj tajni euharistijske ljubavi koja je znak naše jednodušnosti i postojanosti u vjeri. Danas molimo da nas Duh Sveti još više ispuni i prožme svojom ljubavlju i djelovanjem kako bismo poput Marije u svom životu izvršavali Božju volju i svoje poslanje.“ Posvijestio je potom vjernicima  kako se njihovoj molitvi pridružuje i Krist koji moli za nas, a to je potkrijepio riječima sv. Augustina: „Krist moli za nas, moli u nama, i mi se molimo njemu. Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, molimo se njemu kao svome Bogu“.

U nastavku homilije biskup Ivo Martinović je iz naviještenog ulomka iz Djela apostolskih izdvojio tri oznake prve Crkve: jednodušnost, postojanost i zajedničku molitvu. „To je Isusova volja i želja koju je prva Crkva prihvatila i ostvarivala sve do naših dana. Taj molitveni poziv koji Gospodin i danas upućuje ostvarivao se u zajedništvu s Marijom, Isusovom Majkom i Majkom Crkve. Njezino majčinsko srce i raširene ruke prema Bogu, i danas su iz ovoga svetišta uzdignute za nas, kao i iz dvorane Posljednje večere.“

Tumačeći nadalje evanđeoski ulomak o svadbi u Kani Galilejskoj, biskup Martinović je poručio kako su ovu zgodu svet pisci tumačili simbolično te su joj pridavali alegorijsko, mistično značenje. „Mariju su crkveni oci uspoređivali s Crkvom. Kao što je ona bila prisutna na svadbi Kani i Crkva je neprestano ondje gdje dolazi Isus.“ Pozvao je vjernike da u tom evanđeoskom izvješću u Kani uoče življeno iskustvo vjere. „Vjera je svijest da je Krist s nama, da je u našem životu, da smo s njim povezani kao zaručnik i zaručnica, vezom neraskidive ljubavi u Duhu Svetomu. On nas neće nikad napustiti. U trenutku tjeskobe, kao i u Kani, priskočit će nam u pomoć. Imajmo sigurnost u njemu. Ako vjerujemo Bogu, nikad nismo sami. Tu svijest izgrađujmo u sebi i kroz ovo naše zajedništvo. Spoznaja da je Bog s nama daje nam sigurnost i duhovnu jakost u svim ljudskim nesigurnostima.“

Biskup Martinović je nastavio tumačiti Isusove riječi upućene Mariji, da još nije došao njegov čas te je pozvao hodočasnike da, nasljedujući Mariju, budu postojani i strpljivi. „Doći će njegov čas, samo učinite sve što vam kaže Isus! Samo vjerujte i sve će biti dobro! Budimo toga svjesni svakog trenutka svoga života. Doći će čas – pravi trenutak! Sve što nam iznutra govori Duh Sveti, činimo. Činimo dobro i sve će se pretvoriti u vino evanđeoske radosti. Vino radosti i zajedništva je i ovo hodočašće u kojem želimo zahvaliti Majci Božjoj Bistričkoj za sva dobročinstva koja nam Bog daje. Za snagu vjere i ljubavi, za njezinu majčinsku prisutnost i zagovor, za naš narod, Crkvu, našu kulturu i povijest, za sve ono što činimo iz ljubavi prema Bogu i svakoj osobi. Želimo je moliti da nam bude pomoćnica i zagovornica, da nas Gospodin ispuni svojim Duhom. Molimo posebno za naše obitelji da ih Gospodin čuva od svih zala i učvrsti u Duhu zajedništva, jedinstva, molitve, ljubavi i nade, da rastu u svetosti“, rekao je biskup Martinović.

Na kraju homilije biskup je podsjetio vjernike na riječi Drugog Vatikanskog sabora koji naučava da vjernici, kad se trude da pobjede grijeh i da rastu u svetosti „dižu oči k Mariji koja zrači nad cijelom zajednicom izabranih kao uzor kreposti” (LG 65). Zaključivši kako je Marija uzor pristajanja uz Krista u vjeri, nadi i ljubavi. Poručio je vjernicima da, dok se mole Mariji, budu svjesni poruke pape Franje, koji nam Mariju i njezin život stavlja za uzor zajedništva i jedinstva s Kristom kroz njezinu molitvu, rad, Kalvariju i prihvaćanje Očeve volje. Marijina nepokolebljiva vjera i zajedništvo sa Isusom je ono što pridonosi spasenju ljudi i svijeta.

Nakon popričesne molitve hodočasnici su, predvođeni požeškim biskupom, izmolili čin povjere Isusovoj Majci. Potom je rektor svetišta zahvalio svima na sudjelovanju, a na poseban način predvoditelju slavlja biskupu Martinoviću i svim svećenicima. Biskup Martinović je kazao kako je Marija Bistrica duhovno središte i srce hrvatskog naroda u kojem ih Isusova Majka Marija okuplja stoljećima. „Ne zaboravimo milosti koju nam je Bog na ovom mjestu danas udijelio.“ Podsjetio je vjernike na bl. Alojzija Stepinca i sv. Ivana Pavla II., ali i brojne druge pastire, svećenike i vjernike koji su u ovom svetištu svjedočili vjeru i ljubav prema Bogu i narodu. Podsjetivši hodočasnike na održavanje Sinode u Rimu, pozvao ih je da mole za Svetog Oca, ali i za cijelu Crkvu. Preporučivši sve hodočasnike zagovoru Majke Božje Bistričke, na sve je zazvao Božji blagoslov.

FOTO Hodočašće vjernika Požeške biskupije u Mariju Bistricu