Na početku misnog slavlja biskupa i hodočasnike pozdravio je rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke preč. Tomica Šestak uputivši im riječi dobrodošlice. Zahvaljujući mu na pozdravu, biskup Martinović je pozdravio sve okupljene hodočasnike, i u misno slavlje uključio i sve one koje su hodočasnici donijeli u svojim srcima i molitvama.

Podsjetio je da se upravo toga dana navršava 28 godina otkako je sveti papa Ivan Pavao II. na istome mjestu 3. listopada 1998. proglasio blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Napomenuo je da je i blaženi Alojzije dolazio u Mariju Bistricu kao vjernik, svećenik i pastir moliti pomoć i zagovor Majke Božje Bistričke za sebe i za povjerenu mu Crkvu.

„Vjera s kojom je on dolazio ovdje i koju nam je ostavio u nasljeđe poput naših predaka, i nas je danas okupila oko naše nebeske Majke Marije, Gospe Bistričke“, rekao je biskup. Pozvao je nazočne da Bogu zahvale za mnoge darove i primljene milosti, među kojima je i dar života blaženoga Alojzija Stepinca, te da mu u iskrenosti kajanja za grijehe otvore svoje srce i povjere molitve i nakane.

U homiliji je pojasnio da hodočašće u Mariju Bistricu u prvom redu označava „put našega srca i put naše vjere“. Kazao je kako su hodočasnici došli u Svetište da barem na trenutak ostave svoje svakodnevne brige i ponovno se susretnu s Bogom te u zajedništvu upute svoje molitve i prošnje nebeskoj Majci. Podsjetio je da vjernici u Mariji Bistrici uvijek iznova obnavljaju dar svoje vjere i zajedništva, a toga dana na poseban način zahvaljuju Bogu i za blaženoga Alojzija Stepinca, koji svima ostaje uzor vjernosti Bogu, Crkvi i istini.

Polazeći od prvoga liturgijskog čitanja, mons. Martinović se zaustavio na iskustvu pravednoga Joba koji nakon svih svojih patnji priznaje: „Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe“. Podsjetio je kako je Job prošao kroz gubitke, bolest i veliko trpljenje te kako ga je, unatoč riječima ljudi koji su ga pokušavali utješiti, potpuno mogao utješiti jedino susret s Bogom.

Povezao je Jobovo iskustvo s patnjama koje ljudi nose u vlastitim životima – smrću voljene osobe, bolešću, nerazumijevanjem i odbacivanjem. Upozorio je na to da ljudi ponekad utjehu i pomoć traže na pogrešnim mjestima, uključujući praznovjerje, vračanje i gatanje, umjesto kod Boga koji jedini može dati pravo svjetlo života i utjehu. „Jobova nas vjera poučava da je najvažnije osobno iskustvo s Bogom“, poručio je.

Požeški biskup je stoga pozvao hodočasnike da svoje sudjelovanje na hodočašću shvate kao prigodu za obnovu vjere, za dublji ulazak u vlastitu vjeru i osobni odnos s Bogom. Naglasio je kako nije dovoljno samo izvršavati vjerske obveze i čuvati običaje ako srce pritom ostaje zatvoreno za Boga i bližnjega. Hodočasnici pred Gospodina donose sebe – ono što jesu, zajedno sa svojim patnjama, ranama, nejasnoćama i teškoćama, sa sigurnošću da ih Bog prihvaća i poznaje njihovo srce.

Osvrnuvši se potom na evanđeoski izvještaj o povratku sedamdeset i dvojice učenika, koji su se radovali zbog djela učinjenih u Isusovo ime, podsjetio je na Kristovo upozorenje: „Ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“. Naglasio je kako su po sakramentu krštenja i imena vjernika „zapisana na nebesima“ te da se kršćanin, uz radost zbog uspjeha i dobrih djela, ponajviše treba radovati činjenici da pripada Bogu. „Naše ime zapisano je u nebu ne zato što smo savršeni, ne zato što smo zaslužili, nego zato što nas Bog ljubi i poziva na svetost“, poručio je.

Govoreći o blaženom Alojziju Stepincu, kazao je da njegov život pokazuje što znači do kraja živjeti vlastitu vjeru. Podsjetio je kako je sveti Ivan Pavao II. Stepinca usporedio sa zrnom pšenice koje pada u zemlju i umire kako bi donijelo mnogo roda. Stepinac nije birao lakši put niti je, kako je ustvrdio biskup, „trgovao s istinom da bi sačuvao vlastiti život“, nego je ostao vjeran Kristu i Crkvi unatoč poniženju, zatvoru, progonu i trpljenju.

Podsjetio je i kako je sveti Ivan Pavao II. u Stepinčevu životu prepoznao svojevrstan kompas čije su temeljne odrednice vjera u Boga, poštovanje čovjeka, ljubav prema svima, spremnost na oproštenje i jedinstvo Crkve. Biskup je naglasio da je takav kompas potreban i danas – Crkvi, narodu, obiteljima i svakom pojedinom vjerniku.

Posebno se zaustavio na potrebi međusobnog poštovanja i oproštenja. Upozorio je kako čovjek često očekuje da ga drugi poštuju i da mu oproste, dok sam teško čini isto prema drugima. Pozvao je stoga na prevladavanje razdora u obiteljima te na izgradnju zajedništva utemeljenog na ljubavi, poštovanju i oproštenju. „Ne možemo graditi jedinstvo u narodu ako ne gradimo jedinstvo i zajedništvo u obitelji“, pojasnio je.

Govoreći nadalje o Stepinčevoj vjernosti Kristu, propovjednik je istaknuo kako je bio spreman podnijeti najveće žrtve, dati svoj život, ali ne pogaziti svoje obećanje Kristu i Crkvi. „Vjernost Kristu nema cijene. Vjernost Kristu znak je ljubavi“, rekao je pozvavši vjernike da i u suvremenim izazovima čuvaju vjeru koju su primili i koju im je blaženi Alojzije posvjedočio svojim primjerom.

Objasnio je pritom da Stepinčeva čvrstoća u vjeri nije bila protivna ljubavi prema čovjeku. Podsjetio je na njegovu pomoć progonjenim Židovima, pravoslavcima i drugim ugroženim osobama, istaknuvši kako onaj „tko doista ljubi Boga ne može biti ravnodušan prema patnji drugoga“. Spomenuo je i riječi pape Benedikta XVI., koji je govorio o Stepinčevoj obrani progonjenih i njegovu zauzimanju za čovjekovo pravo na život s Bogom.

Govoreći o bolnim iskustvima koja ljudi nose iz prošlosti, obiteljskim križevima i osobnim ranama, biskup je kazao kako ih vjernici donose pred lik Majke Božje Bistričke i stavljaju na Gospodinov oltar. Podsjetio je pritom na Isusovu zahvalnu molitvu Ocu što je svoje otajstvo objavio malenima. „Malen čovjek pred Bogom nije onaj koji nema dostojanstvo, nego onaj koji zna da sve ne može učiniti sam“, rekao je dodavši da je to stav svakoga hodočasnika koji može reći: „Gospodine, u tebe se uzdam. Gospodine, bez tebe ne mogu. Gospodine, pomozi mi“.

Na kraju homilije pozvao je vjernike da pred likom Majke Božje Bistričke mole za obnovu vlastite vjere: da u njihovim obiteljima bude više molitve, u riječima više istine, u odnosima više poštovanja, a u srcima više ljubavi. Zamolio je zagovor blaženoga Alojzija Stepinca kako bi ostali vjerni Kristu i onda kada je najteže te povjerio Majci Božjoj Bistričkoj Požešku biskupiju, hrvatski narod i domovinu, sve njezine stanovnike, obitelji i cijelu Crkvu, moleći za jaku vjeru, nepokolebljivu nadu i ustrajnu ljubav.

Nakon popričesne molitve rektor Svetišta potom je zahvalio hodočasnicima na sudjelovanju, a posebno predvoditelju slavlja biskupu Martinoviću i svećenicima koji su zajedno sa svojim vjernicima sudjelovali na hodočašću. Biskup je zauzvrat zahvalio rektoru i svima koji su pridonijeli organizaciji i odvijanju hodočašća te je vjernike još jednom povjerio zagovoru Majke Božje Bistričke i blaženoga Alojzija Stepinca.

U slavlju su sudjelovali brojni svećenici Požeške biskupije na čelu s generalnim vikarom Markom Čubelićem, đakoni, bogoslovi, redovnici i redovnice te mnoštvo vjernika hodočasnika.

Program hodočašća započeo je pobožnošću križnoga puta na bistričkoj kalvariji, izvijestio je Ured za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak Požeške biskupije.

FOTO Hodočašće vjernika Požeške biskupije u Mariju Bistricu