Na Veliki četvrtak vladika Milan je služio Liturgiju sv. Bazilija Velikoga u spomen Posljednje večere i posvetio „antiminse“ (posvećena platna s moćima i ikonom Kristova ukopa) na kojima se na oltarima u grkokatoličkim crkvama služi sveta liturgija.

Uvečer je služio Jutrenju Muke Gospodnje Velikoga petka s čitanjem dvanaest Evanđelja Muke. Na Veliki petak ujutro služio je Velike ili Carske časove (svečani dnevni časovi Muke Gospodnje), a poslijepodne Večernju s polaganjem plaštanice (ukopnog platna) u Božji grob. Božji grob je napravljen usred katedrale, okićen cvijećem i osvijetljen lampadama, a uredili su ga monasi manastirskog bratstva. Pri kraju Večernje se u ophodu plaštanica polaže u grob, pred kojim se vrše prostracije (metanije) i koju vjernici obilaze čitavoga dana u molitvi.

Navečer je služio Jeruzalemsku jutrenju (Jutrenja Velike subote) na kojoj se svečano pjevaju „postaje“ u kojima zajedno s psalamskim stihovima pjevaju stihire koje opisuju ukop Kristov, njegovu žrtvu za spas svijeta i nadu u uskrsnuće. S plaštanicom se vršio i ophod oko katedrale.

Na Veliku subotu ujutro vladika Milan služio je Liturgiju sv. Bazilija Velikoga koja predstavlja već preduskrsno bdjenje i na kojoj se liturgijska boja mijenja iz crne u bijelu.

S vladikom su služili o. Mihajlo Simunović, župnik križevački, o. Vladimir Simunović, eparhijski kancelar, o. Andrij Savyak i jerođakon Mladen Mikulić.

Na svim službama je sudjelovao veliki broj vjernika uz pridržavanje svih propisanih epidemioloških mjera.