Budi dio naše mreže
Izbornik

ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA Katedralna župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije na zagrebačkom Dolcu

Zagreb (IKA)

Katedralna župna crkva Pohoda Blažene Djevice Marije na zagrebačkom Dolcu teško je oštećena u potresima 22. ožujka i 29. prosinca 2020. Donosimo podatke o njezinoj povijesti, kulturnoj vrijednosti i trenutnom stanju.

POVIJEST

Crkva Pohoda Blažene Djevice Marije nalazi se na jugozapadnom rubu Kaptola sigurno od 13. stoljeća. Ne zna se kada je točno podignuta. Prema nekim mišljenjima crkva je na tom mjestu postojala i prije osnutka Zagrebačke biskupije. Međutim, najstariji poznati sačuvani zapis u kojem se spominje potječe iz 1272. godine. Izgrađena je vjerojatno poslije provale Tatara 1242. Naime, kako su uništili katedralu, bilo je potrebno osigurati bogoslužni prostor dok se ona ne obnovi. Pošto je biskupska kapelica bila premala, moguće je da je upravo tada radi toga izgrađena nova crkva.

No, pouzdani podatci o njoj vezani su uz Red cistercita. Njega su na kraju 11. st. u Citeauxu reformiranjem benediktinaca utemeljili sv. Robert, sv. Alberik i sv. Stjepan Harding. Za njihovo širenje najznačajniji je sv. Bernard iz Clairvauxa. U Hrvatsku ih je 1205. godine pozvao kralj Andrija II. i sagradio im opatiju u Topuskom s prvom gotičkom crkvom istočno od Francuske. Među sljedećim opatijama koje su osnivali u Hrvatskoj je i ona na Kaptolu. Ondje su došli s danas nepostojećeg otoka na Savi kod Stenjevca (Savska opatovina) oko 1315. Na tom je mjestu već postojala crkva Svete Marije.

Cisterciti su sjeveroistočno od crkve podigli svoj samostan i vjerojatno drvenu kapelu sv. Leonarda. Na potoku Cirkveniku (Medvešćaku) koji je razdvajao Kaptol i Gradec imali su tri mlina i kupalište, a posjedovali su i poljoprivredno zemljište. Imali su i određene upravne službe oko stolne crkve. Oko samostana nastalo je srednjovjekovno obrtničko-trgovačko naselje Dolec u koje se ulazilo s trga ispred katedrale. Sjeverno od samostana, prema samostanu i crkvi sv. Franje Asiškoga, iza vrtova kanoničkih i nadarbeničkih kurija, izgradnjom kuća, paralelno s glavnom kaptolskom osi nastala je nova ulica (današnja Opatovina).

Crkvu su 1347. pregradili i uredili prema svojim potrebama. To je bila jednostavna jednobrodna građevina, bez zvonika, skromne unutrašnjosti bez ukrasa. Vjerojatno se ona nalazi na najstarijim prikazima Zagreba iz 16. st. na kojima je u odnosu na katedralu neznatnih dimenzija.

Cisterciti su Zagreb napustili krajem 15. st.

Kada je zbog osmanlijskih najezdi zagrebački biskup Luka Baratin dodatno utvrđivao Kaptol, 1511. dopuštenjem pape Julija II. srušena je župna crkva sv. Emerika (Mirka) ispred katedrale, pa je nekoliko godina napuštena crkva Svete Marije postala sjedište katedralne župe. Novi župnici dobili su naslov prepošta i sva prava koja su imali ugledni cistercitski opati. Poznato je i ime prvog župnika. Bio je to svećenik Dmitar kojega je imenovao ostrogonski nadbiskup Toma Bakač. Po odlasku redovnika srušena je i kapela sv. Leonarda, na čijem se mjestu smjestila ljekarna.

U 17. st. protonotar Gjuro Plemić na Dolcu je izgradio svoju kuriju. Kasnije ju je baštinila velikaška obitelj Patačić, a nakon što je izumrla kurija je pripala Prvostolnom kaptolu. U 19. st. u njoj su djelovale škole.

U obnovi crkve 1620-ih jednostavan cistercitski oltar premješten je u sakristiju, a u crkvu su postavljena tri nova sa zidanim menzama (Pohoda BDM, sv. Jakova i sv. Marije Magdalene), čiji su se drveni retabli s vremenom mijenjali. Tada je i jedno od dva zvona premješteno na katedralu čija su se zvona rastopila u požaru koji je 1624. prouzročio udar munje.

Crkvi je 1634. sjeverno uz svetište prigrađen drveni zvonik. U požaru 1639., pak, izgorio je bivši samostan. Vjerojatno je potom jugoistočno od crkve izgrađen župni dvor. Groblje koje se nalazilo uz crkvu tada je premješteno s njezine južne na sjevernu stranu.

U to vrijeme crkva je bila popođena opekama i nadsvođena. Sa sjeverne strane imala je sakristiju, a na zapadnoj strani bilo je zidano pjevalište na kojem su bile orgulje. Ulazi su se nalazili na sjevernoj i južnoj strani, a svjetlo je ulazilo kroz pet prozora. Iznad spoja lađe i svetišta, ponad drvenog krova bio je mali drveni zvonik s pozlaćenim križem na vrhu.

Crkva je od 1740. temeljito pregrađena i barokizirana. Novi peterokatni zidani zvonik iznad sakristije pokriven lukovičastom kapom koja simbolizira Presveto Trojstvo, dovršen je 1742. U kartuši na zidu novog pjevališta upisana je 1750. – godina dovršetka pregradnje lađe. Uz sjevernu, ulazilo se s istočne umjesto s južne strane. Svetište rimskog tipa s kupolom i svjetlarnikom, prvim takvim u Zagrebu, uređeno je 1766. Malo-pomalo crkva je dobivala i novu opremu.

Međutim, crkvu je 1786. oštetio požar. Kako se u to vrijeme vodio rat s osmanlijama, pretvorena je u carsko spremište streljiva. Tako je zapuštenu crkvu 1790. zatekao novi župnik Adam Alojz Baričević te ju je obnovio. Između ostaloga, otvorio je ulaz sa stubama na zapadu prema potoku jer se na toj strani naselilo više stanovnika. Također je dao napraviti novu bakrenu kapu zvonika s pozlaćenim bakrenim biljnim ornamentima, koja je danas jedna od najljepših u Zagrebu.

Za vladavine cara Josipa II. (1780. – 1790.) katedralna župa združena je sa župama sv. Petra i sv. Ivana Krstitelja, a nakon njegove smrti opet je osamostaljena. Biskup Maksimilijan Vrhovac ponovno ju je 1799. htio pripojiti Župi sv. Petra tj. dokinuti ju, ali ga je od toga odgovorio župnik Baričević pa je biskup učinio obratno i Župu sv. Petra pripojio katedralnoj župi (1803. – 1823.). Župnik Baričević ostao je upamćen i po domoljublju i hrabrosti jer je na misama u to vrijeme pjevao božićne pjesme na hrvatskom jeziku. Iako je umro na drugoj službi, tijelo mu je pokopano na Dolcu ispod glavnog oltara.

Od kraja 18. st. groblje na Dolcu se zbog blizine novih kuća više nije koristilo. Ispod njega napravljena je grobnica u koju je zadnji ukop bio 1817. Na ulaz u nju ulazilo se i u kriptu ispod crkve u kojoj su bili pokopani i kći Petra Zrinskog Petronila te venecijanski kipar Francesco Robba. Kada se prestalo pokapati u nju, zazidan je sjeverni ulaz u crkvu.

Nove stube sa željeznom ogradom ispred zapadnog ulaza napravljene su 1868., a u sljedećih pet godina crkva i njezina oprema temeljito su obnovljeni. Između ostaloga, unutrašnjost je oslikao Jakob Parcutti, na nanovo popođeno pjevalište postavljene su nove orgulje, a na zvonik novi sat.

U potresu 1880. crkva nije značajnije oštećena, ali su teško stradale druge crkve i prvostolnica. Zbog njezine obnove crkva Pohoda BDM je 9. studenoga 1880. – 8. studenoga 1885. služila kao katedrala.

Nakon toga, 1886., ponovno je temeljito obnovljena, pri čemu je staroj sakristiji prizidana nova.

Potok Medvešćak koji je tekao podno crkve, kanaliziran je 1898. Prema novouređenoj ulici (današnja Tkalčićeva) 1901. postavljena je nova ograda, a 1932. prema projektu Ivana Zemljaka izvedeno je novo stubište.

Župnik Katedralne župe, prije nego je postao zagrebački pomoćni biskup, bio je sluga Božji Josip Lang. Poznat po svojoj ljubavi za siromahe, preminuo je na glasu svetosti 1924. te je njegovo tijelo pokopano u svetištu crkve na Dolcu.

Posljednja velika obnova crkve završena je 2017. U potresima 2020. crkva je teško oštećena.

Na području župe nalazi se i franjevački samostan i crkva sv. Franje Asiškoga.

KULTURNA BAŠTINA

Crkva je u obnovi u 18. st. dobila današnji oblik. Proširenjem je dobila tri nadsvođena broda i izduženo svetište s kupolom i svjetlarnikom. Pjevalište stoji na četiri osmerokutna stupa. Između srednja dva je nadsvođeni ulazni prostor. Zbog sačuvane barokne opreme iz druge polovine 18. st., crkva posjeduje izrazitu arheološku, kulturno-povijesnu, graditeljsko-tipološku, arhitektonsku i urbanističku kvalitetu.

Crkvu je oltarima, propovjedaonicom, ispovjedaonicama, orguljama, klupama itd. opremio župnik Baltazar Mataković. Svetište je popločio crno-bijelim mramorom i odijelio ga od lađe mramornom ogradom. Natkriveno je kupolom na čijim su pendativima naslikana četvorica evanđelista, nad kojom je šesterostrani svjetlarnik. Mramorni glavni oltar s kipovima sv. Petra i Pavla i anđelima postavljen je 1768., a fresku iza njega naslikali su Slovenci Franjo Jelovšek i njegov sin Krištof Andrej. U središnjem dijelu, iznad svetohraništa je drveni kip Bogorodice s Djetetom, a na vrhu visi baldahin.

Četiri pokrajnja oltara sv. Marije Magdalene (danas Marije Žalosne), sv. Ane, sv. Josipa i sv. Tri kralja sa slikama slovenskog slikara Antona Cebeja podignuta su 1772. – 1773. Kipovi na svim oltarima i veliki reljef sv. Ivana Krstitelja koji propovijeda Židovima na propovjedaonici radovi su ljubljanskog kipara i graditelja Franje Rottmana, kojemu je Franjo Jelovšek bio vjenčani svjedok, a Francesco Robba učitelj. Oltari i propovjedaonica najvrjednija su umjetnička djela u crkvi.

Da bi se građevina prilagodila suvremenim estetskim zahtjevima, 1886. obnova je povjerena arhitektu Hermanu Bolléu. Nanovo je uredio zapadno pročelje. Portal, prozore i niše uokvirio je arhitektonskom raščlambom u stilu njemačke neorenesanse, a u zabat je dodao nišu s kamenim kipom Djevice Marije s Djetetom Isusom u naručju. Marijan Ludovik Mücke pl. Jacabffy-Božić naslikao je novu sliku Pohoda Djevice Marije Elizabeti u svetištu. Na njoj je kao Djevicu Mariju prikazao opernu pjevačicu Mariju Prikril, a kao Elizabetu Lauru Jurković, poznate Zagrepčanke. Ostatak unutrašnjosti je osvježen.

Iznad istočnog ulaza je 1908. postavljena niša s kipom Majke Božje koja stoji na polukugli i desnom nogom gazi zmaja koji je zjalom zahvatio crvenu jabuku. Oko nje naslikana je fresko-slika poklonstva kraljeva Stjepana i Emerika: sv. Stjepan joj pruža krunu i žezlo, a sv. Mirko široku sjekiru.

Iste godine na sve prozore su postavljeni vitraži, a stare oltarne slike, osim Poklonstva triju kraljeva, zamijenjene su onima Dragana Bedenka, koje su pak 1925. ustupile mjesto slikama Hermana Ruisza. Dvije Cebejeve slike čuvaju se u Muzeju za umjetnost i obrt, a ne zna se gdje je završila ona sv. Ane.

Unutrašnjost je ponovno oslikana 1923. U svetištu su postavljene nove slike Ivana Tišova. Dotadašnja slika Pohoda BDM poklonjena je župnoj crkvi u Bosiljevu. Iste godine postavljena je pećina Majke Božje Lurdske. Tišov je naslikao i sliku Navještenja iznad istočnih vrata.

Na desnoj strani svetišta na grobu biskupa Langa stoji bakreni anđeo Hansa Bernarda, dar obitelji Arko.

Nove Hefererove orgulje za crkvu su nabavljene 1930. Posljednjih godina uz njih je u crkvi redovito održavan ciklus koncerata.

Osim crkve kao kulturno dobro zaštićen je i župni dvor (Kaptol 3). On je zapravo kanonička kurija iz 17. st. Pročelja su preoblikovana oko 1870. u neorenesansnim oblicima. Nakon potresa 1880., izvedeno je današnje skošeno krovište. Od 1929. u kuriji je Župni ured. Građevina ima izrazite kvalitete i visok stupanj sačuvanosti izvorne povijesne arhitektonske strukture.

ZANIMLJIVOST

Početkom 20. st. u Zagrebu se tražilo novo mjesto za tržnicu koja je zauzimala prostor na Harmici (Trg bana Josipa Jelačića). Nakon više odbijenih prijedloga, 1911. odlučeno je da to bude na mjestu posljednjega sačuvanog srednjovjekovnog gradskog naselja – Dolca. Iako je to bilo sirotinjsko naselje s gusto naslaganim kućercima i zamršenim uličicama, projekt je u javnosti izazvao velike kritike te je proglašen vandalizmom nad kulturom i prošlošću. Međutim, zamisao je ipak provedena u djelo.

Cijelo naselje je sravnjeno, a prva na redu bila je Plemićeva kurija. Srušena je 1925., uoči otvorenja kulturno-historijske izložbe grada Zagreba koja se održavala u čast 1000 godina Hrvatskoga Kraljevstva. No, osim kuća i starog samostana, neki uglednici su nakanili srušiti i jedinu preostalu dolačku građevinu – župnu crkvu. Zbog narušavanja posjeda Prvostolni kaptol bio je prisiljen podizati i tužbe pa su radovi bili prekidani. Nakon nekoliko odgađanja, nova tržnica dovršena je 1930. bez građevinske dozvole. U međuvremenu, zbog te i drugih korupcijskih afera, gradonačelnik Vjekoslav Heinzel podnio je ostavku.

Pri radovima iskopano je i 200 kostura te niz predmeta iz srednjeg i ranoga novog vijeka, među kojima se posebno ističu medaljice koje su vjernici donosili s hodočašća.

Bilo je uvjetovano da se duž tržnice podignu 22 metra visoke zgrade. Posebno se prosvjedovalo, a napose crkvene vlasti, protiv izgradnje zgrade Tržnog nadzorništva na zapadnoj strani, da se ne bi zaklonila crkva, ali sve kritike i vapaji ostali su bez ploda. Ipak, ta je zgrada jedina niža, a ispod nje uređen je prolaz koji uz južni zid crkve vodi do Tkalčićeve ulice. Sjeverno od Nadzorništva, na nekadašnjem ulazu u groblje, napravljena je ribarnica, s građevinskom dozvolom na šest godina koliko je bilo predviđeno za pronalaženje novog rješenja. Ista stoji i danas.

Skalinska ulica, sjeverno od crkve, trebala se proširiti i produžiti do Kaptolskog trga. To na kraju nije napravljeno pa na toj strani nema novih zgrada. Tako se u njezinom produžetku, na sjeveroistočnoj strani tržnice, nasuprot katedrali, i danas nalazi kurija u kojoj je župni stan.

TRENUTNO STANJE

Potres u ožujku 2020. na crkvi je uzrokovao znatnu štetu.

Najvidljivije oštećenje je pukotina iznad bočne lađe. Stradao je i kor iznad kojega se u debelim zidovima protežu široke pukotine. Oštećeni su stupovi i lukovi, a na više mjesta otkrile su se cigle.

Otpala žbuka oštetila je krov propovjedaonice. Kip sv. Franje Ksaverskoga je pao i udario u stubu oltara pri čemu mu se odvojila glava. Kip sv. Mirka također je u padu obezglavljen, a u podu je ostavio rupu promjera desetak centimetara. S glavnoga oltara pao je drveni kip Bogorodice s Djetetom s kojega se otkrhnulo nekoliko dijelova. Žbuka je pala i na orgulje. Od 150 godina staroga križnog puta sa zida je pala samo jedna postaja.

Potres u prosincu prouzročio je dodatnu štetu. Statičari su utvrdili da su najviše stradali zvonik te južni i zapadni zid. Oni su odvojili jedan od drugoga i od kora te su nastale nove pukotine, a postojeće su se dodatno proširile i produžile. Proširile su se i pukotine na stropu između svetišta i propovjedaonice, a nekoliko greda u krovištu se rascijepilo.

Grede su se rascijepile i unutar zvonika gdje su popadale brojne cigle. Po cijeloj dužini vidljive su velike pukotine, najviše u središnjem dijelu gdje su se, prema statičarima, zidovi razdvojili i ne čine više kompaktnu cjelinu. Kako se zvonik malo nagnuo, postoji ozbiljna opasnost od mogućeg urušavanja te je crkva neuporabljiva.

Župni dvor je također oštećen. Najviše su stradali prvi kat i krovište. Žbuka je popucala u cijeloj unutrašnjosti pogotovo na stropovima. Pukotine nastale u ožujku su se proširile i produžile, posebno na istočnom zidu, te su nastale brojne nove.

OBNOVA

U crkvi su poslije ožujskog potresa postavljene upore koje su se u prosinačkom potresu pomaknule desetak centimetara. Postavljena je i skela na transeptu.

Rektor Zagrebačke katedrale Josip Kuhtić rekao je da je obnova crkve procijenjena na 17 milijuna kuna. „Malo toga je napravljeno u Zagrebu, premalo. Ne samo oko obnove crkava nego i domova ljudi. Čekamo zeleno svjetlo od Vlade i Grada, a ono nikako da dođe pa smo se odlučili sami organizirati i popravljamo što možemo.“

IZVORI

  • Župni ured Svete Marije, Sveta Marija na Dolcu, Zagreb, 1985.
  • Franjo Buntak, Župna crkva Sv. Marije na Dolcu, u: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 17, No. 1, 1936.
  • Dragan Damjanović, Herman Bollé i obnove baroknih sakralnih građevina u stilu njemačke neorenesanse, u: Prostor 1 [41] 19 [2011], 50.
  • Stella Fatović-Ferenčić, Jasenka Ferber-Bogdan, 400 godina dokumenta o ljekarni sv. Marije na zagrebačkom Kaptolu (1599-1999), Medicus, Vol. 9 No. 1, 2000., 129. – 135.
  • Mirna Trinki, Djela Francesca Rottmana u Zagrebu – diplomski rad, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2019.
  • registar.kulturnadobra.hr, 17. veljače 2021.
  • https://ika.hkm.hr/novosti/izvjestaj-o-steti-na-crkvi-i-crkvenim-objektima-u-zagrebackoj-zupi-pohoda-bdm-na-dolcu/, 17. veljače 2021.
  • https://www.glas-koncila.hr/ranjene-crkve-zagrebacke-nadbiskupije-crkva-pohoda-bdm-na-dolcu/, 17. veljače 2021.
  • https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=11961, 17. veljače 2021.
  • https://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/11139-groblje-na-najveoj-zagrebakoj-trnici-22.html, 17. veljače 2021.
  • https://www.infozagreb.hr/planiranje-putovanja/ostale-informacije/religija/rimokatolicke-crkve/crkva-sv-marije, 17. veljače 2021.
  • https://povijest.hr/zagreb/dolac-vecina-gradana-protiv-izgradnje/https://povijest.hr/zagreb/staro-naselje-dolac/, 17. veljače 2021.
  • https://www.zagreb.info/ritam-grad/o-gradu/tajne-skrivene-trznice-dolac-katakombe-temelji-drevnog-samostana-groblje-kosti/139130/, 17. veljače 2021.
  • https://www.vecernji.hr/zagreb/obnova-crkve-na-dolcu-je-prioritet-spasit-cemo-najljepsi-zvonik-u-gradu-1465695, 17. veljače 2021.

unutrašnjost crkve Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu prije i poslije potresa 2020. (Google/Pixsell)

najstariji prikaz Kaptola i Gradeca iz 20-ih godina 16. st. (HKV)

Kaptol i Gradec 1639. (HKV)

dvorište cistercitskog samostana na zagrebačkom Dolcu 1912. (Državni arhiv)

kula cistercitskog samostana na zagrebačkom Dolcu 1912. (Državni arhiv)

crkva Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu 1925.

otkopano groblje na zagrebačkom Dolcu 1928.

otkopana grobnica na zagrebačkom Dolcu 1928.

unutrašnjost crkve Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu 1977. (Nino Vranić/Ministarstvo kulture)

crkva Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu prije potresa 2020. (Ministarstvo kulture)

unutrašnjost crkve Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu prije potresa 2020. (Facebook)

crkva Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu poslije potresa 2020. (Tomislav Miletic/PIXSELL)

unutrašnjost crkve Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu poslije potresa u prosincu 2020. (Marko Lukunic/PIXSELL)

unutrašnjost crkve Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu poslije potresa u prosincu 2020.

unutrašnjost crkve Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu poslije potresa u prosincu 2020. (Marko Lukunic/PIXSELL)

unutrašnjost crkve Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu poslije potresa u prosincu 2020. (Marko Lukunic/PIXSELL)

crkva Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu poslije potresa u prosincu 2020.

unutrašnjost župnog dvora Pohoda BDM na zagrebačkom Dolcu poslije potresa u prosincu 2020.