POVIJEST

Granešinska crkva se prvi put spominje u potvrdi darovnice ugarskog kralja Andrije kojom je 1217. godine potvrdio da posjed Oporovec (terra Opor) – zemlju koja ide prema zapadu do crkve Svete Marije, daruje zagrebačkom Kaptolu. Ime Caranisapula pojavljuje 1266. u kaptolskim knjigama. Kasnije se spominje kao Kranesina, Kranesino poye, Kranesina poya i Granosino poya. Ne zna se kada je Granešina postala župa, a prvi put se spominje s crkvom Blažene Djevice Marije u najstarijem sačuvanom popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334.

Ime Granešina pojavljuje se u spisima od 1576., kada je u nju iz Oporovca premješteno sjedište župe. U 17. stoljeću spominje se ime Goricza, a i danas se mjesto na kojem je crkva zove Gorica.

Među granešinskim župnicima bio je i župnik Matija iza kojega je ostalo i materijalno svjedočanstvo o ugledu koji je uživao i imetku koji je posjedovao. To je, naime, njegova nadgrobna ploča iz gornjogradske crkve sv. Marka koja je danas izložena u stalnom postavu Muzeja Grada Zagreba. Na okviru je uklesan natpis na gotici: „1472. ovaj je kamen dao načiniti gospodin Matija, župnik crkve Blažene Djevice Marije u Granešini“.

U jednom dokumentu iz 1502. spominje se tadašnja crkva koja je stradala u potresu. Poslije obnove dogodio se novi potres 1590., nakon kojeg je obnova trajala do 1622. Na ispravi, pak, koja je ugrađena u temeljni kamen današnje crkve navedene su godine 1502. i 1690. Nakon posljednjeg potresa uslijedila je obnova u baroknom stilu. No, uslijedila su tri požara od kojih je prvi bio 1732. Tada (1736.) joj je kanonik Stjepan Škrlec poklonio novi glavni oltar.

Crkva je u Granešini kao i u drugim krajevima bila pokretač obrazovanja. Župnik Franjo Kalabar je 1830. dragovoljno i besplatno započeo podučavati djecu, a 1859. otvorena je pučka škola.

Župnu crkvu je 1880. uništio novi potres. Nije poznato je li to bila prva zidana crkva izgrađena na mjestu drvene, ali se na fotografijama načinjenima odmah nakon potresa vidi da je to bila gotička građevina.

Također se vidi da je to bila jednobrodna jednotoranjska crkva trostranog svetišta, s korom na zapadnoj, ulaznoj strani, te velikom kapelom na sjevernoj strani uz koju se nalazila malena sakristija. Šiljati prozor na južnom zidu te kontrafore na brodu i svetištu svjedoče kako se radilo o gotičkoj crkvi naknadno barokiziranoj u 17. ili 18. st. kada su probijeni veliki pravokutni prozori i kada je vjerojatno dograđen ili pregrađen zvonik, raščlanjen rustikom na rubovima.

Crkvu je okruživala zidana ograda čiji su ostatci djelomično sačuvani. Naime, na stubovima glavnoga kolnog ulaza u crkveno dvorište stoje reprezentativni barokni pehari, koji svjedoče da je i barokna pregradnja, nesumnjivo zahvaljujući nastojanjima zagrebačkoga Stolnog kaptola, bila izuzetno zanimljiva s povijesno-umjetničkog stajališta.

Drveni župni dvor nije oštećen, ali su zidane gospodarske zgrade, kuhinja i podrum jako stradali.

Nakon potresa, obnova crkve povjerena je arhitektu Hermanu Bolléu. Ostatci stare građevine su potpuno uklonjeni te je na istom mjestu 1885. – 1887. izgrađena nova neogotička trobrodna s pročelnim zvonikom. Južno od crkve, izvan zidova cintora, sazidan je novi župni dvor s pratećim objektima. Nadbiskup Josip Posilović posvetio ju je 13. listopada 1901. Te godine novi je potres pogodio Zagreb, no novu crkvu nije nimalo oštetio. Ali, to su učinili potres 1906. i ratna razaranja 1945.

U 20. st. od župe Granešina su izdvojene dvije nove župe. Odlukom zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca odvojena je Dubrava i utemeljena Župa sv. Mihaela. Nakon poplave u Zagrebu, 1965. u Retkovcu je utemeljena Župa sv. Pavla, kasnije podijeljena na Retkovec i Trnovčicu.

Unutrašnjost crkve obnovljena je 1976., zvonik i krov 1991., a stubište, križni put i okoliš 1996.

U srpnju 2001. zagrebački nadbiskup Josip Bozanić odvajanjem od župe Granešina utemeljio je Župu Blažene Djevice Marije Kraljice mira u Granešinskim Novakima.

U crkvenom dvorištu je 2016. postavljen kip bl. drinskih mučenica Dragana Kwiatowskoga – prvi te vrste.

U župi se u Noveselcu nalazi i kapela Svetoga Križa.

IZVJEŠTAJ O POTRESU 1880.

Što se događalo u trenutku potresa 9. studenoga 1880. u granešinskoj crkvi ostalo je zabilježeno na više mjesta. Oko pola 9 ujutro, kada je tlo počelo podrhtavati župnik je slavio misu. Kako je bio utorak, radni dan, u crkvi je osim tadašnjega župnika Stjepana Mikeca bio jedan seljak, crkveni zvonar Petar Novak, te podvornik – sakristan.

Jedan izvještaj objavljen je u „Obzoru“ br. 261: „Ne samo da nam je starinska naša crkva razorena, školska zgrada teško oštećena, da se u njoj djeca poučavati nemogu, već oplakujemo i gubitak jednoga čovjeka, dočim je župnik Stjepan Mikec upravo njekim čudom sretno izbjegnuo. Kao što obično, služio je župnik u to doba misu. Obično služi župnik misu kod velikoga oltara; nu dne 9. studenoga odabra srećom mali oltar na lievoj strani crkve. Uz župnika bijaše samo podvornik kod mise i seljak Petar Novak, koj sjedjaše u klecalu pod glavnim svodom. Jedva bijaše župnik u polak mise, kadno se na jedan krat uz nastalu tminu poče crkva grozno tresti. U taj čas sruši se zvonik uz strahovit štropot te mu ruševine padnu sredinom crkve prema velikom oltaru, razbiju crkveni krov i provale strop, dočim se kuba zvonika položi preko slomljena krova. Župnik padne onesviešten na tle, dočim Novaka, bježećeg izpod zvonika van, zaspu ruševine. Župnik i podvornik spasiše se, kako je prva lomljava prestala na pobočna vrata, koja su ljudi, budući ruševinom zapremljena, težkom mukom otvorili.“

Novakovo tijelo izvučeno je iz ruševina tek nakon tri dana.

KULTURNA BAŠTINA

U potresu 1880. na crkvu se srušio zvonik s kapom postavljenom samo tri godine ranije. Svi zidovi crkve su teško stradali. Kako je svod crkve bio probijen samo na jednomu mjestu, od opreme su uništeni samo ormar za crkveno ruho, Božji grob, križevi, raspela i drveni svijećnjaci. Četiri oltara (glavni Blažene Djevice Marije te pokrajnji Presvetoga Trojstva, sv. Antuna i sv. Josipa), propovjedaonica, krstionica, ispovjedaonica i ostala oprema ostala je sačuvana.

Odlučeno je da će se stradala građevina potpuno ukloniti i izgraditi sasvim nova prema Bolléovom projektu. U njegovom opusu granešinska crkva zauzima posebno mjesto jer mu je to bila prva veća sakralna novogradnja za katolike. Radovi su počeli 1886., a već sljedeće godine u studenomu crkva je blagoslovljena. Na kamenim temeljima podignuti su zidovi od opeke. Unutrašnjost je nadsvođena križno-rebrastim svodovima.

Gradnja nove crkve koštala je 23 600 forinti od čega je Nadbiskupski duhovni stol dao 16 600, a župljani 7 tisuća. Opremu vrijednu 4486 forinti financirala je Župa s 3655 i župnik s 313 forinti, a ostatak je bio od utjeranih dugova seljaka i prodaje misnog vina.

Prije rušenja stare crkve svi sačuvani predmeti su spremljeni, ali kako prema Bolléovoj zamisli „za novosagradjenu crkvu nisu dolikovali“, župnik Mikec ih je kasnije pokušao prodati. Međutim, to nije uspio pa je zamolio Nadbiskupski duhovni stol da ih smije spaliti i otpisati. Preostao je samo kip Blažene Djevice Marije s Djetetom, prema nekim procjenama iz 15., a prema drugima iz 17. st., koji je bio na glavnom oltaru. Rijedak je i kvalitetan primjer kasnogotičke plastike, visok 1 metar. Postavljen je na zid svetišta ispred glavnog oltara na kojem su kipovi Bogorodice, sv. Petra i sv. Pavla.

Iako pojedini izvori navode da su granešinskoj crkvi iz katedrale poklonjena tri stara oltara (sv. Kuzme i Damjana, sv. Gervazija i Protazija i Presvetoga Trojstva), to nije nigdje dokumentirano. Dapače, poznato je da se Bollé tomu usprotivio jer nisu bili gotički, a njihova bi obnova koštala više nego izrada novih drvenih. Ali, predložio je da se iz katedrale daruju gotički baldahini, no nije sigurno je li to provedeno ili su napravljeni novi.

Iz stare crkve je ipak prenesen i dio opreme poput crkvenog posuđa i tkanina te predmeti od osobite povijesne i religijske važnosti za župu među kojima i vrijedne relikvije Kristovoga Križa i sv. Petra, postavljene u ormar blizu orgulja na koru crkve.

Novi glavni oltar je tripartitan, s kipom Bogorodice s Djetetom u središnjem dijelu te sv. Petra i Pavla. Sva tri dijela okrunjena su bogato raščlanjenim fijalama – tornjićima u stilu visoke i kasne gotike, što je neuobičajeno. Vratašca svetohraništa ukrašena su pozlatom i bogatom fitomorfnom ornamentikom, a iznad njega je polubaldahin s kipom Uskrslog Krista. Ispred svetišta postavljena je ograda koja je kasnije ukolnjena.

Također, postavljeni su pokrajnji oltari: Srca Isusova koji i danas postoji te sv. Antuna i sv. Josipa kojih više nema.

Izvedena je i skladna nova neogotička propovjedaonica, koja je kasnije premještena iz lađe u svetište crkve. Napravljene su dvije nove ispovjedaonice koje nisu sačuvane. Međutim, sačuvane su neogotičke klupe. Paralelno s naručivanjem unutrašnje opreme pristupilo se prelijevanju dijela starih zvona. Nakon smrti župnika Mikeca 1892., službu preuzima vlč. Šnap i nastavlja radove. Iz Brna je 1893. naručio sat za zvonik. Izuzev te stavke, najprije se pobrinuo za izgradnju novoga župnog dvora, a potom je nastavio s uređenjem crkve.

Bollé je u njoj podignuo drveni kor što su kanonici na pohvalbi građevine kritizirali. Čini se da je takve korove gradio iz stilsko-estetskih razloga – bili su oblikovani s elementima tradicijske arhitekture hrvatskog sela čime je svoju gotiku nastojao približiti duhu prostora, a ne radi uštede, iako su sredstva bila ograničena i prvotne zamisli sažimane. Međutim, kanonici su ustvrdili da „od ozdol 4 stupa, koja prvu stranu podupiru, kvare ukus i vidik u crkvi, a smetaju udobnomu prolazu“, a 1986. kor je već bio popucao. Stoga je župnik dao podići zidani kor za 750 forinti. Iako je crkva bila nova, župnik ju je, između ostaloga, okrečio te je popravio krov, zamijenio stakla jer su stara prokišnjavala, postavio novi keramitni pod i nabavio novu mramornu menzu glavnog oltara.

Unutrašnjost je oslikana 1899. najvećim dijelom dekorativnim oslikom s nekoliko figurativnih polja. Izradu oslika započeo je Richard Rojnik koji da je završio samo na svodovima. Skupina slikara na čelu s Ivanom Tišovom izvela je ostatak oslika zidova brodova i svetišta crkve, a Lovro Sirnik naslikao je figurativne kompozicije. Bogata polikromija oslika i variranje motiva postavljaju dekorativno slikarstvo granešinske crkve na istaknuto mjesto u umjetnosti historicizma u Hrvatskoj. Vitraži su postavljeni 1928.

Župna crkva i župni dvor čine prostornu i funkcionalnu cjelinu. Istaknutim položajem na blagoj uzvisini, oblikovnim karakteristikama i naglašenim volumenom značajan su prostorni orijentir i vizualni akcent okoline te predstavljaju vrijedno djelo historicizma pa su zaštićeni kao kulturno dobro.

TRENUTNO STANJE

U ožujskom potresu svod crkve se urušio i oštetio unutrašnjost, a oštećen je i nedavno obnovljeni zvonik.

Župnik Josip Balog rekao je da se srušio „kompletni strop, od kora sve do svetišta, jedino je ostalo jedno dva metra iznad samoga glavnog oltara. … Orgulje su potpuno uništene. Na njih je pao strop i to je sad samo hrpa metala i drva. Došao je iz Ministarstva kulture jedan gospodin i vidjevši orgulje samo je rekao da se može napisati otpis jer da se tu nema što spašavati. Oltar na kojem sam imao misu, čvrsti mramorni oltar, njegova menza je pukla i potpuno je zatrpan velikom hrpom cigle koja je pala. Pokrajnje lađe su napuknule, no strop nije pao tako da su pokrajnji oltari ostali neoštećeni: oltar Žalosne Gospe, oltar Presvetoga Trojstva i oltar Srca Isusova. Ostalo je svega šest-sedam klupa u sredini crkve koje su ostale neoštećene. Dva kristalna lustera ostala su pod ruševinama.“ I propovjedaonica je ostala čitava.

Podsjetio je da je nedavno napravljen zid s 24 pilota od armiranog betona duboka 15 metara jer je crkvi prijetilo klizište. „Sad mi statičari kažu da to nismo napravili, crkva bi se bila potpuno srušila. Taj ju je zid sada spasio. No, ne i njezinu unutrašnjost.“

Oštećen je i župni dvor napose na gornjem katu. „Oba dimnjaka su oštećena. U prizemlju se ne vide oštećenja jer su svi zidovi u knaufu, a što se ispod njih krije, ne znamo. Statičari su procijenili da nema opasnosti.“

Teško je stradala i filijalna kapela Svetoga Križa koja je za rušenje.

OBNOVA

Župnik Balog je rekao da je u danima nakon potresa tridesetak župljana spašavalo umjetnine i crkvene knjige iz crkve. Neke su još zatrpane, a nedavno obnovljenim orguljama nije bilo pomoći. Kor je poduprt potpornjima.

Ministarstvo kulture izvijestilo je da je potrebna hitna sanacija urušene konstrukcije križno-rebrastih svodova, lukova i oštećenih zidova. Zbog očite izloženosti lokacije potresima potrebno je napraviti dodatno protupotresno ojačanje.

„Mnogi me pitaju kad će se ići u raščišćavanje crkve, no problem je što još na stropu stoje tri lukâ koji su se od zidova odvojili jedno desetak centimetara i za koje statičari, koji su bili u crkvi, kažu da im nije jasno kako još uvijek stoje. Dakle, svaki čas mogu pasti pa se u crkvu ne smije ulaziti ni bilo što poduzimati dok se ne nađe neko rješenje koje bi jamčilo sigurnost.“

Nakon potresa nije smio boraviti u župnom dvoru pa su ga primile časne sestre. U međuvremenu, dvor je osposobljen, a dimnjaci su obnovljeni. „Što će dalje biti i kako će teći obnova župnoga dvora, koji je također zaštićeni spomenik kulture, moramo čekati odluku mjerodavnih.“

Župu je na Malu Gospu, 8. rujna 2020., pohodio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Tom prilikom potaknuo je na utjecanje Majci Božjoj. „Kada ujutro ustanemo, kada počne svitati zora i pojavljivati se svjetlo, vidimo prijelaz iz tame prema svjetlu. Zora priprema dolazak sunca. Marija je zora, a sunce je Isus Krist. Ona nam je rodila Sunce koje nas spašava i oslobađa.“ Ohrabrio je upućujući na nadu zbog zadataka koji joj je Isus povjerio s križa. „Po Isusu Kristu, po tom Svjetlu pravde, po tom Suncu, mi smo međusobno braća i sestre, a ona, koja je Isusova majka, je i naša majka. I kao što se majke raduju prijateljima, prijateljicama svoga sina ili svoje kćeri, tako se i Blažena Djevica Marija raduje svima koji su Isusovi. Dapače, ona je svima nama majka i doći k njoj znači doći k onoj koja nas ljubi i koja nam želi pomoći. Ne može majka ne željeti pomoći svome djetetu. Ni Marija ne može ne željeti pomoći nama. To je za nas Marija.“

U župnom dvorištu je uz pomoć Zagrebačke nadbiskupije na armirano-betonskoj temeljnoj ploči napravljen privremeni montažni objekt za bogoslužje u kojem je prva slavljena misa bila božićna polnoćka. Tijekom mise prostor je blagoslovio predslavitelj zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.

Župnik Balog je mišljenja „da nema smisla obnavljati crkvu koja je gotovo srušena i koja je već više puta stradala u potresu, a nalazi se na mjestu rasjeda i klizišta“. Prof. Dragan Damjanović iznio je, pak, prijedlog da se oštećena crkva konzervira i adaptira u spomenik potresu.

IZVORI

• Dragan Damjanović, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 4. veljače 2021.
• Dragan Damjanović, Gradnja i opremanje župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Granešini, u: Tkalčić: godišnjak Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije, 15 (2011); 339. – 386.
• Dragan Damjanović, Neogotička arhitektura u opusu Hermana Bolléa, u: Prostor 17[2009] 2[38], 244. – 267.
• Dragan Damjanović, Zagreb Arhitektonski atlas, Zagreb, 2014.
• http://www.ofm.hr/lokacija/zagreb-kaptol-samostan-sv-franje-asiskog/, 8. veljače 2021.
• registar.kulturnadobra.hr, 9. veljače 2021.
• https://ika.hkm.hr/novosti/biskup-gorski-na-misi-polnocki-blagoslovio-privremeni-objekt-za-bogosluzje-u-granesini/, 9. veljače 2021.
• https://hkm.hr/vijesti/domovina/zivot-zupe-u-granesini-nakon-potresa-i-urusavanja-crkve/, 9. veljače 2021.
• https://www.zg-nadbiskupija.hr/mobile.aspx?id=24947, 9. veljače 2021.
• https://www.zg-nadbiskupija.hr/dokumenti/aktualnosti/granesina-velecasni-dosli-smo-k-vama-samo-da-ne-budete-sami, 9. veljače 2021.
• https://www.glas-koncila.hr/bolleova-crkva-granesini-cuva-marijin-kip-iz-17-stoljeca/, 9. veljače 2021.
• https://m.vecernji.hr/zagreb/pogled-na-skolu-i-crkvu-u-granesini-1961-godine-904828, 9. veljače 2021.
• http://www.kultura.hr/content/view/full/2313/(offset)/20, 9. veljače 2021.
• https://ika.hkm.hr/novosti/granesina-blagoslovljen-prvi-kip-blazenih-drinskih-mucenica/, 9. veljače 2021.

unutrašnjost crkve Rođenja BDM u Zagrebu prije i poslije potresa u ožujku 2020.

orgulje crkve Rođenja BDM u Zagrebu 1974. i poslije potresa u ožujku 2020.

crkva Rođenja BDM u Zagrebu poslije potresa 1880. (Ivan Standl/Muzej grada Zagreba)

škola i crkva Rođenja BDM u Granešini 1961. (Muzej Grada Zagreba)

unutrašnjost crkve Rođenja BDM u Zagrebu 1974. (Nino Vranić/Ministarstvo kulture)

crkva Rođenja BDM u Zagrebu prije potresa 2020. (Ministarstvo kulture)

unutrašnjost crkve Rođenja BDM u Zagrebu prije potresa 2020.

glavni oltar crkve Rođenja BDM u Zagrebu prije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

zvonik crkve Rođenja BDM u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

evakuacija opreme crkve Rođenja BDM u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

unutrašnjost crkve Rođenja BDM u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

unutrašnjost crkve Rođenja BDM u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

unutrašnjost crkve Rođenja BDM u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

zapis o potresu u kronici župe Granešina (Facebook)

župnik župe Granešina uz spomen-ploču župnika Mikeca

unutrašnjost župnog dvora u Granešini poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)