Budi dio naše mreže
Izbornik

ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA Župna i samostanska crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u zagrebačkim Remetama

Zagreb (IKA)

Župna i samostanska crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i Svetište Majke Božje Remetske u zagrebačkim Remetama teško je oštećena u potresima 22. ožujka i 29. prosinca 2020. Donosimo podatke o njezinoj povijesti, kulturnoj vrijednosti i trenutnom stanju.

POVIJEST

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije – Svetište Majke Božje Remetske nalazi se na sjevernom dijelu Zagreba. Nije poznato vrijeme nastanka remetske crkve i čudotvornog kipa Majke Božje Remetske koji se u njoj čuva. Najstariji tragovi sežu u 13. stoljeće, kad je iz Ugarske u Remete došao prvi pavlin opat Iskvirin, po svemu sudeći Hrvat. Njegov zadatak je navodno bio u Hrvatskoj utemeljiti zajednicu Reda svetog Pavla prvog pustinjaka. O tom događaju je zapisano: Prvi pavlini odabraše si prebivalište jedan sat daleko od grada, prema sjeveroistoku, u milovidnoj tihoj dolini, zvanoj Kratki dol. Dolinu okružuju odasvud vinorodni brežuljci, daljni obronci Medvednice. Takvo mjesto odgovaralo je redovnicima pustinjacima te im ga je Kaptol darovao 1272.

Stari pustinjački samostan (oratorium eremiticum), u narodu nazvan Majka Božja Pustinjska, bio je zapravo starija mala drvena kapelica Blažene Djevice Marije. Po latinskoj riječi eremus – pustinja dobilo je ime obližnje selo, danas zagrebačko naselje Remete. Najstariji pisani trag o samostanu je darovnica jednog plemića iz 1288. Samostan je bio na području Župe sv. Šimuna u Markuševcu, jedne od najstarijih u Hrvatskoj, koju je sredinom 13. stoljeća osnovao zagrebački biskup Filip.

Tijekom arheoloških istraživanja 2007. – 2009., uz južnu stranu današnje crkve pronađeni su ostaci temelja dviju starijih crkava. Starija od njih bila je jednobrodna s pravokutnom lađom i gotovo jednako dugačkim svetištem zaključenim polukružnom apsidom. Uz njezine temelje su znatno širi temelji mlađe građevine, sličnoga načina zidanja. I ta je bila jednobrodna, s pravokutnom lađom i gotovo jednako dugačkim svetištem zaključenim apsidom – izvana polukružnom, a iznutra poligonalnom. Njezino zapadno pročelje nalazi pod uređenim prilazom u današnju crkvu. Na južni zid toga sakralnog objekta okomito se nastavljaju temelji, koji su možda pripadali samostanskomu sklopu povezanomu s jednom ili objema crkvama. Iz povijesnih dokumenata je poznato da je eremitorij oko 1288. proširio prior Firmin. Pitanje je je li najstarija crkva sagrađena u vrijeme opata Iskvirina, priora Firmina, ili je pak bila sagrađena prije mongolske provale 1242. Mlađa je pak mogla biti sagrađena u vrijeme opata Firmina ili u vrijeme kralja Karla Roberta. Naime, poznato je da je zahvaljujući kraljevoj darežljivosti 1319. sagrađen novi remetski samostan s crkvom. Ali, moguće je i da je ona bila na mjestu svetišta današnje crkve.

Kaptol – utemeljitelj i zaštitnik remetskog samostana s crkvom pavlinima je obilato darivao imanja, s obvezom da mole za Kaptol i njegove osnivače. Zahvaljujući prihodima od posjeda, pavlini su dograđivali samostan i crkvu te širili pobožnost prema Gospi. No, nisu ih poštedile mnoge nevolje: potresi, pošasti, požari, pustošenja…

Samostanski sklop uništen je prvi put 1394. u velikom požaru. Obnovljen je 1410. Nakon što su ga 1483. opustošile Osmanlije, kralj Matijaš Korvin dao je 1485. oko njega podići kulu i zid. O tom razdoblju svjedoči i nedavni nalaz 10 zlatnih forinti zakopanih u zemlji. Zbog osmanlijskih najezdi pavlini su 1473. kupili kuću s kulom na jugozapadnom rubu utvrđenog Gradeca.

Prema nekim mišljenjima, u 15. st. je na crkvu iz 1319. nadograđena današnja lađa, a podignuti su i zvonik i samostan. Osmanlije su 1557. svetište ponovno spalili. No, pavlini su ga nanovo podigli. Ali ubrzo, 1591., Osmanlije pod vodstvom Hasan-paše Predojevića opet su spalile samostan s crkvom i objesile 12 pavlina. 12 godina kasnije kuga je pomorila sve redovnike te je samostan opustio.

Međutim, crkva i samostan su tijekom 17. i 18. st. u više navrata obnovljeni i temeljito pregrađeni. Zalaganjem pavlinskog generala Martina Borkovića – bivšega remetskog priora i budućeg zagrebačkog biskupa, načinjene su temeljite građevinske preinake na cijelomu samostanskom sklopu koji je obzidan novim zidom. Godine 1645. s južne strane crkve dograđena je kapela Čudotvorne Majke Božje Remetske. Obnovljenu crkvu 1654. posvetio je zagrebački biskup Petar Petretić. Svetište od tog doba službeno nosi ime Zagovornice Hrvatske (Advocata Croatiae). Krajem 17. st. zagrebački biskup Aleksandar Ignacije Mikulić Brokunovečki darovao je glavni oltar Uznesenja BDM. U prvoj polovini 18. st. produžena je lađa, podignuto je pjevalište, u ravnini zvonika izgrađena je nova barokna fasada s kipovima svetaca u nišama, a unutrašnjost je oslikao poznati pavlinski majstor Ivan Ranger.

medaljica Bezgrješne i sv. Antuna Padovanskoga pronađena pokraj crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu

Papa Benedikt XIV. je 1747. svetištu bulom na sedam godina podijelio oproste, što potvrđuje njegov značaj. Hodočastili su u nj banovi, župani, biskupi, svećenici, redovnici, puk Božji. Biskup Borković je svake subote hodočastio u Remete, a isto je činio i biskup Emerik Esterházy. O pobožnosti naroda svjedoči i 127 medaljica iz 17. i 18. st. pronađenih u 282 groba otkrivena u posljednjim arheološkim istraživanjima. Medaljice potječu iz europskih hodočasničkih središta, a u prikazima prednjače likovi Djevice Marije i sv. Benedikta.

Kada je car Josip II. 1786. ukinuo redovničke zajednice, a među njima i pavline, samostanska crkva postala je župna filijalna crkva. No, svetište je bilo gotovo zanemareno pa ga je zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac 1810. uspio staviti pod upravljanje biskupije. Dvije godine poslije, 12. listopada, odvajanjem od markuševečke župe osnovao je remetsku Župu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Nova župa brojila je 670 župljana. Dio napuštenog samostana prepustio je za župni stan, a ostatak je, kao i posjed, zadržao za svoje potrebe te je ondje često boravio. Proveo je i prvu opsežniju restauraciju crkve, ponajprije opreme i oslika unutrašnjosti. Radove su poslije poduzeli i biskup Aleksandar Alagović te prvi zagrebački nadbiskup Juraj Haulik. U njegovo vrijeme dio bivšeg samostana služio je kao osnovna škola dok 1869. na prostoru koji je nadbiskup izdvojio iz župne nadarbine nije izgrađena školska zgrada. Danas ni ona više ne služi toj namjeni, ali je kao jedna od najstarijih zagrebačkih škola zaštićena kao kulturno dobro. U 19. st. s dijelom samostana srušena je i Korvinova kula.

U potresu 9. studenog 1880. cijeli sklop je teško stradao što je dovelo u pitanje opstanak župe. Bilo je prijedloga da se sve poruši, a župa podijeli između susjednih župa, o čemu je raspravljao čak i Hrvatski sabor. Tomu je pridonio i novi jaki potres koji je 3. veljače 1881. pogodio same Remete. Ipak, na kraju se opredijelilo za obnovu. Na ruševine je došao novi župnik, Vlaškovuličanec vlč. Gustav Lepušić. Dio samostanske zgrade je srušen. Crkvu je pak prema postojećim dimenzijama obnovio Herman Bollé, iako je zagrebački nadbiskup Josip Mihalović prvotno zastupao mišljenje da bi to trebalo učiniti u manjim gabaritima. Obnova je ukupno koštala 28 tisuća forinti, od čega je nadbiskup platio 17 tisuća. Župnik je za pedesetu obljetnicu Marijinih Ukazanja u Lurdu 1908. nedaleko crkve dao izgraditi secesijsku kapelicu Majke Božje Lurdske. Također, proširio je groblje i izgradio novu gospodarsku zgradu jer je stara izgorjela 1912.

Vjernici su s novim poletom hodočastili Majci Božjoj Remetskoj predvođeni svojim pastirima. Nadbiskup Antun Bauer u svetište je hodočastio često, a njegov nasljednik Alojzije Stepinac redovito jednom mjesečno.

Župom je od 1916. upravljao župnik Leopold Rusan. Drugi svjetski rat i poraće donijeli su nove izazove za zajednicu. Komunistička vlast oduzela je župni dom izgrađen tridesetih godina, što je onemogućavalo razvijene župne djelatnosti. Prilivom novog stanovništva nastale su velike poteškoće su u pastorizaciji. Kako je župnik Rusan bio u poodmakloj dobi zatražio je pomoć. Predložio je da u 550. godina star samostan dođu franjevci s Kaptola. Međutim, na molbu karmelićanki iz Brezovice, tada zatočeni kardinal Stepinac pozvao je karmelićane iz Sombora koji su došli 1959. Njegov nasljednik kardinal Franjo Šeper im je nakon smrti župnika 1963. predao i upravljanje župom koja je brojila 3500 vjernika. Zbog rasta broja stanovnika, nadbiskup Franjo Kuharić je odvajanjem osnovao nove župe u Gračanima i Bešićima, a na Čretu je otvorena filijalna crkva sv. Terezije Avilske. Kardinal Kuharić sam je redovito jednom tjedno hodočastio u Remete.

U remetskom svetištu tradicionalni proštenjarski dani su Uskrsni ponedjeljak, Duhovski ponedjeljak, Velika i Mala Gospa te Gospa od Zdravlja.

Župa danas broji oko 10 tisuća vjernika.

KULTURNA BAŠTINA

Kako je remetska crkva tijekom povijesti nadograđivana i obnavljana u njoj se danas mogu prepoznati razni stilovi. Izvorno gotička građevina je barokizirana i barokno oslikana. Podijeljena je na tri cjeline: pjevalište, lađu i svetište s čudotvornim kipom Majke Božje Remetske. Njega je prema jednoj predaji sa sobom donio opat Iskvirin koji ga je sam izradio. Međutim, na kipu piše 1490. godine brat Pavo Poljak bî ga rezao, pa neki misle da ga je izradio Pavao de Lomirhia. Stilski pripada venecijanskoj gotici.

Nalazi se u središnjem dijelu kasnogotičkoga drvenog oltara iz 1490. tj. triptihu s kipovima sv. Barbare, Hedvige, Katarine i Agneze, koji je uklopljen u noviji ranobarokni mramorni oltar iz 1706. s kipovima sv. pustinjaka Pavla i Antuna te sv. Ivana Krstitelja. On se nalazio u pokrajnjoj kapeli Čudotvorne Majke Božje Remetske, a izradili su ga u Ljubljani pavlin Tomo Jurjević i njegov pomoćnik Pavao Bellina.

O završetku dograđivanja u prvoj polovini 18. st. svjedoči uklesani natpis na glavnom ulazu: STRUCTURAM HANC PIETAS MARIANA CIRCVMDVXIT (Zdanje ovo podigla je marijanska pobožnost). Radi se o kronogramu koji označava 1722. godinu. Ta nadogradnja u dnu crkve znamenita je po Rangerovim medaljonima s prikazima čudesa. Ranger je oslikao i ostatak crkve. Na slavoluku je kronogramom QVE EST ISTA VIRGO QVAE ASCENDIT DE DESERTO SICVTI AVRORA EXSVRGENS (Tko je ona djevica što uzlazi iz pustinje kao zora što sviće) naznačio 1745. godinu. Na njemu je, osim toga, natpis Uzdignuta je Djevica Marija nad kor anđeoski jer je na toj kompoziciji predstavljeno Marijino uznesenje – naslovnik crkve. Ispred nje je 1739. zagrebački biskup Juraj Branjug dao podignuti pil sv. Šimuna Stilita, uz koji se nalazi barokni reljef sv. Pavla Pustinjaka. Zajedno su zaštićeni kao kulturno dobro. Za bunar u klaustru samostana je 1780. iskovana željezna reprezentativna barokna kapa.

26 godina nakon ukidanja pavlina, brigu o zapuštenom svetištu preuzeo je biskup Vrhovac. Oltar Majke Božje Remetske premjestio je iz kapele u svetište prve lađe – nekad redovničkog kora, a dotadašnji glavni oltar – dar biskupa Mikulića, izgubljen je u nepovrat.

U kapeli je freske kojima je Ranger prikazao Marijino usnuće dao preslikati zgodama iz života sv. Maksimilijana po kojemu je kapeli promijenio ime. Bavarski umjetnik Anton Keller u njoj je naslikao i novu veliku oltarnu sliku istoga sveca. Tri barokna oltara: sv. Ane, Svetoga Križa i Isusovog uzašašća biskup je prodao je u Župu sv. Petra u Čvrstecu kod Križevaca, uz što je još kao poklon priložio veliku propovjedaonicu. Tako su ta remek-djela pavlinskog baroka otišla u bescjenje. Biskup je dao podignuti nove oltare sv. Anutna Padovanskoga i sv. Ivana Nepomuka. Uklonio je i pavlinske orgulje, a nove je naručio kod talijanskog orguljara Viscontija.

U potresu 1880. urušili su se zabat pročelja, zidovi i oslikani strop crkve, uništeni su oltari, propovjedaonica, klupe i orgulje, popucali su zidovi pokrajnje kapele, zvonik se raspuknuo, a urušio se i samostan. Ostali su pak stajati svod iznad kapele i pjevališta, glavni zidovi crkve, krov, pjevalište i glavni oltar. Tako je spašen i čudotvorni kip.

Iako je nadbiskupija nakon potresa dobila rok od dva mjeseca za izradu plana obnove, zbog brojnih drugih oštećenih crkvenih građevina, obnova građevinske konstrukcije samostana i crkve započela je u svibnju 1882., a završena je do kraja godine.

Obnova je povjerena evangeliku Hermanu Bolléu. Podžupanija zagrebačka zahtijevala je od nadbiskupije „da se kod izradka plana za popravak crkve očekuje takav operat, koj će obzir uzeti na sačuvanje spomenikah gradjevnih u crkvi i na koliko su vriedniji s historičkog i umjetničkog gledišta“. No, Bollé – majstor historicističkog duha nastojao je iz izvornoga gotičkog prostora ukloniti barok. To je postigao prežbukavši i prebojivši u zeleno Rangerovo djelo. Preostali su jedino medaljoni pod pjevalištem i jedna uljana slika na zidu. Barokno pročelje nije uklonio, nego ga je restaurirao u stilu srednjoeuropske/njemačke (neo)renesanse dodavši mu zabat u obliku školjkaste niše. Nije izbacio ni barokni glavni oltar, iako je zaklanjao otvoreni gotički prozor u svetištu.

Sve ostale dijelove restaurirao je u neogotičkom stilu. Na zvonik je postavio novi sat s jednostavnim okvirom, a na vrhu novu vitku „gotičku“ kapu. Svod iznad pjevališta je radi opasnosti srušio, te cijelu lađu svodio novim oslikanim drvenim stropom. Na istočnom i južnom zidu svetišta te južnom zidu broda dijelom je otvorio stare, a dijelom izradio nove visoke gotičke bifore te sazidao dio novih kontrafora na mjestu pokrajnje kapele koju je srušio. Iz crkve je također uklonio nadgrobne spomenike hrvatskih banova i uglednika.

Zbog oštećenja uklonio je i veći dio opreme. U narednim godinama obnovljene su orgulje, izrađene su nove klupe, klecala i propovjedaonica, a pokrajnji oltari, krov i prozor na pjevalištu su popravljeni. Kip Djevice Marije s Djetetom Isusom restauriran je 1891. Ne zna se je li oprema napravljena prema Bolléovim nacrtima, ali je svakako riječ o kvalitetnim primjerima historicističkog umjetničkog obrta. Godine 1900. postavljene su nove neogotičke orgulje iz zagrebačke radionice Ferde Heferera. U povodu iste jubilejske Godine Božanskog Srca postavljen je i oltar Srca Isusova na mjesto nekadašnjeg ulaza u pokrajnju kapelu.

Željene veće zahvate Bollé nije ostvario zbog nedostatka financijskih sredstava. Tako se u crkvi danas nalaze dva pokrajnja mramorna klasicistička oltara, sa slikama sv. Antuna Padovanskog i sv. Ivana Nepomuka, slikara Vizenza Walleneka, te oltari sv. Josipa i sv. Donata u baroknom slogu ispod pjevališta.

Današnji izgled unutrašnjosti remetske crkve rezultat je brojnih konzervatorskih intervencija 20. stoljeća. Naime, sondiranjima i istraživanjima prije i nakon Drugoga svjetskog rata te 1971. otkriveno je da su freske u svetištu, na zidovima lađe i slavoluku djelomično sačuvane ispod žbuke. Pristupilo se njihovu otkrivanju i restauraciji te su danas djelomično vidljive.

Crkva i samostan su zbog svoje vrijednosti zaštićeni kao kulturno dobro.

ZANIMLJIVOST

U ulaznom prostoru pod pjevalištem nalaze se tri skupine Rangerovih slikarija koje Bollé nije prežbukao. Na njima su prikazana čuda koja su se 1250. do 1747. dogodila po zagovoru Divae Matris Remetensis. To je prava Pharmacopaea coelestis – Nebeska ljekarna, kako su hodočasnici nazvali čudotvornu Gospu, prikazana na 45 sačuvanih medaljona, od 59 koliko ih je izvorno bilo. Pod svakim je ispisan kratak sadržaj događaja na latinskomu s imenima osoba i mjesta te godinom. Razvrstani su u tri skupine: oslobađanje od đavla, nesretna događanja i oslobađanje od njih te ratovi i oslobađanje od osmanlijskog ropstva po zagovoru Majke Božje Remetske.

Iz crkvenih knjiga sa zahvalama, Ranger je izdvojio slučajeve koji su ga se najviše dojmili te ih je naslikao.

Među ostalima, prikazano je i najstarije najstarije čudesno događanje vezano za kip Majke Božje Remetske (oko 1250.). Radi se o sinčiću medvedgradskog gospodara, kojega je neki dvoranin iz mržnje prema djetetovoj dadilji zadavio svježom šljivom. Mrtvo dijete doneseno je u Remete i položeno pred oltar s čudotvornim kipom. Nakon tri dana sinčić se vratio u život. U ostalim medaljonima prikazani su npr. orguljaš crkve sv. Marka plemeniti Bernardin koji je 1635. teško obolio na noge pa se utekao zagovoru Remetske Liječnice i ozdravio. Zatim, čovjek koji se po zagovoru Gospe oslobodio iz osmanlijskog ropstva, pa Turopoljka polomljenih kukova koja je ozdravila već u čamcu kojim se vozila k Majci Božjoj Remetskoj, ter slijepi Mihael iz Velike Mlake koji je 1655. Marijinim zagovorom progledao itd.

Osim o čudima, prikazi svjedoče i o načinu odijevanja i izgledu crkve i samostana u vrijeme njihova nastanka.

TRENUTNO STANJE I OBNOVA

Nakon snažnog potresa 22. ožujka 2020. remetsko svetište je pretrpjelo oštećenja te je bilo zatvoreno. Župnik o. Antonio Mario Čirko je rekao da je najoštećeniji dio slavoluk crkve na prijelazu iz lađe u svetište. Od glavnog oltara odvalio se kamen. Stradala je i lađa te freske. Vanjski dijelovi crkve su napuknuti, pogotovo na južnoj strani. Oštećen je i stari dio samostana.

Mjesec dana nakon potresa statičari su pregledali crkvu i procijenili sigurnost boravka, te dali odobrenje za ulazak i boravak u njoj. Ispod slavoluka i u svetištu do stropa je radi zaštite vjernika i stvaranja preduvjeta za detaljni pregled zidova i freski postavljena skela.

Potresi 28. i 29. prosinca 2020. dodatno su pogoršali stanje. Popadali su načeti dijelovi žbuke, pogotovo oko slavoluka koji je najkritičniji dio crkve. Glavni oltar i ostale freske također su pretrpjeli nova oštećenja, a dodatno je napuknuo i vanjski dio građevine.

Novčana pomoć za obnovu crkve može se uplatiti na:
Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa
Česmičkoga 1, 10000 Zagreb
OIB: 5830 1604 296
RAČUN (IBAN): HR04 2340 0091 1001 9006 5
POZIV NA BROJ PRIMATELJA: 11072020

IZVORI

  • Marija Mirković, izjava za Hrvatski katolički radio, 14. kolovoza 2008.
  • Dragan Damjanović, Herman Bollé i restauracija župne (ranije pavlinske) crkve u remetama nakon potresa 1880. godine, u: Croatica Christiana periodica 68 (2011.), str. 69 – 85
  • Boris Mašić, Hodočasničke medaljice iz Remeta, u: Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3.s., XLIII (2010.), 205. – 226.
  • Boris Mašić, Tajana Pleše, O skupnome nalazu zlatnoga novca uz crkvu Blažene Djevice Marije u Remetama, u: Opuscula archaeolgica vol. 33, 207. – 219., 2009. [2010.]
  • Sanja Cvetnić, Likovni i pisani izvori za slikane medaljone s čudima Majke Božje Remetske Ivana Krstitelja Rangera u Remetama, u: Rad. Inst. povij. umjet. 29/2005., 187. – 200.
  • Dragan Damjanović, Zagreb Arhitektonski atlas, Zagreb, 2014.
  • registar.kulturnadobra.hr, 4. veljače 2021.
  • https://zuparemete.net/zupa.php, 4. veljače 2021.
  • http://karmel.hr/?page_id=295, 4. veljače 2021.
  • https://www.zg-nadbiskupija.hr/svetista-i-prostenista/svetiste-majke-bozje-remetske, 4. veljače 2021.
  • https://www.zg-nadbiskupija.hr/nadbiskupija/zupe?zupeid=140, 4. veljače 2021.
  • https://ika.hkm.hr/zagrebacka-metropolija/pogledajte-trenutak-potresa-u-svetistu-majke-bozje-remetske/, 4. veljače 2021.
  • https://ika.hkm.hr/novosti/nova-ostecenja-od-potresa-na-crkvi-u-remetama/, 4. veljače 2021.
  • https://ika.hkm.hr/video/video-crkva-u-remetama-dodatno-ostecena-nakon-novog-potresa/, 4. veljače 2021.
  • https://hkm.hr/vijesti/domovina/foto-zapocelo-postavljanje-skele-u-zupi-remete/, 4. veljače 2021.
  • https://www.glas-koncila.hr/crkve-u-potresu-crkva-uznesenja-marijina-u-remetama/, 4. veljače 2021.

unutrašnjost crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu prije i poslije potresa u ožujku 2020.

crkva Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu poslije potresa 1880. (Ivan Standl/Ministarstvo kulture)

unutrašnjost crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu poslije potresa 1880. (Ivan Standl/Ministarstvo kulture)

unutrašnjost crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu 1974. (Nino Vranić/Ministarstvo kulture)

crkva Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu 2018. (Petar Glebov/PIXSELL)

unutrašnjost crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu prije potresa 2020. (Turistička zajednica Grada Zagreba)

glavni oltar crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu prije potresa 2020. (Turistička zajednica Grada Zagreba)

ulazni prostor crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu prije potresa 2020. (Turistička zajednica Grada Zagreba)

unutrašnjost crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

unutrašnjost crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

unutrašnjost crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu poslije potresa u prosincu 2020. (Facebook)

glavni oltar crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Facebook)

unutrašnjost crkve Uznesenja BDM u Remetama u Zagrebu poslije potresa u ožujku 2020. (Zagrebačka nadbiskupija)