Zahvalni govor mons. Križića nakon preuzimanja službe splitsko-makarskog nadbiskupa

Draga braćo i sestre!

Želim od srca zahvaliti svima vama koji ste sudjelovali u ovom euharistijskom slavlju u kojem sam preuzeo ovu iznimno odgovornu službu upravljanja drevnom i poviješću bogatom Splitsko-makarskom nadbiskupijom. Hvala vam na molitvenoj podršci bez koje nema uspjeha u ovoj službi.

U nepune dvije godine promijenila su se četiri nadbiskupa na čelu Splitsko-makarske nadbiskupije. Ne znam da li se i ovdje može primijeniti ona izreka „varietas delectat“, da promjena veseli, ili da je ugodna. No, ono što je najbitnije jest znati neke stvari prihvaćati snagom vjere jer se samo tako mogu i razumjeti.

Želim u ovoj prigodi zahvaliti i pozdraviti i sve nazočne nadbiskupe i biskupe: apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj kojega molim da prenese moju zahvalnost Svetom Ocu na povjerenju koje mi je iskazao. Pozdravljam sve nadbiskupe i biskupe Hrvatske biskupske konferencije na čelu sa predsjednikom HBK. Pozdravljam predsjednika BK BiH, te nadbiskupa Bara i Apostolskog upravitelja Kotorske biskupije. Poseban pozdrav novoimenovanom biskupu Subotičke biskupije mons. Ferencu Fazekasu koji će 11. studenog biti zaređen u katedrali u Subotici. Iskrene čestitke i neka Vas Božji blagoslov trajno prati u Vašem radu i služenju Božjem narodu. Pozdravljam također i tajnika HBK.

Posebna zahvalnost mojim prethodnicima na kormilu Splitsko-makarske nadbiskupije: nadbiskupima Marinu Barišiću, Draženu Kutleši i Želimiru Puljiću. Svaki od njih je ugradio dio sebe, svoje ljubavi i svoga služenja u ovu nadbiskupiju, u njezin rast u vjeri i svetosti. Trudit ću se te vrijednosti čuvati i promicati.

Pozdravljam sve predstavnike institucija civilne vlasti: izaslanike predsjednika Sabora, predsjednika Republike i predsjednika Vlade. Župane Splitsko-dalmatinskog i Dubrovačko neretvanskog; gradonačelnika grada Solina, izaslanicu gradonačelnika grada Splita, kao i predstavnike drugih institucija: vojske, policije, branitelja, predstavnike Nogometnog kluba Hajduk, i sve druge uzvanike. Srdačan pozdrav i zahvalnost Laudato televiziji, Hrvatskom katoličkom radiju, Radio Mariji, YouTube kanalu Splitsko-makarske nadbiskupije koji su uživo prenosili ovo euharistijsko slavlje.

Pozdravljam posebno sve svećenike Splitsko-makarske nadbiskupije koji su moji prvi suradnici. Dragi svećenici, hvala vam na vašoj svekolikoj pastoralnoj zauzetosti u župama naše nadbiskupije.

Znam da vam nije uvijek lako jer savjesno i zauzeto pastoralno djelovanje košta i umara. Znamo, također, da je blagoslovljeno biti umoran od služenja i žrtve. Hrabrost davati život i trošiti se za svoje vjernike mora biti urezano u svećenički „DNA“. Odricanje i žrtva su suprirodni svećeničkom pozivu.

Bog vas je izabrao u povjerenju i nadi da ćete svojim velikodušnim služenjem i molitvom nositi trajno ovaj narod Bogu i Boga ovom narodu. Tu je bit vašeg poslanja. To je ono na što su apostoli, odmah na početku, stavili naglasak, kad su rekli: „mi ćemo se potpuno posvetiti molitvi i službi propovijedanja“ (Dj 6,4). Crkva nema potrebu nekakvih apologeta koji će samo braniti neke teze vjere, niti križara koji će ratovati i silom nametati vjeru, nego jednostavnih i poniznih sijača Božje riječi koji će s ljubavlju i velikodušnošću služiti Gospodinu i povjerenom narodu.

Neka vam dragi Bog pomogne da mognete ispuniti njegova očekivanja i neka narod Božji može u vama uvijek vidjeti znak i odsjaj božanskoga.

Pozdravljam sve nazočne provincijale i provincijalke, kao i sve druge redovnike i redovnice, čije je djelovanje na teritoriju naše nadbiskupije, kroz cijelu povijest i danas, dragocjeno i neprocjenjivo. Božji narod vas treba i zahvalan vam je na vašem nesebičnom služenju. Redovnički život je bio i treba uvijek biti produžetak Isusova djelovanja, odjek njegove riječi, umnažanje njegovih ruku i toplina njegova srca.

Papa Franjo je uputio jaki poziv cijeloj crkvi, a napose redovništvu, da pođe na životne periferije gdje ima najviše bijede. U prošlosti su uglavnom sve redovničke zajednice nastale iz životnog iskustva svojih utemeljitelja koji su otkrili bijedu na tim periferijama i započeli tražiti suradnike da bi tu bijedu ublažili.

Koje su sve danas bijede koje bi trebalo ublažiti govori sam papa Franjo u jednoj svojoj poruci redovništvu, gdje kaže: „Postoji čitav jedan svijet koji čeka: osobe koje su izgubile nadu, obitelji u teškoćama, napuštena djeca, mladi kojima je oduzeta budućnost, bolesnici i starije napuštene osobe, bogati siti dobrima ali sa prazninom u srcu, muškarci i žene u traženju smisla života, oni koji žeđaju za Bogom“. A onda u zaključku papa veli: „Naći ćete život darivajući život, naći ćete nadu dajući nadu, naći ćete ljubav ljubeći“ (Poruka za Godinu posvećenog života 2014, br. 4). Područja tih problema, koja vape za djelatnicima ljubavi, nalaze se u dobroj mjeri i na teritoriju naše nadbiskupije.

Nekada je za redovništvo „fuga mundi“ bila identitetski amblem, ali danas to više nije. Naglasak je na „testificatio mundi“. Jučer je naglasak stavljen prije svega na sreću u drugom životu prema čemu treba težiti, a danas je sve veći naglasak da je Božja volja da čovjek živi radosno i sretno i u vremenu dok je hodočasnik na ovoj zemlji. Donosite radost mnogima koji nemaju kome reći da im je teško. Neka vam Gospodin pomogne da u svemu izvršite svoje poslanje u skladu s Božjom voljom.

Pozdravljam sve vjernike laike naše nadbiskupije, sve vjeroučitelje, župne suradnike, sve molitvene zajednice, duhovne pokrete i sve djelatnike u različitim oblicima karitativnog služenja, kao i pjevačke zborove, napose ovaj u današnjoj liturgiji.

Područje evangelizacije je veliko, a radnika nikada dovoljno. Znamo da ima puno roditelja koji ne uspijevaju ili čak ne smatraju važnim, prenijeti svojoj djeci cjelovitu vjeru. Imamo sve više vjernika čiji je odnos prema Bogu vrlo hladan. Ima ponajviše onih koji se zadovoljavaju vjerskim minimalizmom i njihova vjera nema gotovo nikakav utjecaj na njihov život. Ima i puno onih koji su rođeni kao vjernici, ali to nikada nisu postali. Već je veliki kršćanski pisac s kraja drugog i početka trećeg stoljeća, Tertulijan, napisao: „Kršćanin se ne rađa, kršćanin se postaje“. Vjera mora postati čovjekovo uvjerenje, iskustvo, a ne samo tradiciju.

Ovaj naš kraj ima razloga da se ponosi poviješću svoje vjere. Ovdje su korijeni kršćanske vjere, kada su u pitanju prostori današnje Hrvatske, a ovi prostori su i kolijevka vjere hrvatskog naroda. Ta je vjera zalijevana krvlju mnogih mučenika i zato ona ovdje ima tako duboke korijene. Snagom te vjere je naš narod uspijevao preživjeti, podnijeti nepodnošljivo i izdržati neizdrživo. Želimo vjerovati da će, kada Sin Čovječji ponovno dođe, na ovoj našoj dalmatinskoj grudi naći žive vjere. Dao Bog da bude tako!

Pozdravljam svećenike, redovnike, redovnice i vjernike iz moje dosadašnje Gospićko-senjske biskupije i izričem iskrenu zahvalnost na lijepoj suradnji kroz nešto više od sedam godina što će mi ostati u tajnom sjećanju. Izričem zahvalnost redovnicama Srca Isusova koje su, kroz sve ovo vrijeme, s toliko ljubavi i pažnje služile u biskupskom ordinarijatu u Gospiću.

Pozdravljam na poseban način članove karmelske obitelji u čijem sam okrilju živio kroz skoro 50 godina moga života, zahvalan Bogu za sve što sam tamo lijepoga primio i doživio, a toga je bilo jako puno.

I na kraju pozdravljam svoju rodbinu i prijatelje koji su me stalno pratili i prate svojom molitvom i ljubavlju, i koji su mi uvijek bili podrška i pomoć na putu ostvarenja u mom duhovnom pozivu.

Neka nas sve prati Božji blagoslov sa željom i molitvom da svi mi bude blagoslov svima onima s kojima živimo, s kojima i za koje radimo. Hvala lijepa.