Već nekoliko desetljeća kao Međunarodni dan priziva savjesti slavi se 15. svibanj, a Hrvatsko katoličko liječničko društvo ima desetogodišnju tradiciju obilježavanja i proslave toga dana prigodnim manifestacijama poput tribina i okruglih stolova. Nakon dvije pandemijske godine kada je taj dan bio obilježavan u skromnijem obliku, ovaj znanstveni skup organiziran je svečanije i to prvi put u suradnji sa splitskim KBF-om, kazao je u pozdravnom govoru predsjednik Društva doc. dr. sc. Rok Čivljak zahvalivši organizacijskom i znanstvenom odboru skupa.

Tema priziva savjesti pobuđuje interes cijelu godinu, a za nas zdravstvene djelatnike postala je jedna vrst stigme jer se pita zašto se mi prizivamo na pravo savjesti. Stoga mi je drago da je organizator odlučio dodati uz pravo i obvezu priziva savjesti jer možda ne bismo više trebali dovoditi u pitanje pravo priziva savjesti već postaviti pitanje zašto to ne bi trebala biti i obveza, kazao je, između ostaloga, dr. Čivljak.

Pozdravivši sve nazočne u svoje osobno ime i uime dekana KBF-a prof. dr. Mladena Parlova, prof. dr. don Ivan Bodrožić, predsjednik Organizacijskog odbora znanstvenog skupa i duhovnik HKLD-a, izrazio je nadu da je to početak dobre suradnje HKLD-a i KBF-a, te da će ovakvi susreti postati dobra tradicija i da će dati doprinos razvoju bioetičke i medicinske znanosti. Naglasio je da znanstveni skup s ovom temom ide „onkraj  jeftinog politikantstva i dnevnopolitičkih potreba, jer nam daje sveobuhvatniji pogled na priziv savjesti.“ Skup dotiče vječne i trajne teme, važne za svakog čovjeka, „koji doživljava da ima savjest kao svetište Božje prisutnosti i kao dar koji čovjeku omogućuje donositi ne samo vremenite, već i vječne odluke, te zauzimati stavove koji se temelje na nepogrešivoj istini o životu“, istaknuo je, između ostaloga, prof. Bodrožić te proglasio simpozij otvorenim.

Na skupu je održano 11 izlaganja, a sudjelovalo je 13 izlagača, profesora i liječnika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Švedske.

Prva sesija, koju je moderirala dr. sc. s. Dijana Mihalj, počela je predavanjem doc. dr. sc. Ane Begić s KBF-a Sveučilišta u Zagrebu o temi „Priziv savjesti – čin vjernosti samome sebi“. Dostojanstvo čovjeka, stvorenog na sliku Dobra i pozvanog na otkrivanje istine nalaže da u svojoj savjesti donosi odluke koje su u skladu s njegovim uvjerenjem. U tom kontekstu temeljno je pravo svake ljudske osobe da određuje svoj život i donosi odluke u skladu s vlastitim uvjerenjem, jer čini koje činimo određuju našu osobnost. Prigovor savjesti ne može se stoga promatrati kao sukob između vjernika i nevjernika jer zahtjev za život po savjesti, budući da proizlazi iz samog dostojanstva ljudske osobe i njezine naravi, obvezuje svakog čovjeka bez obzira na njegov svjetonazor. U konačnici priziv savjesti nije neposluh zakonu ili neki antijuridički stav nego težnja da se izrazi ispravan duh zakona koji nije u suprotnosti s neotuđivim pravima ljudske osobe. Priziv savjesti izlagačica vidi kao oblik građanske odgovornosti i vjerničke hrabrosti aktivno se zauzeti za Dobro i istovremeno autentičan način svjedočenja vrijednosti osobne slobode.

Izv. prof. dr. sc. Suzana Vuletić s KBF-a Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku govorila je o temi „Objekcija savjesti u kliničkoj oblasti biomedicinskih dilema“. Progresivnim razvojem visoko sofisticirane tehnološke medicine, u oblasti se kliničkog djelovanja često susrećemo s objekcijom savjesti u pokušaju obdržavanja bio-etičkih, ideoloških, filozofskih i vjerskih stajališta. Zahtijevano strukovno-profesionalno postupanje može ući u koliziju s vrijednosnim moralnim uvjerenjima, određenim sudjelovanjem ili odbijanjem izravnog uključivanja u ne/provjerena i/li manipulatorna znanstvena istraživanja, dijagnostičke i/li terapijske postupke, koji nisu u skladu s moralnom savješću pojedinca, medicinskom etikom, zaštitom ljudskih prava i dostojanstva života. Do konfliktne lojalnosti između osobne savjesti i profesionalne etike najčešće dolazi, istkanula je izlagačica, u biomedicinskim zahtjevima pružanja određenih usluga, poput: pobačaja, propisivanja i/li izdavanja kontraceptiva/ interceptiva/kontragestativa, vršenja sterilizacije, sudjelovanja u pomognutoj oplodnji, eksperimentiranju s fetusima, ne-etičnom ophođenju s humanim biološkim materijalom, eugeničkim alteracijama genoma, kloniranja, genomske hibridizacije, genotipske selekcije, nemoralnim postupcima i ishodima invazivne prenatalne dijagnostike, predimplantacijske manipulacije, transfuzije krvi, komercijalne transplantacije, cyborgizirajuće medicine, određenih cijepljenja, izvršenja eutanazije, palijativne sedacije, povlačenja parenteralne prehrane i hidratacije te brojnih drugih. Zaključuje da moralna odgovornost iziskuje očuvanje savjesnog opredjeljenja prizivom savjesti, koje bi trebalo biti zagarantirano kodeksima medicinske deontologije, zdravstvenim zakonima i ostalim među/narodnim bio-pravnim dokumentima.

Izv. prof. dr. sc. Šimun Bilokapić s KBF-a Sveučilišta u Splitu izlagao je o temi „Priziv savjesti i hitna kontracepcija“. Priziv savjesti nije nikakvo pomodarstvo i inaćenje nego je povijesna konstanta, ozbiljno nastojanje da se očuvaju temeljne ljudske vrednote, vlastito dostojanstvo i dostojanstvo vlastite savjesti. Treći milenij se otvara puštanjem u prodaju tzv. pilule dan poslije čija je zadaća spriječiti neželjenu trudnoću kod žena koje su imale riskantan odnosno nezaštićeni spolni odnos, potencijalno fertilan. Komercijalizaciju pilule slijedi vrlo brzo njezina legalizacija u većini europskih država i SAD-a, a legalizaciju te „nepoznate” pilule slijedi žestoka rasprava „za i protiv” njezine uporabe i mogućnosti priziva savjesti. Izlagač ističe da rasprava i danas živi poradi jednostavnoga ali možda i namjerno nejasnog odgovora na pitanje: je li pilula dan poslije i uopće hitna kontracepcija zaista kontracepcija ili ima i abortivne učinke; započinje li trudnoća začećem ili implantacijom. Jer, ako pilula dan poslije ima abortivne učinke, postavlja se onda ozbiljno pitanje priziva savjesti liječnika s obzirom na propisivanje i davanje takvih tableta i priziva savjesti ljekarnika s obzirom na njezinu nabavu i izdavanje. Predavač se izlaganjem uključio u raspravu o znanstvenim i etičkim problemima vezanim uz hitnu kontracepciju, a naročito uporabu levonorgestrela sadržanog u mnogim pripravcima koje nazivamo jednim imenom „pilula dan poslije”, a sve s ciljem egzemplifikacije temeljnih pitanja i dilema vezanih uz priziv savjesti u tom slučaju.

Druga sesija, koju je moderirala prof. Vuletić, počela je predavanjem doc. dr. sc. Mirjane Radan s Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu o temi „Humana reprodukcija i priziv savjesti“. U vremenu ozbiljne depopulacije i laganog nestajanja jedne relativno mlade države, naše Hrvatske, priziv savjesti se opire kontraceptivnom mentalitetu i odstupanju od zdrave, naravne i pravovremene reprodukcije. U odnos se dovodi autonomija pojedinca s obzirom na jedini orijentir, smjerokaz i najdublji glas koji progovara u dubinama njegova bića te moguće neodgovarajuće zahtjeve okoline koji mu narušavaju moralnu ravnotežu, istaknula je između ostaloga izlagačica.

Izv. prof. dr. sc. Zorica Maros s KBF-a Sveučilišta u Sarajevu govorio o temi „Cijepljenje između čina ljubavi i priziva savjesti“. Papa Franjo je cijepljenje nazvao činom ljubavi. Premda se u teološkom promišljanju čin ljubavi i priziv savjesti zapravo poistovjećuju, ista su stvarnost, na praktičnoj razini življenja kršćanstva događa se da se iz priziva na savjest uskrati ljubav bližnjemu ili da se iz ljubavi prema bližnjemu izda vlastita savjest. Na praktičnoj razini obje se ove varijacije mogu pojaviti i u slučaju cjepiva protiv Covida-19.

Prof. dr. sc. Ivan Bodrožić s  KBF Sveučilišta u Splitu i Jelena Bućan, s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu govorili su o razgradanja i izgradnji savjesti na temelju slučaja Sherri Finkbine, televizijske voditeljice u Phoenixu (Arizona, SAD) koja je 1962. izvršila pobačaj pošto je saznala nakon nekoliko tjedana trudnoće da bi lijekovi koje je koristila a koji su sadržavali talidomid mogli imati velike nuspojave za začeto dijete. U tom vidu analizirali su čimbenike koji utječu na savjest pojedinca, te ukazuju koliko neki stav doista smije biti ključan u tako važnim stvarima kao što je pitanje života i smrti začetog djeteta. A za kraj ističu na koji način savjest treba odgajati kako bi bila pravi kriterij donošenja odluka, pri čemu je moralni nauk Katoličke crkve okosnica u izgradnji savjesti

Dr. sc. Martin Kuhar iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izlagao je o temi „Etički argumenti protiv eugenike u Hrvatskoj, 1900. – 1941.“ Identificirao je one pojedince i njihove argumente prema kojima je eugenika udar na osobnu slobodu, slabo prikriveni rasizam, destrukcija moralnih nazora, odnosno politizacija klasne borbe. Posebno je izdvoji djelo „Eugenika i moral“ svećenika i filozofa Andrije Živkovića iz 1933. godine u kojem je metode negativne eugenike odbacio na temelju njihove nekompatibilnosti s prirodnim pravom.

Nakon stanke uslijedila je treća sesija, koju je moderirala doc. dr. sc. Mirjana Radan, izlaganjem dr. sc. Danijele Rupčić s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu o temi „Pravo na slobodu savjesti i zdravlje žena u Rezoluciji EU Parlamenta (2020/2215(INI))“. U Europskom parlamentu usvojena je 24. lipnja 2021. Rezolucija o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u u kontekstu zdravlja žena (2020/2215(INI)). Rezolucija, temeljena na Izvješću Predraga Freda Matića, izvjestitelja Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta (FEMM), sadržajno razmatra vrlo važno pitanje zaštite zdravlja i prava žena, ali u biti svojim odredbama prelazi i koncept temeljnih ljudskih prava, koja su univerzalna i nepromjenjiva, i koncept prava na zdravlje koje proširuje definiranjem pobačaja „osnovnom zdravstvenom uslugom”, ali i sam koncept poimanja žena jer na nekoliko mjesta spominje pravo na rodni identitet kojim se ideološki odvaja biološki spol od roda, kazala je izlagačica. Tekst Rezolucije nije u skladu s načelom supsidijarnosti i nacionalnim nadležnostima jer izravno zadire u područja nadležnosti država članica pa je jasno zašto pobačaj svrstava pod temeljna ljudska prava koja su pak zaštićena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (2016/C 202/02) koja je izravno primjenjiva u nacionalnim zakonodavstvima. Izlagačica nadalje ističe da neosnovanim pravno-tehničkim zahvatima ovaj dokument nastoji prenijeti pobačaj u korpus temeljnih ljudskih prava kako bi se potpuno ukinulo pravo na slobodu savjesti definiranjem pobačaja univerzalno dostupnom „osnovnom zdravstvenom uslugom” čija bi provedba predstavljala obvezu za sve medicinske djelatnike.

Dr. sc. Vanja Romlin s The Newman Instituta u Uppsali govorila je o nadležnosti legislativnog autoriteta Europskog parlamenta i prizivu savjesti. Ugovorom iz Lisabona dodijeljene su nove zakonodavne ovlasti Europskom parlamentu učinivši ga ravnopravnim s Vijećem ministara po pitanju donošenja odluka koje se odnose na budžet i rad Unije. Navedene promjene su bitno utjecale i na način surađivanja Parlamenta s drugim institucijama, te time i moć određivanja političkog smjera Europe. Parlament je, putem svojih izravno izabranih zastupnika, ovu moć i aktualizirao kroz brojna pitanja od kojih se po važnosti ističu aktivnosti u području ljudskih prava, kako unutar granica Europske unije tako i izvan njih. Izlagačica je napravila poseban osvrt na stav i utjecaj Parlamenta prema temeljnom ljudskom pravu slobode savjesti zaštićenom Općom deklaracijom o ljudskim pravima te s njim povezanim pravom na priziv savjesti repliciranim u Povelji Europske unije o temeljnim pravima. Unatoč svojoj temeljnoj vrijednosti i priznanju iste u međunarodnim ugovorima i dokumentima o ljudskim pravima, soft law instrumentima te sudskoj praksi, zaštita koja se pruža subjektima prava na priziv savjesti u praksi se pokazala nedostatnom i neučinkovitom. Štoviše, primjećuje se tendencija umanjivanja važnosti instituta priziva savjesti te njegova osobita narušenost u područjima pružanja dobara i usluga te zapošljavanja, sve pod prizmom sukobljenih temeljnih prava i sloboda, a putokaz navedene prakse ogleda se uvelike i u aktima Parlamenta koji nose punu težinu i legitimitet te institucije.

Dr. sc. Dijana Mihalj s KBF-a Sveučilišta u Splitu govorila je o temi: „Pravni institut priziva savjesti u perspektivi crkvenog učiteljstva i ustavnih vrednota RH“. U današnjim se razvijenim društvima o prizivu savjesti raspravlja kao o pravnom fenomenu koji traži svoje opravdanje i utemeljenje, a pravna znanost raspravlja o granicama njegove dopustivosti, nudi definicije i klasifikacije, sve kako bi se našla ravnoteža između slobode pojedinaca i zaštite općeg dobra. Pitanje koje se postavlja jest pitanje granica a ne opravdanosti prava na priziv savjesti, ističe izlagačica. U svom predavanju problematizira o pravu na priziv savjesti u crkvenom uređenju i u hrvatskom pravnom kontekstu, imajući na umu činjenicu da otpor pravnoj normi kod priziva savjesti proizlazi iz moralnog suda koji je često utemeljen na religijskim uvjerenjima. Zaključuje da bi u društvenom kontekstu u kojemu se znatna većina građana izjašnjava vjernicima, koji je iznikao iz kršćanskog svjetonazora i koji ima međunarodnim ugovorima uređene pravne odnose od zajedničkog interesa Crkve i države, valjalo povesti računa o tome.

Skup je donio mnogo važnih informacija i znanstvenih činjenica, a obogatile su ga i plodne rasprave.

Tom prigodom članovi HKLD-a zahvalili su dosadašnjem nadbiskupu Marinu Barišiću na službi i čestitali novom nadbiskupu Splitsko-makarske nadbiskupije Draženu Kutleši na preuzimanju službe.