“Na međunarodnoj sceni Sveta Stolica uvijek je promicala krepost hrabrosti mira”, podsjetio je mons. Gallagher prikazujući prvi aspekt papinske diplomacije. “Potrebno je više hrabrosti za mir nego za rat, ovo drugo je uvijek poraz. Hrabrost da izaberemo susrete umjesto sukoba, dijalog umjesto nasilja, pregovore umjesto neprijateljstva, iskrenost umjesto licemjerja. Međutim, geopolitička situacija je toliko napeta i polarizirana da postaje vrlo teško promicanje i usađivanje mira u umove i srca. Pogotovo zato što proizvođači oružja podržavaju i potiču sukobe, a tehnološki napredak pridonosi sve hladnijem i distanciranijem pristupu golemoj tragediji rata”, nastavio je dalje nadbiskup.

“Pozivajući se na apostola Pavla, papa Franjo traži od nas da djelujemo s poniznošću, blagošću i velikodušnošću; to je dobra lekcija za sve one koji su poput vas svakodnevno uključeni na scenu regionalnih, nacionalnih i međunarodnih odnosa.” Što se tiče multilateralne diplomacije, mons. Gallagher izrazio je i svoju nadu u obnovu UN-a: “Koliko je potrebna reforma funkcioniranja Ujedinjenih naroda (osobito Vijeća sigurnosti), na reprezentativniji način i uzimajući u obzir potrebe svih naroda! Za to je potrebna podrška cijele međunarodne zajednice i obnova duha Helsinkija.”

Osvrćući se na drugi aspekt diplomacije Svete Stolice, onaj na služenje čovjeku, mons. Gallagher istaknuo je kako “iza svih ovih sukoba, napetosti te dramatičnih humanitarnih situacija stoje ljudi, s imenima i prezimenima”. “Stavljajući čovjeka u središte svojih aktivnosti, papinska diplomacija nastoji slijediti svoj poziv i nastoji se izdići iznad svakog partikularizma, obraćajući se svima koji traže mir, razvoj i poštivanje ljudskih prava”, istaknuo je nadbiskup. Ova uloga “nije nadahnuta zemaljskim brigama, već istinski teološkim pristupom diplomaciji, kao sredstvu za postizanje mira, ljubavi i bratstva”.

Zahvaljujući svom uzvišenom poslanju naviještanja evanđelja i promicanja vrijednosti pravde, istine i dobra, Sveta Stolica tako prati narode u izgradnji mira i bratstva među pojedincima, ali i među narodima, izjavio je nadbiskup. Nepristrana, lišena bilo kakvog osobnog interesa, Sveta Stolica “lakše može postati posrednik i sugovornik. Slobodna od bilo kakvih političkih, ekonomskih ili vojnih ambicija, uspjela je svoju posebnost pretvoriti u snagu, a svoj glas u kompas koji vodi savjesti kroz tragedije ovoga svijeta.”

“U povijesti Crkve, jučer kao i danas, postoje bezbrojni ljudi – vjernici, posvećene osobe ili političari – koji su vršili svoje političko ili diplomatsko djelovanje u ime milosrđa”, primijetio je nadbiskup, udubljujući se u treći aspekt njegova razmišljanja. “Tako je za Crkvu i milosrđe postalo politička i diplomatska kategorija i prije svega je papa Franjo bio taj koji je podupirao taj put, koji nam omogućuje postizanje najvišeg oblika pravde braneći ono što je ispravno i osuđujući nepravdu. Tada će biti moguće izgraditi duboko ljudske osobne i društvene veze za izgradnju civilizacije ljubavi i promicanje kulture susreta“.

Stoga se papinska diplomacija “onako kako ju je razvio i kreativno nastavio papa Franjo” može nazvati “diplomacijom milosrđa”. “Povezujući milosrđe s diplomacijom, Papa ponovno potvrđuje načelo neutralnosti i odbijanje legitimiranja jedne ili druge zaraćene strane”, zaključio je nadbiskup. “Neutralnost, koju su stoljećima prije uspostavili njegovi prethodnici, Franjo je tako obogatio ovom novom dimenzijom i odbijanjem prihvaćanja čisto političkog stava Papinske vlasti”.

Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje raznovrsnosti i pluralizma elektroničkih medija.