Obredi su počeli ulaznom procesijom i prostracijom ispred glavnog oltara, a završili procesijom kroz Grad u kojoj su, uz tri drvena križa, nošene i moći Isusovog križa koje su čuvaju u Moćniku katedrale.

Muku po Ivanu pjevali su pjevač katedralnog zbora Zvonimir Cetinić i katedralni župnik don Marin Lučić te Mješoviti katedralni zbor i pojedinačni pjevači.

Propovijedao je đakon Dubrovačke biskupije don Mišo Pecotić. Istaknuo je da je ljudskom razumu nedokučiva tajna svih nevinih ljudi koji trpe te se promišlja o Kristovoj smrti koja dolazi kao posljedica osude nevinog koji trpi radi grijeha ljudi. Poručio je da vjernici ne trebaju gubiti nadu i povjerenje, niti sumnjati, jer križ nije kraj. Isus je pobijedio smrt, preko križa, te se i za sve ljude, u Božje vrijeme, događa iznenađenje i zato se osluškuju Božji znakove preko kojih on uvijek izvodi iz teških situacija, na svoj način. Đakon Pecotić zaključio je da promatrajući Isusa na križu vjernici ulaze u njegovu školu ljubavi. „Na tom križu Isus nam daruje svoju Božju ljubav koja nikad ne gasne. Božju ljubav možemo razapeti i probosti, ali je ne možemo uništiti. Ona će na kraju uskrsnuti!“, poručio je.

Biskup Glasnović obratio se vjernicima ispred crkve dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha, na posljednjoj postaji procesije koja se zaustavljala na nekoliko mjesta u Gradu radi podjele blagoslova relikvijom Isusovog križa. Podsjetivši da se u procesiji nose križevi, a svi nose i svoje vlastite križeve, biskup je vjernike kratko potaknuo na promišljanje kako su uz Isusov križa na Golgoti stajala još dva križa, a jedan je od njih, također, postao otkupiteljski križ. Istaknuo je da svi, kakve god križeve imali, dobivaju otkupljenje samo Kristovim križem.

Tijekom obreda Velikog petka vjernici su u katedrali iskazali štovanje križu, te su se pričestili hostijama posvećenima na Misi Večere Gospodnje. U Sveopćoj molitvi Crkve koja potječe, iz prvih stoljeća kršćanstva, ove godine je uvršten dodatni zaziv za sve koji trpe zbog rata.