Na početku mise katedralni župnik preč. Mato Majić podsjetio je da ovu misu prikazuje za katedralnu župnu zajednicu, za sve vjernike i njihove bližnje, na sve njihove nakane, potrebe i molitve, i za sve njihove pokojne.

Uvodeći u misno slavlje kardinal Puljić podsjetio je da „Svim svetim jednim slavljem obuhvaćamo sve svece u nebu pa ih molimo za zagovor“. „Neka nas prate dok mi putujemo na ovoj zemlji, da i mi dospijemo tamo gdje su oni“, rekao je kardinal Puljić.

U propovijedi kardinal Puljić izrazio je žaljenje da do danas, unatoč svih nastojanja Katoličke Crkve da potakne međunarodne i domaće političare, još nije izglasan zakon kojim bi svetkovina Svih svetih bila priznata katolicima kao neradni dan. „Ali nećemo odustajati, već uporno poticati ne bi li se, napokon, jednoga dana ostvario zakon koji uvažava i nas katolike u ovoj zemlji“, poručio je kardinal Puljić.

Kazao je da je svetkovina Svih svetih „prigoda da shvatimo što znači postati svet“. „Tko je, zapravo, svet? Onaj koji živi u milosti posvetnoj, a milost posvetna je Božja ljubav u nama i ona nas posvećuje“, kazao je kardinal Puljić, dodavši da dostojanstvo djece Božje znači živjeti u Božjoj ljubavi, nositi milost u duši. „To znači put posvećenja. Ne radi se o izvanrednim čudesima – nego rastu u Božjoj ljubavi“, kazao je kardinal Puljić, pojasnivši da je slavlje Svih svetih poruka da je sreća svakog čovjeka zapravo blagost, a da blaženstvo nama dolazi kad povjerujemo, usvojimo i živimo Božju riječ. “Svi sveti nas, nekako, kao da probude u našem vlastitom identitetu. Djeca smo Božja – to je najveće dostojanstvo na zemlji, a to se dogodilo po krštenju kad smo ucijepljeni u Krista uskrsloga i njegovo mistično tijelo. I danas obnavljamo, na temelju ove riječi Božje koje apostol piše, svoje dostojanstvo i identitet“, naglasio je kardinal Puljić, pozvavši vjernike da se vrate svojim korijenima, svojoj krsnoj i posvetnoj milosti, dostojanstvu, kako bi živjeti to dostojanstvo, zračili Božju ljubav i ono što Bog od njih očekuje. Potaknuo ih je da mole sve svete, „koji su postigli vječnu sreću“, da im pomognu biti ustrajni, vjerni, postojani u suradnji s Božjom milošću, „da bi nas smrt zatekla upravo u toj posvetnoj milosti“, koja je „ulaznica za nebo“, a koju svaki put u ispovijedi obnavljaju i jačaju.

Podsjetio je da vjernici ovih dana mogu dobiti potpuni oprost, „ne samo za sebe već i za pokojne“. Spomenuo je da je svetkovini Svih svetih prethodila svetkovina Svih svetih mučenika (Dan mučenika). Dodao je da je Crkva uvela proslavu ove svetkovine u svibnju, ali da je, zbog velikog priliva hodočasnika u Rim, proslava premještena u jesen, kako bi se ljudi lakše mogli hraniti. Kazao je da je osim praktičnih razloga svetkovina prenesena upravo u jesen jer to godišnje doba predstavlja zrelost života. „Ako želimo ići u nebo, valja ići prema zrelosti života, sazrjeti, da možemo zakoračiti u vječnost“, kazao je kardinal Puljić koji je potom ispričao pripovijest o jednom čovjeku koji je bio „izuzetno svet i dobar“, a toga istovremeno nesvjestan. Kazavši kako je tom čovjeku Bog poslao anđela da mu ispuni želju, na što je čovjek tražio da Bog kroz njega djeluje, a da čovjek to i ne primijeti, kardinal Puljić poželio je da svi imaju takve Božje milost, „da se Bog slavi mojim radom, mojim životom, da ljudi ne svraćaju pozornost na mene, nego na Božje djelo“. „Svi sveti neka nam isprose tu Božju milost, da živimo trajno prijateljstvo s Bogom i živimo dostojanstvo djece Božje i tako i mi putujemo prema vječnosti“, zaključio je kardinal Puljić.