Blagdan Velike Gospe u Čvrljevu

Unatoč epidemiji koronavirusa, misi je nazočilo mnoštvo vjernika koji su doista držali preporučeni razmak. Održala se i tradicionalna procesija s Gospinim kipom. Uoči procesije pala je kratkotrajna kiša te je misa održana u crkvi, ali je većina vjernika misu pratila ispred crkve na odgovarajućoj udaljenosti. Svečano misno slavlje predvodio je fra Dušan Džimbeg, župnik Lećevice, u suslavlju župnika Čvrljeva fra Ante Jurić Talaje.

Uz brojne domaće vjernike, svečanom misnom slavlju nazočili su i predstavnici Općine Unešić sa svojim načelnikom Živkom Bulatom, te vjernici iz okolnih župa. Misno slavlje uveličao je župni zbor te Radojka Božić (solo), a uz orgulje je bio Mirko Jurić.

U svojoj propovjedi fra Dušan je kazao, kako proslavu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo slavimo u posebnim okolnostima.

Da nije Velika ne bi bila uznesena na nebo, a da nije bila uznesena ne bi bila Velika

„Mi smo danas turobni, žalosni jer se nevidljivi neprijatelj uvukao između nas, distanca, razmak…  Što ima ljepše od osmijeha na licu i pružene ruke. Stvoreni smo da budemo sretni, a ne turobni. Zato, braćo, nemojmo se bojati. Naši stručnjaci sve znaju, a najbolje znaju da nema Boga. Gdje ćemo doživjeti radost? Možemo li vratiti radost u svoje srce? Možemo, a u tome će nam pomoći dvije velike žene Elizabeta i Gospa Marija. Kažemo, Velika Gospa, kako je to samo sadržajno, kako je to bogato. Da nije Velika ne bi bila uznesena na nebo, a da nije bila uznesena ne bi bila Velika. Jedno s drugim je povezano, jedno drugo uključuje.”

“Kako ćemo danas razmišljati? Treba li uopće govoriti? Danas se puno govori, a trebalo bi dopustiti da nam danas sam blagdan govori. Ovo je blagdan komunikacije. Kažu da je najveća komunikacija između ljudi – ljubav. A što je to ljubav? To je dragi Bog. On je sam ljubav. On nas toliko voli da nam je dao Božanskog Sina, a kad idemo kod Božanskog Sina ne možemo zaobići njegovu majku Mariju.”

Potom je upitao i sebe i vjernike: „Što ćemo danas naučiti? Hoćemo li naučiti komunicirati? O čemu? Današnji blagdan možemo još nazvati i Dan radosti i Dan susreta, jer danas Blažena Djevica Marija ide puna radosti u dom Zaharije i Elizabete. Obje su trudne. Elizabeta prepoznaje tko je ispred nje, Majka Stvoriteljeva!“

Svi smo pozvani danas biti proroci

Poručivši vjernicima da trebaju biti radosni proroci: „Naš Bog je živi i mi zato moramo biti radosni. Pozvani smo danas biti proroci i to ne samo biskupi, papa, svećenici, nego svi vi ste pozvani biti navjestitelji. Ovo je danas čin opredjeljenja i vi morate biti navjestitelji i donositi radost, A kako? Svjedočeći i noseći Ga u sebi poput Marije, koja ga je imala, nosila, bila uvjerljiva. Nemojte pripovijedati, samo šutite i svjedočite Isusa Krista i njegovu svetu Riječ, a to znači, volite se, družite se, opraštajte jedni drugima, radujte se, nemojte biti čangrizavi, ni živjeti u strahu, govoreći, nemam posla, umrijet ću od gladi, od žeđi.“  Nadalje se upitao, po čemu ćemo danas prepoznati Europu i koliko ima onih koji doista svjedoče Boga živoga.

“Imamo mi svećenika, biskupa, vjernika, ali koliko imamo živih svetohraništa – ljudi, koji nose Boga i svjedoče Boga. Po čemu ćemo dana prepoznati današnju Europu koja je prije šezdesetak godina uzela Mariju kao zaštitnicu. Danas, ta ista Europa, ne spominje Mariju, ni Boga, ni kršćanske korijene, bježi od Crkve, od Boga, niječe sve. O čemu se danas propovijeda? O čemu se danas govori? Je li o kulturi života? Čuli ste za Drugi svjetski rat u kojemu je, od 1939. godine do 1945. godine, ubijeno 60 milijuna ljudi, to je najveći broj ubijenih u povijesti čovječanstva. Stalno govorimo, da se ne ponovi takvo zlo. Gle, koja dvoličnost. Danas u 21. stoljeću (ovo nisu kršćanske statistike, nego ateističke), svake godine bude ubijeno 56 milijuna malih ljudskih života, nerođenih, koji nisu ugledali svjetlo dana, nije im se dopustilo, ubijeni su. Koliko licemjerja ima u ovom svijetu, u svakom čovjeku i u nama vjernicima?”

Na kraju je fra Dušan pozvao vjernike da se ugledaju u Mariju, poručivši im: “Krenimo putem Marije, to je naš cilj, to je Marijino Uznesenje na nebo. I pred nama je velika zadaća, hoćemo li biti tužni i turobni ili ćemo biti nositelji života i Radosne Vijesti?”