Naslov je nadahnut riječima sv. Franje koji piše: „Svi, braćo, gledajmo dobrog pastira, koji podnese muku križa da spasi ovce svoje“ (Opomene, VI, 1: Franjevački izvori, Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i Bosne i Hercegovine, 2012., 200), a bratstvo, odnosno braća – osobito ona najmanja – jedna je od ključnih tema učiteljstva pape Franje od samog početka njegovog pontifikata.

Papa Franjo braću je prepoznao u onim „nevidljivim“ ljudima – migrantima – koje je zagrlio na otoku Lampedusi, u zatvorenicima, beskućnicima i svima onima koje je susretao i kojima je išao ususret za vrijeme svojega pontifikata. Braća su i mnogi drugi – vjernici s kojima se susreće, vjerski vođe (patrijarsi, imami i drugi).

Enciklika govori o „otvorenom“ i o „zatvorenom“ svijetu, o globalizaciji i pandemiji, o otvorenim i o zatvorenim društvima, o izbjeglicama i   ljudskim pravima, o općoj namjeni dobara i privatnom vlasništvu, o populizmu i liberalizmu, o političkoj ljubavi na djelu i socijalnom dijalogu koji vodi novoj kulturi, o ljubavi prema vlastitu narodu, o opraštanju i zaboravu – to je tek dio tema koje se obrađuju na temelju bogate tradicije socijalnoga nauka Crkve.

Kako je istaknuo prof. Stjepan Baloban u osvrtu na encikliku objavljenom u Kani, papa Franjo – svojim specifičnim rječnikom i stilom koji je istodobno poticajan i usmjerujući – obrađuje brojna pitanja i probleme beskompromisno upozoravajući na uzroke nepravdi, skrivene namjere i obmane kojima se nastoji prikriti stvarnost nepravdi u svijetu u kojemu živimo. Usto, Papa poziva kršćane, katolike, pripadnike različitih religija i sve ljude dobre volje da u današnjem svijetu i društveno-političkim prilikama kao braća i sestre zajednički poradimo na sveopćem bratstvu i socijalnom prijateljstvu kako bi se ta nepravedna situacija počela popravljati.

Papa Franjo piše: „Pitanja vezana uz bratstvo i socijalno prijateljstvo oduvijek su me zanimala. Proteklih sam godina o njima govorio mnogo puta i na različitim mjestima. U ovoj sam enciklici prikupio mnoge od tih nastupa, stavljajući ih u širi kontekst razmišljanja. […] Velika mi je želja da u ovom vremenu, koje nam je dano živjeti, prepoznamo dostojanstvo svakog čovjeka i u svima iznova oživimo sveopću težnju za bratstvom, među svima […]. Sanjajmo, dakle, kao jedinstvena ljudska obitelj, kao suputnici koji dijele isto tijelo, djeca iste zemlje koja je naš zajednički dom, svaki pojedini s bogatstvom svoje vjere ili uvjerenja, svaki pojedini sa svojim glasom, svi kao braća!“

Dodao je i da ovu socijalnu encikliku nudi „kao svoj skromni doprinos daljnjem promišljanju u nadi da ćemo se, suočeni s današnjim pokušajima eliminiranja ili ignoriranja drugih, pokazati sposobnima odgovoriti novim snom o bratstvu i socijalnom prijateljstvu koje neće ostati samo na riječima“.