POVIJEST

Otkad postoji Gradec ili Grič, današnji zagrebački Gornji grad, u njegovom je središtu bila crkva sv. Marka. Dokaz tomu je i groblje uz nju iz 11. stoljeća, pronađeno u istraživanjima 2006./2007. Najstariji spomen Griča je iz 1201. Nakon provale Tatara, Bela IV. je 1242. Gradecu Zlatnom bulom dao status slobodnoga kraljevskog grada. No, to nije podrazumijevalo i vlastitu župu, nego je taj gradić pripadao Župi sv. Margarete koja je bila pod jurisdikcijom zagrebačkog biskupa. Kraljev uvjet bilo je podizanje čvrstih zidina, te se nakon toga grad planski gradio oko glavnog trga.

Gradska općina je 1256. dobila pravo održavanja godišnjeg sajma o blagdanu sv. Marka. To je još jedan dokaz o postojanju crkve u to vrijeme, o čemu svjedoči i jedan postojeći romanički prozor. Kraljica Marija je 1261., uz pristanak biskupa Filipa, odredila da patronat nad crkvom ima grad, a ne biskup.

Na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće crkva je znatno povećana. U vrijeme župnika Blaža, 1423., dobila je oblik trobrodne dvoranske crkve s troapsidalnim poligonalnim svetištem u dimenzijama koje je zadržala do danas (36 × 15.5 metara). Iz tog vremena ostao je glavni južni portal sa stilskim karakteristikama kasne gotike, pred kojim su prva četiri predsjednika Republike Hrvatske polagala prisegu. U istu fazu može se svrstati i gradnja sakristije i zvonika koji se prvi put spominje 1433. Kapela na sjeverozapadnom uglu crkve spominje se 1472., a prigrađena je vjerojatno nakon epidemije kuge 1468. Na njenom mjestu je 1499. podignuta nova kapela sv. Fabijana i Sebastijana, zaštitnika od kuge, a prema starim povijesnim izvorima i zaštitnicima Gradeca. Tada je u vanjski kontrafor ugrađen danas najstariji sačuvani kameni grb Grada. Vrata tadašnje sakristije danas se čuvaju u Muzeju Grada Zagreba. Osim

Crkva je u 16., 17. i 18. st. stradavala od požara i potresa. Potres je 1502. srušio zvonik koji je stajao uz sakristiju. Na novi zvonik je 1588. postavljen sat. Crkva je 1645. teško stradala u požaru, kao i 1674. i 1707. kada su uništena zvona. Tada su napravljena današnja zvona. Gradnja kasnorenesansnog ili baroknog, četverokatnog zvonika s klesanim uglovnim kvadrima, rastvorenog monoforama i biforom u zadnjoj etaži započela je 1649., nastavljena 1660. te dovršena između 1674. i 1725. Ta je godina zabilježena u naslikanoj tabuli na istočnom pročelju.

Nizom popravaka crkva je postupno mijenjala izgled. Među ostalim, pod od opeke zamijenjen je kamenim pločama. U 17. st. broj oltara se s osam, koliko ih je bilo u 15. st., povisio na dvanaest. Pred oltarom Svetoga Križa su gradski suci sa zastupstvom i hrvatski banovi prisezali da će točno obdržavati zakone. U niši kraj tog oltara čuvale su se povelje Gradeca.

Gradski senator Ivan Hyacintha je 1740. ispred crkve dao podignuti pil Bezgrešne Marije s pozlaćenim likom na visokom stupu i kamenim kipovima sv. Josipa, sv. Ivana Nepomuka, sv. Ivana i sv. Ivana Krstitelja u podnožju. To djelo Claudia Kentza bilo je na trgu do 1869. kada je srušeno da bi se napravila fontana u prigodi dolaska cara Franje Josipa u grad.

Zagrebački biskup Ivan Paxi je 1771. iznio ideju o rušenju crkve jer je bila pretijesna te je predloženo da crkva sv. Katarine postane župna. Od rušenja ju je spasio car Josip II., koji je posjetivši grad zaključio da je to solidno građen spomenik koji se mora sačuvati. Gradski zastupnici su 1805. opet nakanili srušiti crkvu, ali su se tomu oduprli biskup Maksimilijan Vrhovac i župnik Karvančić. Na zvonik je 1841. postavljena bakrena lukovičasta kapa, o čemu i danas svjedoči zapis godine na njoj. Novi prijedlozi za rušenje crkve pojavili su se 1848., no s druge strane zastupan je temeljiti popravak.

Na prijedlog đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera nacrte za obnovu izradio je Friedrich Schmidt. Preradio ih je njegov učenik Herman Bollé te je 1878. – 1882. izveo radikalnu obnovu u neogotičkom slogu. Tijekom obnove potres je 1880. znatno oštetio crkvu. Prilikom restauracije srušena je kapela sv. Fabijana i Sebastijana, znatno je snižen pod, zatrpana je kripta, srušen je renesansni zapadni portal i podignut novi s kipom sv. Marka u zabatu, otučene su gotičke freske (koje je Izidor Kršnjavi želio sačuvati, ali nije uspio), uklonjen je sav inventar s baroknim oltarima (s kojih su neki kipovi, među kojima i oni iz radionice biskupa Branjuga, sačuvani u muzejima), a postavljena su tri oltara od viničkog kamena, zamijenjeno je pjevalište, konstruirano je novo krovište, izveden je zabat nad južnim portalom, preoblikovani su prozori i postavljeni vitraži te najpoznatiji simbol crkve – pocakljeni crijep sa šarama narodnih ornamenata i grbovima Grada Zagreba i Trojedinog Hrvatskog Kraljevstva (grb Hrvatske, Dalmacije i Slavonije).

Crkvu je 29. listopada 1882. posvetio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Mihalović.

Pil Bogorodice na Trgu porušen je 1888. radi postavljanja vodoskoka u povodu dolaska Franje Josipa. Preostalo kameno podnožje netočno se tumačilo kao ostatak prijestolja na kojem je mučen Matija Gubec.

Od tri postojeća zvona: sv. Marije (1800 kg), sv. Marka (1200 kg), ono sv. Ivana Krstitelja je 1921. pretaljeno te je pritom izrađeno i četvrto sv. Ilije.

Od 1922. do 1937. trajala je sljedeća obnova crkve u kojoj su sudjelovali župnik Svetozar Rittig, konzervator Gjuro Szabo, arhitekt Bruno Bauer, inženjer Karlo Šefček, slikari Jozo Kljaković i Ljubo Babić te kipar Ivan Meštrović koji su, svatko u svojoj struci, doprinijeli uređenju unutrašnjosti crkve i dali joj današnji izgled. Uklonjena je vlaga, otkopana je kripta, postavljena je betonska deka, svodovi su pozlaćeni, sagrađeno je novo manje drveno pjevalište, ponovno je uspostavljena kapela sv. Fabijana i Sebastijana (12 × 6 metara) koja je također oslikana.

Odmah nakon Drugoga svjetskog rata počela su istraživanja na južnom portalu, popravljen je četrdesetmetarski zvonik i ostalo što je bilo potrebno. Crkva je temeljito obnovljena 1970. kada je izvedeno i konstruktivno učvršćenje, provedena su i istraživanja.

U Domovinskom ratu prilikom raketiranja Banskih dvora oštećena je i crkva. Zvonik je obnovljen 1994. U nadolazećim godinama, u vrijeme župnika Franje Prsteca uvedena je nova elektrifikacija, postavljeno je šest novih lustera, 20 klupa, svod je pozlaćen 22-karatnim zlatnim listićima, obnovljene su freske i postavljene nove orgulje.

Zapadni portal obnovljen je 2006., a danas se na njemu nalaze kipovi sv. Kvirina i bl. Augustina Kažotića. U obnovi južnog portala završenoj 2010. originalne skulpture pohranjene su u kapelu u crkvi, a na njihovo mjesto postavljeni su faksimili.

Crkva je teško stradala u potresima 2020.

Osim župne, na području župe su još akademska crkva sv. Katarine, kapela Majke Božje Kamenitih vrata, kapela sv. Jurja i kapelica Svetoga Križa.

KULTURNA BAŠTINA

Crkva sv. Marka je kao najstarija župna crkva u Zagrebu jedan od najstarijih gradskih arhitekturnih spomenika. Smještena je u zaštićenoj povijesnoj urbanoj cjelini, između Hrvatskoga sabora i Banskih dvora.

Od romaničke crkve zidane opekom na kamenim temeljima vidljiv je kameni polukružni prozor na južnom pročelju, otkriven 1970. Trobrodni crkveni prostor podijeljen s četiri okrugla stupa bez kapitela natkriva križno-rebrasti svod koji se konzolno upire o zidove i stupove. Svetište završava zašiljenim slavolukom iznad kojega je Kristov monogram s inicijalima Alfa i Omega. Na sjevernoj strane je predvorje s baroknim svodom iz kojega se ravno ulazi u crkvenu lađu, desno u kapelu sv. Fabijana i Sebastijana presvođenu križnim gotičkim svodom, a lijevo u barokno nadsvođenu sakristiju ispod zvonika. Glavni južni, polukružno nadsvođeni i prvotno polikromirani klesani portal ukrašen je stupovima s biljnim kapitelima i nišama u kojima su kipovi Krista, Blažene Djevice Marije, dvanaestorice apostola i sv. Marka. Četiri kamena kipa apostola zamijenjena su u 17. i 18. st. baroknim drvenima. Gradnja crkve i portala pripisana je majstorima iz obitelji Petra Parlera, čiji je boravak u Zagrebu dokumentiran izvorima.

U obnovi krajem 19. st. provedena je regotizacija, a u crkvi su od tada tri oltara. Međutim, u međuratnoj obnovi koja je uslijedila, neogotički sloj je većim dijelom uklonjen. Pokrajnja kapela ponovno je uspostavljena.

Raspeće Veliko Ivana Meštrovića

Zidne slike u lađi i svetištu s ciklusom iz života Kristova, a u kapeli s temama iz hrvatske povijesti izveo je Jozo Kljaković. Oltare, ambon i krstionicu izradio je Ivan Meštrović. Posebno se ističu „Pieta“ tzv. „Hrvatska Bogorodica“ na oltaru Svetoga Križa, stipes s mrtvim Kristom, reljef sv. Marka i raspelo u svetištu. U njemu je prvotno bilo postavljeno drveno „Raspeće Veliko“, no zbog ekpresionističkog prikaza Isusovih patnji koji je izazvao kritike, zamijenjeno je klasičnijim raspelom s brončanim Kristom na drvenom križu. „Raspeće Veliko“, čiji se modeli mogu naći u mnogim hrvatskim domovima, danas se nalazi u kapeli Svetoga Križa u Meštrovićevim Crikvinama – Kaštilcu u Splitu. U sakristiji su tri slike Ljube Babića, triptih s temama iz života Kristova tzv. „Hrvatski Božić“.

Crkva je spomenik kulture i riznica sakralne umjetnosti. Mnogi koji nisu župljani u njoj su kršteni i vjenčani, a za vrijeme komunizma na taj su način željeli posvjedočiti svoju vjeru i hrvatstvo. Uz crkvu su vezane proslave Grada Zagreba, Dana državnosti i druge obljetnice.

Osim župne crkve, kao kulturna dobra zaštićena su još tri sakralna objekta na području Župe. Među njima najstarija su Kamenita vrata. Pravokutna, jednokatna, jedina sačuvana ulazna gradska kula prvi se put spominje u 14. st, a vjerojatno je sagrađena 1266. U kolnici je uređeno svetište s čudotvornom slikom Majke Božje. Početak njezinog štovanja povezan je s požarom koji je kasno navečer, s 30. na 31. svibnja 1731. buknuo u zgradi Sjemeništa sv. Josipa te se proširio po cijelom Griču, a sutradan i Kaptolu. Izgorjela su i Kamenita vrata i stan u kojem je živjela udovica Modlar. Tri dana nakon požara, udovica je pregledavajući zgarište u pepelu pronašla neoštećenu sliku Svete Marije, kojoj je izgorio samo drveni okvir. To čudo brzo se pročulo. Pobožna udovica je pod svodom Kamenitih vrata dala podići oltarić i tako izložila sliku na štovanje sugrađanima.

Stručna komisija je 1929. potvrdila da je slika bila zahvaćena plamenom koji joj je uništio drvenu podlogu. Pokusom je dokazano da Bogorodica s Djetetom nije naslikana na materijalu otpornom na vatru.

Na slici je Marija prikazana kao vladarica sa žezlom u lijevoj i Isusom koji drži globus u desnoj ruci. Slika je ugrađena u oltar s kipovima sv. Petra i Pavla. Uz njih se, sa svake strane, nalaze dva bijela anđela koji odaju počast Gospi. Na dnu slike je mjesec, a sa svih strana okružuju ju oblačići. Marija nosi haljinu grimizne boje, a na ramenima joj je plašt ukrašen zlatnim zvijezdama. Oltar štiti barokna ograda koju je iskovao majstor Ivan Korta 1778. Iznad slike nalazi se Marijin pozlaćeni monogram, a Majka Božja sjedi na kraljevskom prijestolju. Prilikom 200. obljetnice čudesnog očuvanja Gospine slike, 31. svibnja 1931., svečano je okrunjena zlatnom krunom.

Na trg ispod Popovog tornja (križanje Opatičke, Radićeve i Jurjevske ulice) sredinom 18. stoljeća postavljeno je kameno raspelo. Na tom mjestu Bollé je donacijom Terezije Spitaler 1893. podigao neogotičku šesterokutnu centralnu kapelicu Svetoga Križa. Na kapitelu središnjeg kamenog stupa je kip sv. Stjepana kralja, natkriven baldahinom. Vratnice od kovanog željeza zatvaraju dvostruki otvor, te štite, ali i omogućavaju pogled u unutrašnjost ukrašenu oslikom s pozlaćenim biljnim motivima i zvjezdanim nebom. Kapela je obnovljena i blagoslovljena 2015.

Obližnji Popov toranj (danas gradska zvjezdarnica), koji je u 13. st. podigao Kaptol također je zaštićen zajedno s nekadašnjim samostanom klarisa (danas Muzej grada Zagreba), uz koji se nekada nalazila i crkva Presvetoga Trojstva.

Osim kapela, zaštićena je i barokna akademska crkva sv. Katarine koju su početkom 17. st. podignuli isusovci.

Ubrzo nakon njih na jugozapadni rub Gradeca došli su franjevci kapucini. Izgradili su samostan s gotičkom crkvom Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije (1618.), koji je 1787. odredbom cara Josipa II. konfisciran, te su fratri morali napustiti grad. Do 1790. u njega su se od osmanlijske opasnosti sklonili franjevci s Kaptola. Na tom je mjestu 1826. izgrađena današnja zaštićena palača Državnoga hidrometeorološkog zavoda, na kojoj je od kapucinskog kompleksa ostao sačuvan samo jedan klesani prozor.

Stara grobljanska kapela sv. Jurja nije zaštićena, ali je njezina prošlost drevna. Prvotna drvena crkvica sv. Jurja s grobljem i malim kapucinskim samostanom „Kod kestena“ spominje se 1377. zajedno s Poljskim vratima na kraju današnje Opatičke ulice i najkraćem putu za Medvedgrad. Današnja jednobrodna građevina s polukružnim svetištem, kriptom, pjevalištem i pročelnim zvonikom sazidana je 1729. Groblje je 1826. prošireno na okolne vinograde. Arhitekt Bartol Felbinger izradio je ulazni trijem u groblje i obnovio kapelu. Pored crkve danas je Perivoj srpanjskih žrtava koje su 1845. ondje pokopane. Međutim, 1876. groblje je premješteno na Mirogoj, pa tako i njihovi posmrtni ostatci, kao i oni prvaka Ilirskog pokreta.

Drveni zlatni retabl lisnatih motiva sa slikom sv. Jurja – radom pučkoga majstora otprije stotinjak godina, oltarna menza, ambon i stolci oko oltara rad su majstorske obitelji Gojnik. Klupe su izrađene prema nacrtu Ivana Meštrovića.

Kapela je obnovljena 2015. kada ju je na blagdan sv. Jurja posvetio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

ZANIMLJIVOSTI

Crkva sv. Marka imala je orgulje već u 14. stoljeću. Zapis iz 1359. spominje orguljaša svećenika Nikolu. To je najstariji spomen orgulja i orguljaša u Hrvatskoj.

Poznato je da je zagrebački kanonik J. Rees 1740. nabavio nove orgulje. S 22 registra, uz one zagrebačke katedrale, bile su najveće u zemlji. Nakon 150 godina postavljene su nove orgulje Ferdinanda Heferera. Njih je već 1936. njegov nasljednik August Faullend-Heferer preuredio tako da se mogu smatrati potpuno novim instrumentom. Tijekom godina nedostatci i poteškoće s orguljama produbljivali su se te su 2011. postavljene nove orgulje francuskog stila iz radionice Eisenbarth s tri manuala, pedalom i 41 registrom. Sve svirale i ostali dijelovi izrađeni su ručno te su postavljeni u postojeće kućište. U potresima su orgulje ostale neoštećene. Stare orgulje su nakon obnove 2015. prebačene u župnu crkvu u Petrinji.

replika najstarijega sačuvanog kamenog grba Gradeca na crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu

Zanimljivo je da crkva čuva dva vrijedna grba grada Zagreba. Onaj poznatiji nalazi se na južnoj strani krova. Izrađen od glaziranog crijepa na strmom krovištu čini jednu od najpoznatijih zagrebačkih vizura. Na grbu je prikazano brdo Grič na kojem je utvrda s tri kule, a iznad nje su šestokraka zvijezda i mladi mjesec. Za razliku od današnjega, grb nije na štitu modre, nego crvene boje. Naime, upravo je crvena boja nekada bila boja grada Zagreba. Međutim, nakon što je ban Josip Jelačić 1850. spojio Kaptol i Gradec u jedinstveni Zagreb pojavila se potreba za stvaranjem novog znakovlja. Tako je 1896., kad je novi krov na crkvi već bio postavljen, prema skici Branka Šenoe ustanovljen novi grb na modrom štitu te je ta boja do danas ostala boja glavnog grada.

Najstariji, pak, sačuvani kameni grb Gradeca iz 1499. nalazio se na sjevernom zidu kapele sv. Fabijana i Sebastijana. Vrlo je sličan današnjem zagrebačkom grbu, a najveća razlika je lav koji drži štit. Danas je na pročelju sa sjeverozapadne strane replika tog grba.

Prema starim povijesnim izvorima upravo su sv. Fabijan i Sebastijan bili zaštitnici Gradeca. Osim njih, to su bili i sv. Blaž na čiju se svetkovinu birao gradski sudac te sv. Franjo Ksaverski kojega je 1762. za to izabrao gradski magistrat, a potvrdio biskup. No, s vremenom je uspomena na stare zaštitnike izblijedjela pa je kardinal Franjo Kuharić zaštitnicom Grada Zagreba 31. svibnja 1991. proglasio Majku Božju Kamenitih vrata, a od 2000. se taj dan slavi kao Dan Grada.

TRENUTNO STANJE

Župnik Vladimir Magić rekao je da je u potresu u ožujku 2020. građevina popucala na više mjesta. S vanjske strane oštećen je krov, srušio se zabatni završetak iznad južnog portala te je otpala završna obloga s pročelja i zvonika. U unutrašnjosti je otpao dio žbuke i pozlate, zidovi su popucali, a svod je teško oštećen i na nekim se dijelovima odvojio od zida.

Zvonik, svetište i zidne slike ostali su gotovo neoštećeni, a kapela sv. Fabijana i Sebastijana pretrpjela je manja oštećenja.

Potres u prosincu dodatno je oštetio crkvu. Postojeće pukotine su postale veće, ali nisu nastala veća nova oštećenja. Na južnom portalu ima dosta pukotina koje će se morati sanirati.

Teže od župne crkve, u potresima je oštećena akademska crkva sv. Katarine. Na kapeli sv. Jurja nastala su manja oštećenja.

OBNOVA

U srpnju je presložen i zamijenjen dio pokrova iznad južnog portala. Da bi crkva bila sigurna za upotrebu potrebno je injektirati pukotine na svodu, i sanirati oštećenja nosive konstrukcije, uz izvođenje lokalnih neinvanzivnih protupotresnih ojačanja. Potom će se obnavljati završna obloga, restaurirati zidne slike i pozlata svoda.

Župnik Magić je početak radova najavio za veljaču.

U iščekivanju obnove, poziva na molitvu Gospi od Kamenitih vrata svakodnevno u podne. „Gospa od Kamenitih vrata proglašena je zaštitnicom Grada Zagreba i trebamo upravo njoj doći i moliti zagovor da budemo oslobođeni i potresa i epidemije i svih drugih zala.“ Oni koji ne mogu biti fizički prisutni na Kamenitim vratima pozvani su se priključiti u duhu, gdje god se u to vrijeme zatekli.

Budući da je župna crkva trenutno neuporabljiva, sva liturgijska slavlja služe se u kapeli sv. Fabijana i Sebastijana.

Dar za obnovu crkve može se uplatiti na broj računa:

HR5723600001101377793
s naznakom: pomoć za obnovu

IZVORI

• župnik župe sv. Marka i rektor akademske crkve sv. Katarine u Zagrebu Vladimir Magić, izjava za Hrvatsku katoličku mrežu, 4. veljače 2021.
• Zorislav Horvat, Srednjovjekovna crkva sv. Marka, u: Crkva sv. Marka u Zagrebu: arhitektura, povijest, obnova, Zagreb, 2013., 11. – 35.
• Goran Dujaković, Diplomski rad: Friedrich von Schmidt i restauriranje sv. Marka u Zagrebu, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2015.
• Dragan Damjanović, Zagreb Arhitektonski atlas, Zagreb, 2014.
• registar.kulturnadobra.hr, 10. veljače 2021.
• https://zupa-svmarkaev.hr/home/kronologija/, 10. veljače 2021.
• https://zupa-svmarkaev.hr/home/povijest-zupe-i-crkve/arhitektura-i-uredenje/, 10. veljače 2021.
• https://zupa-svmarkaev.hr/home/kamenita-vrata/, 10. veljače 2021.
• https://zupa-svmarkaev.hr/home/kapelica-sv-kriza/, 10. veljače 2021.
• https://zupa-svmarkaev.hr/home/kapela-sv-jurja/, 10. veljače 2021.
• https://www.zg-nadbiskupija.hr/nadbiskupija/zupe?zupeid=169, 10. veljače 2021.
• https://hkm.hr/umjetnost-kriza/raspece-veliko-ivana-mestrovica/,  10. veljače 2021.
• https://hr.wikipedia.org/wiki/Crkva_sv._Marka_u_Zagrebu, 10. veljače 2021.
• http://www.mvep.hr/hr/o-hrvatskoj/kulturna-bastina/zagrebacke-posebnosti/crkva-sv-marka/, 10. veljače 2021.
• https://starizagreb.licegrada.hr/stari-zagreb/pozari-na-nekadasnjem-gradecu-koji-su-u-vise-navrata-cinili-stetu-na-crkvi-sv-marka/, 10. veljače 2021.
• http://licegrada.hr/jedini-sacuvani-gradevinski-ostatak-nekadasnjeg-kapucinskog-samostana-na-gornjem-gradu/, 10. veljače 2021.
• https://licegrada.hr/spomen-ploca-na-mjestu-nekadasnjeg-kapucinskog-samostana-na-gornjem-gradu/, 10. veljače 2021.
• https://povijest.net/vjerska-politika-josipa-ii/, 10. veljače 2021.
• https://meteo.hr/objave_najave_natjecaji.php?section=onn&param=objave&el=priopcenja&daj=pr16032016, 10. veljače 2021.

krov crkve sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu prije i poslije potresa 2020. (TZGZ/Pixsell)

crkva sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu 1862. (NSK)

Schmidtov nacrt restauracije crkve sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu iz 1875.

unutrašnjost crkve sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu 1901. (KGZ)

crkva sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu 1908. (Antikvarijat Vremeplov)

unutrašnjost crkve sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu prije potresa 2020. (Župa sv. Marka)

crkva sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu poslije potresa u ožujku 2020. (Pixsell)

kapela sv. Fabijana i Sebastijana u crkvi sv. Marka na zagrebačkom Gornjem gradu (Župa sv. Marka)

kapela sv. Jurja na zagrebačkom Gornjem gradu 1864.

oltar Majke Božje Kamenitih vrata na zagrebačkom Gornjem gradu