Don Ivan Šibalić u impresivnoj jednostavnosti i dubini približio je značaj apostolskog nasljeđa mladima u dvije tisuće godina povijesti Crkve.

„Za Crkvu u Zadru i za cijelu Crkvu biskupsko ređenje je jako važan trenutak jer svaka kuća ima oca svoje obitelji. Svaka biskupija ima svoga oca. Mi ga zovemo pastir. Stado bez pastira, i Isus to kaže, ne zna gdje ide. Isto tako, jedna kuća, bez oca, ima velike probleme“, rekao je don Ivan.

Crkva je zajednica vjernika, živo tijelo. Kada sv. Pavao govori o Crkvi, govori o njoj kao i o zgradi. Jer to pomaže čovjeku da lakše razumije bitno, posredstvom materijalnoga.

Mnoge crkve imaju u svojoj građevinskoj, statičkoj strukturi luk s četiri strane, a u vrhu crkve sve se spaja u jednom kamenu. To je zaglavni kamen. „Ako taj kamen maknete, zidovi vam počnu padati. Zato jer taj kamen sve drži. To je kamen zaglavni. Sv. Pavao kaže da je Isus Krist kamen zaglavni Crkve. Jer cijela ta građevina – zajednica vjernika, ljudi, oslanja se jedan na drugoga. I oslanjajući se jedan do drugoga, na kraju dođu do jednoga kamena koji sve drži zajedno. Nema kamena zaglavnoga, nema Crkve“, poručio je don Ivan.

Sv. Pavao govori i o temeljima, da apostoli stoje u temeljima.

„U ono vrijeme, kad su nastajali temelji, kad je Pavao to govorio, to nije bilo toliko jasno. Ali nama danas postaje jako jasno o čemu je Pavao to govorio. Zato što su oni bili prvi. Apostoli su stavljeni u temelje, na njima se onda zida. Pavao je među tim apostolima. On je izabran“, rekao je don Ivan.

Prošle su 2000 godine, i mi smo uvidjeli novo što kršćani onoga vremena nisu imali prilike vidjeti.

„Crkva kao zajednica vjernika živi po sakramentima. Sedam sakramenata su za život zajednice. Sveti red je sakrament na život zajednice. Crkva kao zajednica bez sakramenta svetog reda nestaje u prvoj generaciji. Jer Crkva ne može ići naprijed bez onih koji će služiti kao prezbiteri u toj zajednici“, poručio je don Ivan.

„Po prvome među apostolima, Petru, počinje polaganje ruku. Petar i prvi biskupi zaredili su đakone, svećenike i biskupe, uvijek iznova nove, i uvijek iznova pritom polažu ruke. 2000 godina, od prvih apostola do nas, postoji redoslijed, postoji niz polaganja ruku i mazanja svetim uljem, od nas krštenika do prvih apostola“, istaknuo je propovjednik Šibalić.

„Kultura i režimi se mijenjaju, ali postoji nešto stalno. Stalan je Krist u povijesti. On se ne mijenja. Krist je prisutan tako što je rekao da u svojoj zajednici želi poslužitelje i postavio je one koji će biti pastiri. To su naši biskupi.

Bez pastira Crkva ne može ići naprijed. Zato je jako važan trenutak za jednu mjesnu Crkvu, u ovom slučaju, Zadarsku nadbiskupiju, kada dobiva novoga pastira koji će se truditi svim svojim silama da Krist bude prisutan u Zadarskoj nadbiskupiji u našem 21. st. To je njegov životni poziv“, naglasio je Šibalić.

Potaknuo je da se pomolimo da Gospodin da Duha mons. Milanu da u služenju kroz godine koje će biti s nama, mjesnu Crkvu u kojoj mi sada živimo, kao dobri otac obitelji vodi u pravom smjeru.

Nadbiskup Puljić zahvalio je Isusu što je s nama, da nismo sami, što nam je pokazao ideal kako se može biti čovjek.

„U iščekivanju smo novoga pastira. Ulazeći u apostolsko nasljedstvo, svaki biskup ulazi u borbu za sveto evanđelje, za Božje stvari, u borbu za uprisutniti njega i reći ljudima: Ima netko tko vas voli. Ima netko tko vam želi dobro. Ima netko tko je samo zato što vas voli, došao među nas.

Mladosti moja, Isus vas voli. Ne možete pojmiti koliko nas voli. U srcu svome probudite zahvalnost za to što vas voli“, poručio je mons. Puljić, rekavši da su mladi nada Crkve i društva. „Ako su mladi ispunjeni nadom i ljubavlju prema Isusu, onda i za taj narod ima nade“, istaknuo je nadbiskup Puljić.

„Mi činimo obitelj, ne samo užu, nego veliku obitelj, to je biskupija u kojoj je biskup na čelu kao otac. Molite za obitelji, svetu instituciju Božju koja je važna u životu svakog od nas, za Crkvu, narod i civilizaciju.

Molite za svoje očeve i majke. Od srca im zahvalite za dar vjere koji su vam prenijeli. To je blago na kojem ne možete nikad dovoljno zahvaliti. Da oni nisu vjerovali, da nisu dali poticaj i bili primjer, ne biste bili u Crkvi. Nemojte nikada zaboraviti svoje roditelje. Pa i onda kad su nesavršeni, kad ima nekih poteškoća, prevladajte to i budite konstruktivni graditelji zajedništva u obitelji“, ohrabrio je mlade nadbiskup Puljić, naglasivši: „Nema drugog imena u kojem nam se spasiti, osim imena Isusa Krista“.

Potom je za vrijeme bdjenja mons. Zgrablić izložio Presveti oltarski sakrament i izricao meditaciju pred Gospodinom.

„Bog je u svojoj neizmjernoj dobroti u jednom trenutku i vremenu povijesti uzeo dio sebe, a to je život. Bog je život! I on je dio sebe darovao tebi i rekao: ‘Hoću tebe. Evo ti život. Poklanjam ti nešto što ja imam, što ja jesam’.

Gospodine hvala što si me htio. Bog je toliko blizak i dobar, kao da samo na mene misli. Zahvali što ti poklanja svaki trenutak i sve što možeš činiti u svojoj slobodi.

Gospodin ti nikad neće oduzeti život. Zauvijek si stvoren. Nikad te neće nestati. Bog je najveće dobro od kojeg ne možemo veće poželjeti. I čovjek je dobro i darovao ti je kapacitete dobra da si Božje dijete.

Šti ti Bog ne daje? Što to imaš, a da od njega nisi primio? Tko ti je dao pamet, znanje? Ti si samo dobar ili loš suradnik s Božjom milošću, s Božjim darom.

Bog je bliži tebi nego ti sam sebi. Kad sam izvan Boga, nisam u istini. Bio bih manji od zrna prašine da nema Božje milosti“, rekao je mons. Zgrablić, potaknuvši da tražimo oproštenje za naše sebičnosti, egoizme, grijehe kojim Boga zaboravljamo.

„Bog je dobar i kad smo ravnodušni prema njemu, kad njegove darove pripisujemo sebi. Za njegovu milost kažemo da je moja hrabrost, da je moja sposobnost, moje znanje.

A to si ti, Gospodine, koji to daruješ. I ti mi šalješ svoga Sina. Sve što si u svojoj ljubavi, izlijevaš na svoga Sina koji postaje komadić kruha, da bi mogao komunicirati sa mnom, da bi se mogao najdublje sa mnom sjediniti. Da bih te morao primiti u sebe.

U tom kruhu je dar Božje ljubavi koju si izlio na mene po svome Sinu na križu, usprkos mome egoizmu i mojoj laži u kojoj živim ne misleći na tebe.

Ti si poslao svoga Sina na križ da smekša moje srce, da se otvore moje oči duše, da mogu tebe ljubiti i imati neizmjerno povjerenje. Jer ti si za nas umro. Ti koji nas pokrećeš i koji sve daješ da u nama živi. I po smrti na križu kažeš: Gledaj, koliko te ljubim! Gledaj što sam spreman za tebe učiniti! Ne tražiš od mene ništa nego da otvorim svoje srce tebi, da uđem u tvoju ljubav i da tvoja ljubav bude snaga moja života“, molio je mons. Zgrablić.

Zahvalio je Isusu što je ostao s nama u sakramentima. „Isus nije ideja, ideologija, nauka, nego živi, uskrsli Gospodin. U sakramentima koje primamo učinio je da naše tijelo postane dio Isusovog uskrsloga tijela“, rekao je mons. Zgrablić, istaknuvši da smo po sakramentu krštenja nakalamljeni na Isusa.

Bog u sili Duha Svetoga kojeg ima želi strujati u nama da nas ispuni.

Mons. Zgrablić je poželio da nam Isus omekša srce, da nam da svoga Duha Svetoga, da dodirne našu dušu; da se duša očisti naše ispraznosti i svega što nije Bog, jer Bog je najveće dobro.

„Ništa te neće udaljiti od moje ljubavi. Samo se ti u svojoj slobodi možeš udaljiti od mene. Možeš mi reći ‘ne’, ali ja ću te i dalje ljubiti, čekati i biti s tobom“, izrekao je Isusov stav ljubavi mons. Zgrablić.

Rekavši da je molitva trenutak našeg zajedništva s Bogom, zahvalio je svima na dolasku i potaknuo da otvorenog srca zahvalimo Gospodinu što nas ljubi neizmjernom ljubavlju kojom nas je otkupio.