U zajedništvu s mons. Srakićem misu su slavili đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić te drugi svećenici.

Pozdravljajući prisutne svećenike, bogoslove i okupljeni vjernički puk, predslavitelj je na početku uputio čestitku domaćoj zajednici sestara karmelićanki. Spomenuo se 78. obljetnice mlade mise pokojnog biskupa Ćirila Kosa, pod čijom je upravom Karmel sv. Josipa zaživio na prostorima sadašnje nadbiskupije.

„Čovjek postaje čovjekom po čovjeku“, početna je misao homilije umirovljenog nadbiskupa. „Mnogi su sudjelovali u onome što mi danas jesmo počevši od roditelja, učitelja, odgojitelja, društva. No, postoji jedan koji se ne mijenja, a to je Krist Gospodin i uz njega Gospa koja nije samo majka koja voli, nego koja i poučava Kristu koji je Put, Istina i Život“, rekao je propovjednik.

Nadodao je da ono što Marija daje ljudima nije riječ proizašla iz knjige, nego vječna Riječ izašla od Oca nebeskog. Marija je majka Istine koja se utjelovila. „Ona je naša učiteljica jer je učila uz Krista Gospodina. Ona je naša odgojiteljica jer je od Sina dobila zadaću da nas vodi kroz naš vjernički život. Ona nije puno govorila, ali je rekla čega se trebamo držati: ‚Sve što vam rekne, učinite‘“, rekao je mons. Srakić.

Predslavitelj je poručio da se na Marijinom primjeru može učiti kako u jednostavnosti života biti ‚službenica‘ Gospodnja. Nastavio je govoreći o marijanskoj dimenziji Karmela te o počecima Reda vezanim uz proroka Iliju. Sve prisutne propovjednik je potaknuo da u odluci srca prihvate Mariju kao svoju majku, učiteljicu i odgojiteljicu „ne bi li došli do vrhunca svojih želja, do zagrljaja Oca nebeskog“.

Prije završnog blagoslova, okupljenima se obratio i mons. Hranić pridružujući se čestitci svima onima koji u samostanima i svijetu nose Marijin znak zaštite u škapularu. Nadbiskup je želio izraziti radost i blizinu mons. Srakića i svoju osobnu sestrama u Karmelu sv. Josipa koji uskoro iznjedruje novu zajednicu u Gospiću.

Prijepodnevnu misu svetkovine predslavio je rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu preč. Stjepan Radić, uz sudjelovanje nekoliko svećenika i brojnih vjernika.

Svoju propovijed gradio je na dvama likovima koji bitno obilježavaju duhovnost Karmela, a to su Blažena Djevica Marija i sveti Ilija. Oni su znali zauzeti odmak i otkloniti se od tuđih mišljenja kako bi čuli i izvršili ono Božje. Ilija u svom slušanju Božjega glasa dobiva snagu kako bi djelovao odlučno, srčano i hrabro za Boga, dok Marija utjelovljuje tu hrabrost kroz iznimnu poniznost i suočavanje sa svim izazovima u vjeri i pouzdanju u Boga koji djeluje u povijesti.

Navodeći da poniznost nije ni ponižavanje ni pasivnost, propovjednik je naglasio kako se „svake prave odluke donose nakon distance, nakon povlačenja s Bogom, čemu je simbol gora Karmel kao mjesto odvajanja od svijeta. Jedino u toj samoći dodira s Bogom može se zadobiti hrabrost, smiraj i sloboda koji su nužni za vjernički pristup životu, za njegov praktični vid i ispunjenost kroz sakramente.“

Preč. Radić zaključio je rekavši da je Mariji taj vjernički pogled povjerenja u Boga dao dimenziju vedrine i radosti jer je znala da Bog vodi njen život, ali i snagu za hrabrenje uplašenih apostola ili uspinjanje na Kalvariju zajedno sa Sinom.

Proslavi svetkovine prethodila je trodnevnica. Prvog dana misu je predslavio svećenik u Đakovu vlč. Davor Senjan, koji je istaknuo Blaženu Djevicu kao onu koja je majčinski pozorna na sve ljudske potrebe, koja upućuje na svoga Sina Isusa pozivajući čovjekovu vjeru da dopusti Bogu da djeluje na način kako On hoće te da dopusti Bogu sve ono što je u čovjeku voda bez okusa, boje i mirisa pretvoriti u vrhunsko vino njegove milosti.

Župnik u Petrijevcima vlč. Matej Glavica je drugoga dana govorio o sreći koja treba pratiti Kristova učenika. Uputio je vjernike da Isusov poziv „dođite k meni svi umorni i opterećeni“ mogu shvatiti i kao poziv na pronalaženje Boga koji raduje, kojeg ne treba udobrovoljavati kako bi se smilovao čovjeku, koji želi promijeniti sve ljudske krive slike o Bogu i koji oslobađa svakog jarma koji opterećuje odnos između Boga i čovjeka. Na koncu slavlja predao je sestrama kao dar relikvijar s relikvijom bl. Miroslava Bulešića, da bi njegov zagovor i dalje pratio zajednicu.

Karmelićanin iz Splita o. Smiljo Brnadić trećega dana trodnevnice nazočne je podsjetio da je molitva krunice velikim svecima bila najdraža molitva. Rekao je da je ona, osobito u kršćanskim obiteljima, znak zajedništva koji Bog uspostavlja s ljudima preko Marije, budući da je krunica u svojoj usredotočenosti na Krista odjek Marijine pouzdane molitve, njenog gledanja i razmatranja Božjeg lica u Sinu te njenog vječnog da Božjim planovima.

Brojnost hodočasnika, koji su i ove godine posjetili Karmel sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj tijekom trodnevnice i same svetkovine, njihovo sudjelovanje u pobožnostima, molitvi Časoslova, ispovijedima i oblačenju karmelskog škapulara, svjedoči o širenju štovanja Gospe Karmelske u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji te o dubokoj potrebi povezanosti hrvatskog vjerničkog naroda s Blaženom Djevicom Marijom.