Misu je predvodio vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj Jure Bogdan, nekadašnji rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima. Suslavili su splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Dražen Kutleša, rektor Zavoda Marko Đurin i vicerektor Marko Škraba. Sudjelovali su članovi hrvatske rimske zajednice, te kolege i prijatelji pokojne prof. Šandrić Gotovac. Misi je nazočio i veleposlanik Republike Hrvatske u Italiji Jasen Mesić.

Propovijedao je rektor Đurin koji se u propovijedi osvrnuo na liturgijska čitanja u kojima Propovjednik govori o ispraznosti nad ispraznostima, i o tome da nema ništa novoga pod suncem što se već ranije nije dogodilo.

Istaknuo je da nam se, kada gledamo na svijet i sve ono što nas okružuje, mogu doista činiti istinitima te riječi, no, ipak s druge strane za vjernike kršćane postoji jedna potpuna i apsolutna novost, a to je Isus Krist i njegovo Uskrsnuće koje je jednom zauvijek promijenilo tijek ljudske povijesti i donijelo Novost života, kao što kaže sv. Pavao: „je li tko u Kristu, novi je stvor“ (2 Kor 5, 17). Izrazio je nadu da pokojna prof. dr. Šandrić Gotovac već sada po završetku ovozemaljskoga života živi tu novost, u kojoj nema mjesta ispraznosti.

Rektor Đurin osvrnuo se je i na njezin zemaljski život naglasivši da je on bio u potpunosti označen srcem. Radila je kao profesorica i liječnica na Katoličkom sveučilištu Svetog Srca te se i sama u svom istaknutom sveučilišnom i liječničkom radu bavila ljudskim srcem. No, osim tog profesionalnog bavljenja srcem, ona ja sama imala zapravo veliko srce u kojem je uvijek bilo mjesta za sve. Danju i noću, uvijek je bila spremna i raspoložena biti na pomoć svakome, bez ikakvih obzira i ne čineći razliku među ljudima – rekao je.

„Ne znam da li je ona sama ikada radila kardiogram svoga srca, no ako jest, vjerujem da su oni koji su čitali i proučavali njegov nalaz ostali zaprepašteni i iznenađeni koliko se ljudi nalazilo u njemu, počevši od njenih najdražih: pokojnog supruga Vlade, njene obitelji pa do tolikih nas koju smo imali priliku i čast upoznati ju za svoga života, koji smo bili potrebni njezine pomoći, počevši od sada već svetoga pape Ivana Pavla II kojega je prva primila u bolnici nedugo nakon pokušaja atentata na njega.“

No, osim tolikih ljudi koji su imali mjesto u njenom velikom srcu, u tom je srcu bilo uvijek i mjesta za Boga – nastavio je rektor Đurin. Dodao je da je profesorica svoj zemaljski život proživjela u čvrstom prijateljstvu s Bogom. Rado je dolazila u Hrvatsku crkvu sv. Jeronima. Bila je žena čvrste, žive i konkretne vjere u Boga. I znala je i vjerovala da se zapravo u licima svih kojima je pomogla uvijek krio On, Stvoritelj života, kojemu je služila s tolikom ljubavlju, ne samo riječima nego cijelim svojim životom i djelima – istaknuo je rektor Đurin.

Na kraju propovijedi podsjetio je sve nazočne na riječi same prof. dr. Šandrić Gotovac koje je u jednom razgovoru istaknula kao svoj životni moto: „Učini dobro i zaboravi!“ One su itekako aktualne i važne danas u društvu u kojem živimo, koje je toliko označeno sebičnošću i brigom samo za sebe i vlastito dobro – naglasio je rektor Đurin.

„Iako danas ona fizički nije više s nama, upravo nas ovim riječima naša Simona kao prava profesorica i sada poučava: Učini dobro i zaboravi! I kao što je ona sama sebi dala zadaću da poslije smrti svoga supruga Vlade promiče i potiče istraživanje njegove misli i djela, neka i naša zadaća koju svima nama svojim životom ona danas daje bude upravo ta da dobro upamtimo te riječi i da ih konkretno provodimo u našem svakodnevnom životu: Učini dobro i zaboravi!“, zaključio je.