Poštovani novoimenovani nadbiskupe beogradski, dragi mons. Lászlo!

Današnja podnevna zvona su, uz Blaženu Djevicu Mariju, osobito danas na njezin dan, pozdravila i Vas kao novoga beogradskog nadbiskupa, izražavajući i radost svega puka Božjeg u Beogradskoj nadbiskupiji što smo nakon duljeg perioda molitve i iščekivanja saznali ovu radosnu vijest i dar Svetog Oca – novoga pastira! Došli ste u nadbiskupiju i grad gdje je upravo i početak ove lijepe kršćanske tradicije i koju je papa Inocent III. proširio na cijeli svijet! Pozivaju nas ova zvona na molitvu, u koju ćete od sada na poseban način svakodnevno biti uključeni i vi.

Po svom pozivu i poslanju biskup je pontifex, onaj koji spaja, okuplja, povezuje, otvara prostore suradnje i zajedništva, što ste u svojih 14 godina biskupstva zasigurno i iskusili, a to iskustvo bit će vam osobito dragocjeno ovdje, u Beogradu, gradu mostova, kako doslovnih tako i figurativnih, ali s još mnogo prostora i potrebe za novima! Prihvaćajući taj zasigurno nimalo lak izazov, uključuje to ponajprije suočavanje s pastoralnim izazovima ove Nadbiskupije po mnogočemu specifične: površinom velike, no brojem svećenika i vjernika skromne. Ali ta brojčana skromnost omogućava osobnije i prisnije, gotovo obiteljsko zajedništvo i neposredniji kontakt, kako sa svećenicima tako i s vjernicima. A svi smo, i svećenici i vjernici ove nadbiskupije potrebni očinskog ohrabrenja i podrške u ovakvim, gotovo „misijskim“ uvjetima pastoralnog pristupa i rada. I tu od vas očekujemo mnogo, što vam s vašim, između ostalog, i misionarskim iskustvom neće biti ni teško ni strano.

Sinodalnost Crkve, o kojoj toliko promišljamo u ovom periodu, usudio bih se reći, u ovakvim biskupijama ima najbolju priliku da zaživi i živi, neopterećena ponekad pomalo tromim velikim administracijama i masama. Potvrdit će Vam to i dosadašnji nadbiskup Stanislav kojem također ovom prilikom želimo iskreno zahvaliti za dvadeset dvije godine revne i očinske pastirske službe u ovoj Beogradskoj nadbiskupiji. U njemu smo uvijek gledali ne samo nadređenoga, nego i oca i brata!

Dragi nadbiskupe Laszlo! Želim Vam da uvijek gradite mostove, kako među nama unutar nadbiskupije, tako i s cijelim episkopatom u Republici Srbiji koji je potreban zajedništva i povezanosti na dobro ovog malog stada koje vam je zajednički povjereno. Gradite mostove i s drugom kršćanskom braćom, osobito većinskom pravoslavnom, da zajedničkim naporima i iskrenim bratstvom pokazujemo svijetu jedno Kristovo lice, lice jedne Crkve, jedne milosrdne Ljubavi. Gradite mostove i prema civilnom društvu i vlastima, izgrađujući odnose povjerenja i suradnje, svjesni da se na Vas kao predsjednika Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, ali sada i kao Beogradskog nadbiskupa i metropolita, gleda izvana kao na predstavnika cjelokupne Katoličke Crkve u Srbiji.  A vi ju zaista i objedinjujete i to kao prvi Beogradski nadbiskup koji je rođen na području današnje Republike Srbije, u Bačkoj, u Subotičkoj biskupiji, zatim bili ste do sada pastir Banata, Zrenjaninske biskupije, a danas, na spomendan svih svetih Srijemskih mučenika, imenovani ste Beogradskim nadbiskupom i metropolitom!

U ime klera i vjernika Beogradske  nadbiskupije iskreno Vam čestitam i izražavam srdačnu dobrodošlicu među nas! A u gradnji svih tih mostova, jer, mnogo je to posla i gradnje, obećavamo Vam našu molitvu, pomoć i suradnju! Ad multos annos! Dobro nam došli i živjeli!