Euharistijsko slavlje predvodio je provincijal franjevaca trećoredaca fra Ivo Martinović u koncelebraciji s generalnim tajnikom HBK preč. dr. sc. Krunoslavom Novakom, kanonikom Prvostolnog kaptola mons. Zvonimirom Sekeljom, provincijskim vikarom fra Brankom Lovrićem, gvardijanom fra Zvonimirom Brusačem, župnikom fra Ivanom Paponjom, sa svećenicima Gornjogradskog dekanata te franjevcima trećoredcima iz samostana na Sv. Ksaveru i u Odri (Zagreb). Pjevanje je predvodio župni zbor pod ravnanjem Irene Garaj-Pavlić. Za svetkovinu su poslije skoro tri godine ponovno zasvirale orgulje koje su morale biti uklonjene zbog radova na obnovi crkve.

Tumačeći u homiliji Božju riječ o proroku Jeremiji (Jr 1,4-517-19), provincijal je istaknuo da Bog od proroka očekuje odvažnost i ustrajnost jer ono što navješćuje često neće biti dobronamjerno shvaćeno i prihvaćeno; očekuje da prorok bude hrabar i neustrašiv u naviještanju njegove riječi, još više: da se bori za njegovu riječ. „Svatko je od nas po krštenju primio i proročko poslanje; krštenjem smo postali udovi Krista svećenika, proroka i kralja. Bog ima povjerenja u svakoga od nas i želi da budemo njegovi misionari, svjedoci njegove ljubavi u svijetu“, kazao je u nastavku. Osvrćući se na riječi drugog čitanja (1 Kor 9,16-19.22-23), naglasio je kako je sveti Pavao bio svjestan svog poslanja, svjestan da treba jedino „služiti Gospodinu i zalagati se za spasenje ljudi“; i činio je to poput Krista: „nesebičnom ljubavlju i žrtvom“. Prikazavši ukratko život sv. Franje Ksaverskog, kojemu je susret s Ignacijem Lojolskim potpuno promijenio životne ambicije, naglasio je da je on bio „čovjek duboke vjere i savršenog predanja Bogu“. U misionarskom radu nailazio je na mnoge teškoće, ali one „nisu u njemu ugasile žar ljubavi koji je imao u svom srcu, žar ljubavi prema Bogu i ljudima – nevjernicima, siromasima, gladnima, bolesnima. Njegova je želja bila ista kao i želja sv. Pavla: da svima bude sve i da pošto-poto neke spasi.“

Zatim je podsjetio da je ove godine 400. obljetnica njegova proglašenja svetim te istaknuo kako, zahvaljujući hrvatskim isusovcima, štovanje sv. Franje Ksaverskog u njegovu svetištu u Zagrebu, ima dugu tradiciju i bogatu baštinu, počev od vremena kanonizacije. Otvarajući jubilej stoljeća prisutnosti i djelovanja franjevaca trećoredaca na Svetom Ksaveru u Zagrebu, između ostalog je rekao: „Razne povijesne okolnosti i Božja providnost učinili su da su naši prvi fratri došli na Ksaver u kolovozu 1923. g. te 3. prosinca iste godine od nadbiskupa Antuna Bauera službeno bili uvedeni u crkveni posjed. Stoga je ovo euharistijsko slavlje, današnja proslava svetkovine sv. Franje Ksaverskog u ovoj crkvi obnovljenoj poslije potresa, ujedno i otvaranje našega jubileja, stogodišnjice našeg dolaska na Ksaver. Kao Provincija, samostan i župa započinjemo obilježavati 100. obljetnicu prisutnosti i djelovanja na Ksaveru, započinjemo ovaj jubilej koji će završiti svečanim euharistijskim slavljem na svetkovinu sv. Franje Ksaverskog 4. prosinca 2023. g. U ovom jubileju želimo najprije zahvaliti Bogu za djelovanje na ovom mjestu tijekom stotinu godina. Želimo vrednovati i razmišljati o svemu što su Provincija, samostan i župa u ovom prostoru ostvarili služeći Bogu i ljudima. (…) Naši su fratri ostvarivali ono što je Krist tražio: da se ide među ljude, da se propovijeda Kristovo evanđelje i da se slavi Krista jer on ‘jučer i danas isti je – i uvijeke’ (Heb 13,8).“

Prigodom svetkovine izložen je na čašćenje relikvijar s relikvijama sv. Franje Ksaverskog. Nakon euharistije brojni sudionici slavlja okupili su se na susretu i domjenku u velikoj samostanskoj dvorani.